Sinoć si me opet šapatom dozvao u svoj svijet…
Šapatom me probudio…
Šapatom …izljubio…
Znam…mnoge prije mene su bile na mom mjestu…
A znam, da bi i mnoge htjele biti …tamo… gdje sam ja sinoć bila…
Al..ti si ljubio mene…ti si sinoć opet bio…moj…
Svaka tvoja tiha riječ,u meni stvara oluju ,koju samo ti u meni pokrećeš…
Tvoja toplina ruku u meni budi neopisive vatre…
Tvoji pokreti tijela,što savršeno prate moje…postaju moja jedina stvarnost..
Volim kad mi šapućeš…jer vjerujem u svaku tvoju riječ…
Volim kad se probudim i kad znam da pripadam tebi…
Jer taj me osjećaj čini…sretnom..
Sinoć si me šapatom odvojio od jave i odveo u najmekši san…
I od ljepote tvoje ljubavi ,zaspala sam ti na grudima…
Zaspala sam …na najudobnijem jastuku…mojih želja…
irida
bglavac
