Zaključak

Koje sve vrste svijesti i na koji način djeluju na nas izvana ili u nama samima?

Najdalje od nas je Eter. U njemu se nalaze sve kozmičke informacije. On za čovjeka znači nadsvijest.

Ispod njega nalazi se zrak, kao zračni prostor planeta Zemlje. On za čovjeka znači podsvijest. U tom prostoru nalaze se sve informacije koje je, svjesno, ili nesvjesno stvorio čovjek.

Između njih nalazi se fotonski pojas u kojem se informacije transformiraju stvarajući kozmičku i zemaljsku svijest. Čovjek informacije o njima prima udahom. Zadržavanjem daha ih registrira i transformira. Izdahom zraka ih, transformirane, šalje nazad kao povratnu informaciju kozmosu o svojim potrebama.

Ono što smo poslali svojim mislima, riječima, osjećajima i djelima, to nam se vraća.

Sve informacije u neprestanom cikličkom krugu kruže prema čovjeku i nazad, poput srčanog impulsa. Svojom strukturom podržavaju, stagniraju ili uništavaju cjelokupni život na planetu Zemlji.

Čovjek ih percipira sve tri.

Problem u ljudskoj svijesti nastaje kada čovjek nije svjestan značenja ovih energija. Ne zna ispravno selektirati informacije koje mu pristižu. U svakom trenutku čovjek treba biti sposoban razlučiti što hoće, a što neće. Kada u svojoj komunikaciji kažemo: Ja ovo neću, odmah trebamo svojim stavom naglasiti što hoćemo – mislima ili riječima na pozitivan način. Kada slušamo sugovornika, mi zapravo slušamo njegove informacije iz zemaljskog okruženja. Čovjek je kao radio prijamnik u odnosu na informacije iz zraka – prima ih najčešće slušanjem. A poput televizije je u odnosu na informacije iz etera – prima ih najčešće gledanjem. On je živa slika cjelokupnog kozmičkog informacijskog zbivanja uživo. U tom prihvaćanju informacija iz zračne okoline, stvara se zbrka zbog neznanja kako upotrebljavati svoju svijest. Uzalud nam je sva školska naobrazba, ako ovo ne znamo.

Sve informacije se očituju kao kozmički zakon:

Mudrost – kozmičke informacije sveg znanja koje se nalaze u eteru.

Intuicija – zemaljske informacije u zraku koje je stvorio čovjek.

Ljepota – življenje ljudskog i svekolikog života u objavi mudrosti, intuicije i ljepote.

Uspavana misao Mudrosti očituje se u kozmičkoj objavi kao Kreativno Znanje pozitivnog stvaranja kroz pojmove kao što su: stabilnost, izdržljivost, radišnost, volja, upornost, bistrina, brzina, prodornost, univerzalnost, ravnopravnost, pokretljivost,  zaštićenost.

Djelatna misao Mudrosti se očituje u zemaljskoj atmosferi Intelektualnim Znanjem planeta Zemlje i sadržana je u pojmovima kao što su: duhovnost, logičnost, odanost, mir, mudrost, harmonija, cjelovitost, jedinstvenost, smirenost, staloženost, diplomatičnost.

Intuitivno, putem vibracija, Mudrost, Intuicija i Ljepota se prožimaju.

Povratan odgovor njihovoj svijesti jest ljudsko očitovanje kroz Kreativnu Ljepotu življenja, kroz pozitivne informacije (pojmove) i stav o njima: sloboda, radost, razigranost, optimizam, druželjubivost, povjerenje, poštovanje, prihvaćanje, ljubav. Ove pozitivne riječi podržavaju čovjeka u njegovoj kreativnoj ljepoti življenja.

Kroz Pojavnu Ljepotu informacije se očituju kao negativne ili pozitivne emocije i uvjerenja o njima – u obliku sreće ili nesreće koja sputava čovjeka: slabost/snaga, bolest/zdravlje, odbojnost/privlačnost, nesreća/sreća, zlo/dobro, tuga/radost, uznemirenost/smirenost, nemir/mir, rastresenost/staloženost, nediplomatičnost/diplomatičnost, netrpeljivost/tolerancija.

Cijela zemaljska kreacija i jednih i drugih misli podržava ili sputava čovjeka u njegovom razvoju. Zemaljska nacija mnogo više koristi Intelektualnu Mudrost nego Kreativnu. Nesrazmjer u pozitivnoj misli i riječi u odnosu na negativnu misao i riječ je u golemom raskoraku. Zbog kreativnog neznanja, kao zemaljska vrsta u očitovanju svog života nalazimo se na rubu kritične mase negativnih misli. Zanimljivo je usporediti činjenicu da je (znanstveno dokazano) ljudski mozak realno iskorišten svega 10 procenata ukupnog kapaciteta, a otprilike isto toliko u postotku imamo pozitivne svijesti u sebi.

S obzirom da je samo čovjek, zbog nesvjesnog nepoznavanja kozmičkih zakona, krivac za ovaj minimum pozitivne svijesti, kozmos nas neprestano spašava, zbog drugih vrsta života na planetu Zemlji. U kozmosu vlada red tolerancije, prava svakog oblika na samostalan  životni razvoj. Znanje samosvijesti nam se neprestano prenosilo po  principu ljudskog koda DNK (nasljedstvom od predaka). S obzirom da to sporo djeluje, a čovjek kao biće sve više negativno djeluje i na čovjeka i na druge nedužne zemaljske oblike života, kozmičke inteligencije izravno su se uključile pozitivnim zračenjem u kreativno podizanje svekolike ljudske svijesti. Od toga sve više ljudi postaje pozitivnijim i boljim ljudskim bićima. No, isto tako i mnogi ljudi zbog neznanja o tomu što im se događa i nemogućnosti da u postojećem razmišljanju prihvate (pozitivnu) promjenu imaju ozbiljnih problema sa psihom. Kako ne shvaćaju što im se događa i otkud dolaze informacije oni se često, barem u prvo vrijeme, boje za svoj razum. Ne trebaju se bojati. Dovoljno je ostati smiren i dopustiti da se sve odvija svojim tijekom. Razumno informiranje, naravno, o sličnim iskustvima nikada nije na odmet.

Čovjek se na planetu Zemlji postavio u poziciju vladavine nad njezinom kreacijom. On ne zna ili ne želi znati zakone po kojima živi ostatak kozmičke kreacije. Svekoliko oružje koje je stvorio postaje prijetnja cijeloj kreaciji sunčevog sustava, dok ljudska vrsta gladuje i umire zbog raznih vrsta bolesti i neimaštine. Kako mu razvijenija kozmička bića mogu vjerovati da neće nasrnuti i na njihov život? Hoće li ljudsko biće znati stati i preusmjeriti svoj samorazvoj ili će samo sebe uništiti, ili će ga uništiti oni Entiteti koji štite kozmos? O tomu najčešće razmišljamo u kategorijama: Ne znam i nije me briga.  Znam da nije dobro, ali ja tu ništa ne mogu učiniti.

Zbog tog neznanja i znanja, a nikakvog poduzimanja, javljaju se kataklizmičke pojave njegovog uništenja ili samouništenja.

Hoće li i kada do toga doći, ovisi o pozitivnoj svijesti svake Duše na planetu Zemlji, bila ona dijete ili odrastao čovjek.

 

Autorica o autorici

Kroz ovu knjigu rekla sam Vam sve o sebi. O svojim razmišljanjima, osjećajima, neuspjesima i uspjesima. Na ovaj način odgovorila sam na pitanje: Tko sam ja? Ja sam život u očitovanju, Duša pojedinca i svijeta.

Kad sam počela pisati ovu knjigu namjera mi je bila da u njoj sažmem zapamćena životna iskustva svoje Duše. Otisnula sam se na (Odiseju) ovo putovanje, tražeći odgovore na pitanja: Tko sam? Otkud dolazim? Kuda idem? Kako ću i kada tamo stići? Je li ikome stalo do mene? Kako nastaju ljudski međuodnosi i kako se oni žive u obitelji i društvu? Što je Duša, ljubav, nada, vjera, istina? Kako doći do unutarnjeg mira, blagostanja i postojane sreće?

Nisam ni sanjala da će me ovo životno istraživanje dovesti do kreativnih zbivanja kozmičke Duše cijelog čovječanstva. Shvativši njezina načela životnih zbivanja, uvidjela sam koliko je za čovjeka važno podjednako njegovati obje vrste inteligencije: Intelektualnu i Kreativnu. S ljubavlju vam predajem znanje o tom međuodnosu. Što ćete Vi s njim učiniti, vaša je stvar.

Ostatak svog života, uz svakodnevne obveze domaćice, posvetit ću razvoju pozitivne ljudske svijesti kroz mišljenu, pisanu i govornu riječ.