Bio je to trenutak potpunog mira. Osluškivah zvuke mjesečeve sonate, slušah kako srebrenkasta svjetlost tka melodiju neba i osjetih kako, ples svjetlosti i sjene, dira moje srce i daruje mi snagu svemirske divote. U tom treptaju oka, nestade strah, ljutnja, tuga i na nebu zasja priviđenje iz drevnih vremena, predivna iluzija sa zvijezdanim dijademom u kosi otvori vrata vrta davnih vjerovanja. U tom trenu zagrljaja nemira i mira, u dodiru noći i dana, u treptaju nebeskoga oka, u času kad mjesec odlazi, a sunce iz tmine izranja, u zadnjem uzdahu tog oproštaja čujem šapat Uranije, muze, kćerke Mnemozinine, proročice zvijezdanog kalendara i vidim kako lijepa izlazi iz rijeke sjećanja. Osjetih kako u Danicinom sjaju iskri nadahnuće, sretan trenutak, rođen iz moje tmine nepostojanja, odlazeći u beskraj neba muza,ostavljajući trag ispisan od zvijezdanih slova, trag istine davno satkan u moju knjigu odsanjanih snova.
Na oštrici trenutka su osjećali tuđinu,
nemogućnost bijega iz sukoba dva jezika i oluje ruža.
Misli se zaustaviše u jednom snu, jedinom snu.
Sutra će biti bolje
vjerovali su
i sunce kao da je sišlo s neba.
Prostor je postao zlatan,
a ono danas zatvoreno u iluzije
je umiralo crvenilom budućih dana.
Život im je ponudio pomirenje,
vratio porušeni most povjerenja.
Osluškivali su muziku oblaka koji su dolazili s juga.
Trag sreće, jedini put kojim su mogli krenuti
da ih ne proguta samoća.
Izabrali su daljinu koja nestaje na zapadnom nebu
jer bilo bi teško živjeti bez utjehe,
povjeravati tugu samo mjesečevim mjenama,
čekati seobu ptica kao
jedini znak susreta i rastanaka.
Otvorili su vrata beskraja i
osjetili miris tek procvalih ruža.
Te noći se na njenim dlanovima
rađala neka nova istina,
ista ona koja je bila čuvarica njegova sna.
Ljubav zatvorena u tek nekoliko kvadrata u srcu Europe
proklija zelenilom proljetne šume
i u sjeni tek probuđenih jablanova
opijena mirisom proljeća
ljubav postade istina,
kao znak indijskih žena,
pečat sreće,
tih i neizbrisiv za sve buduće kiše.
Zaustavljeni u snu
zavoljeli su dolazak lastavica, oluju ruža
i šum metalne rijeke
na dugačkoj cesti
između juga i sjevera
i ljepotu vječnog sjedinjenja.