Kad razmišljam o vrlini nježnosti, prvo što mi padne na pamet je dijete na majčinim grudima. To su mi najvjerojatnije najstarija sjećanja koja pamtim o ovoj energiji. Sama nisam mnogo u životu koristila nježnost. To ne znači da sam koristila grubost. Jednostavno nisam nježnosti pridavala punu pažnju, iako sam je uvijek priželjkivala da mi je netko pruži. U prvom redu očekivala sam nježnost od majke, oca, braće, sestara i bračnog partnera. Ako iskreno pogledam u navedene izvore u kojima bi bilo najnormalnije izražavati ovu vrstu energije, moram sebi priznati da sam je malo dobila na ovim adresama. Najviše nježnosti mi je dala moja baka u djetinjstvu, a kasnije su to bila moja djeca. Od njih nježnost nisam očekivala. Zašto? Zašto majci nije važno da li su njena djeca prema njoj nježna? Odgovor se nameće sam od sebe, a on glasi: jedino je majčinska ljubav nesebična prema djeci, sve im daje, malo šta od njih očekuje, pa tako i nježnost, a kada ipak dođe majka je melem, sa suzama radosnicama koje stidljivo skriva. Vjerujem da je velika većina ljudi podložna ovoj energiji kad je od nekoga dobije. Možda zato, što se rijetko dobiva...nikad se ne zaborave one osobe od kojih nježnost dobijemo.

Kome danas osobno mogu uputiti nježnost? Mislima, osjećajima i riječima svatkom. A gdje su djela? Prema svakom mogu i hoću biti nježna. Pitanje je samo u kojem obimu se to može ostvariti na fizičkom nivou i što se očekuje kao nježnost na djelu. Bez ikakve sumnje djeca danas obilno koriste ovu vrstu osjećaja od svojih bližnjih. Pitanje je koliko tog osjećaja ima u bračnom odnosu između supružnika i gdje on ispari tokom zajedničkog suživota? Ne osjećam nježnost koja bi dolazila od društva. Znači li to da je prema društvu ne odašiljem? Postavila sam si mnogo pitanja o nježnosti. Neka, kad se postavi pitanje, slijedi i odgovor. Samim time i balans ove energije u meni.

Nježnost prema sebi imam.

Nježnost prema djeci je u ravnoteži.

Nježnost prema partneru, uh, tu ću imati podosta posla.

Nježnost prema okolini je O.K.

Nježnost prema obitelji je u granicama prihvatljivog ponašanja.

Nježnost prema prijateljima je kao pamuk.

Nježnost prema društvu, nemam pojma kako se ostvaruje.

Nježnost prema prirodi je postojana.

 

Nježnost

 

U krilu majke, nježnost je najljepša.

Tu posebno blago, u duši leprša.

Kad glavu sneno naslonim na rame

I milujem rub njene marame.

Dok dojku moja ruka, sneno drži

A majka od miline ne izdrži

Poljubac nježno spusti na čelo čeda

Dok ga s ljubavlju, usnulog gleda.

 

To su moja sjećanja od prije

Ni sada osjećanje drugačije nije,

Dok nježnost moje srce grije,

A duša se veselo u sebi smije.

S grubim sam nježna najviše,

Moje srce nježno uzdiše

Vodi ga silan predosjećaj,

Dok svima šalje mio osjećaj.

 

Naučila sam od majke biti nježna

Kao na dlanu, pahulja snježna,

Rastopim se od nježnosti,

A moja duša odmah oprosti.

Nježno razmišljam o sebi,

Taj osjećaj upućujem i tebi,

Nježnost sam uvijek voljela,

Nikad joj nisam odoljela.

 

A tek ljubav kad se stvori

Pa mi srce nježno zbori...

Voli, ne voli, hvatam pogled,

A oči, velike kao dvogled.

Traže ga i kad ga ima

Samog, ili pred svima,

Traže ga u trenutcima kad ga nema,

Kad duša samo, zaljubljeno drijema.

 

O, kako sam ponekad nježna

Kao ledena, kraljica snježna,

A onda se rastopim od nježnosti

Duša moja grijehe oprosti.

Nježno razmišljam o sebi,

Taj osjećaj upućujem i tebi,

Nježnost sam uvijek voljela,

Nikad joj nisam odoljela.

 

Najviše nježnosti ima u prirodi,

Ljudskoj jednostavnosti i slobodi,

Prvom žutom leptiru u proljeće,

Na livadi kad procvjeta cvijeće.

Dijete je prirodi, postojanje cijelo

Dok gleda svako novo tijelo

Nježno ga voli i zagrljajem štiti

Uvijek će za svako biće tu biti...

 

Kako li tek Bog voli?,

Kad mi nježno dozvoli,

Da budem kakva hoću,

Dok me čuva i danju i noću.