Poslovica, „bolje je znati nego imati“ oslikava ljudsko uvjerenje o znanju. Tko zna on će lako imati. A što je s onim koji ne znaju i samo naslijede imanje? U svakom slučaju se slažem sa znanjem. Dugo godina sam živjela u ne znanju. Znanje, spoznaja sebe samog najveće je postojeće znanje. Uzalud mi sva svjetovna znanja ako ne poznajem sebe i svoju dušu. Društvo me uči znanjima koja su potrebna za njegovo održavanje. Religija bi me trebala učiti znanju o meni i o vrlinama koje su mi potrebne kako bi bila zdrava, sretna, zadovoljna, uspješna, snažna i razvijena duša. Koliko je religija u tome uspješna, odnosno neuspješna najbolje govori stanje ljudske nacije danas. U mom slučaju je religija zakazala po svim pitanjima duhovne spoznaje.

Društvo više podupire vrste znanja koje su čovjeku potrebne za životni opstanak. Religiju vidim na margini društvenih zbivanja. Stanje duha je zapostavljeno. Ma kako ja sad vidjela situaciju ne mogu i ne želim kriviti ni religiju ni društvo za svoje neznanje. Znanje postoji u svakom ljudskom biću duboko utkano u njegovu struktura duhovnog i fizičkog bitka. To znanje je važno iznjedriti sopstvenim samorazvojem, ako se ne dobije od religije i društva. Misliti svojom glavom pozitivno i osjećati srcem plemenitost i dobrotu poslanje je svakog ljudskog bića. Sad bi ovdje mnogi spomenuli karmu. Postoje uzroci i posljedice, ali postoji i moja spremnost i ne spremnost da preispitam svoju lijepu pamet.

Ovdje ime smisla poslovica, „Palo mu s neba“. Ja sam svoje nebo, mali svemir, a ono se nadovezuje na cjelokupno postojanje. Kad se dođe do te spoznaje onda se i znanje crpi iz informacija koje svakom biću stoje na raspolaganju. U ovom svijetu smo naučeni da nam se sve pokaže. To mi i danas treba, da mi netko pokaže ono što me zanima i što kao znanje želim usvojiti.

Želim li spoznati, tko sam, od kuda dolazim, zašto sam ovdje, kako sam naučena živjeti, zbog čega živim ovakav život, kako mogu balansirati energiju, koji su moji ispravni stavovi, uvjerenja i navike?, to znanje mi ne može dati netko drugi. Ono je za mene i moje potrebe  utkano navikom mog shvaćanja i prihvaćanja u meni. I zato ga samo ja i mogu promijeniti. Tu leži najuzvišenija unutarnja spoznaja.

Znanje koje sam usvojila uvelike mi omogućava mnoštvo radnih sposobnosti. Ono koje nisam koristila su moje urođene sposobnosti o kojima sam vrlo malo znala. Sad kad sam ih otkrila želim ih nadodati u sveukupni fond znanja, ako nekom budu bile potrebne za daljnje preispitivanje i usvajanje.

 

Znanje

 

Dugo godina sam živjela u neznanju

došao je kraj i tom stanju.

Sve mi je bilo teško raditi

Nisam znala kako sreću graditi.

 

Jednog dana i tome dođe kraj

Duša mi iznutra reče: znaj,

Tako se dijete moje ne živi

I drugog za svoje nesreću krivi.

 

Tko si ti trebaš znati

A to ćeš ispravno spoznati

gledajući u druge ljude

I oni se s tobom iz sna bude.

 

Ti si svatko od tih ljudi

I zato nježna i humana budi,

Kad gledaš njihove mane

A svoje stavljaš sa strane.

 

Nitko ne zna, on tko je

Pa postavlja pitanje: što je?

Što svoju Dušu ne pitaš

Dok po svijetu s neznanjem skitaš.

 

Prava je istina da rijetki imaju znanje

I koji su shvatili svoje poslanje,

A mnogi se boje o tome pričati,

Žele znanje za sebe imati.

 

Tako se poneki pametni prave

Žele dobar dojam da ostave.

Mnogi za život tako zarađuju

Dok se s tvojim ne znanjem naslađuju.

 

Ako hoćeš pametna i znalac biti

Trebaš svoje spoznaje dijeliti

Iskreno, uporno i javno

A da to ne izgleda slavno.

 

Stanje Duha ti je gladno

I izgleda bolesno, jadno

Jer nema pozitivne hrane

Ubijaju ga ljudske mane.

 

Mane u vrline pretvoriti treba

Tako ćeš doći do potreba

Koje će emocije u ljepoti držati

Samo ćeš tako sreću spoznati.

 

To ti je istinsko znanje

I ako želiš spoznati poslanje

Slušaj svoje unutarnje biće

Iz mraka neznanja, znanje osviće.

 

Kako misliš onako nije,

Kako osjećaš što je bilo prije,

Kako govoriš da će biti,

Ništa od toga nisi ti.

 

Ti si svoja životna iskustva

U sveukupnoj svijesti su ti uputstva

Tu se nalazi sve znanje

Tu je tvoje životno poslanje.

 

Ti si sve to i ništa od toga nisi

Tvoje tijelo ne zna gdje si

U njemu se svi svemiri kriju

Dok se ljudi tvom ne znanju smiju.

 

Jedna malena iskra u njemu zna

Znanje, tko si ti i tko sam ja?

Ti si mali svemir sa ne znanjem

A ja veliki sa svojim znanjem

 

Samo kada se stopimo u jedno

Bit će ti sasvim svejedno

Da li imaš znanje ili ne

I šta će biti druge godine.

 

Živjet ćeš svoj život sada

Neće ti trebati vjera i nada

Znat ćeš da je znanje

Samo još jedno duhovno stanje.

 

A duh je cijelo postojanje

Nestajanje i nastajanje

Stalne mnogobrojne mijene

Koje će te dovesti do mene.