Pripremila sam haljinu …za naš susret …
Pripremila sam ruž…za usne…da ga svojim usnama skineš…
Pripremila sam…sve…al nisam srce…
Ono je još uvijek nemirno…i…kao da ,svojim ubrzanim otkucajima,želi ubrzati ove sate…što nas …dijele…
Ono već sad… osjeća tvoju blizinu…i stvara vrućinu u mojoj utrobi…
Vrućinu …od koje ne mogu usnuti…
Ne mogu usnuti …jer…znam …kako tvoji prsti …tvoji dodiri…uzrokuju moje uzdahe…
I …znam…kako ti malo treba ,da me podigneš …da osjetim ljepotu… visina…
I…zato…ako na tren…prestanem disati u tvom zagrljaju…ne brini…
To je samo moja duša…malo zastala …da bi tvoju mogla …čuti…
Da bi mogla čuti …tišinu…u trenutku kad ti predajem…sebe cijelu…
Tišinu …okupanu našim…mirisima…
I kad nakon ,sve one nježnosti što je proliješ po meni …
Nježnosti ,za koju znaš…koliko je volim….
Kad nakon svega…naslonim svoje grudi na tvoje…pusti me…da šutim…
Pusti me…da svaki tvoj udah …poljupcem skupim…
I da ga…spremim u najljepši dio moga sjećanja…
Da ga spremim…da živi u meni…do slijedećeg našeg susreta…
irida
bglavac
