Danas kreiram ljepotu življenja

Svjedok sam vremena u kojem ljepota života, u ljudskoj svijesti, rijetko zauzima mjesto koje joj po božanskom pravu pripada. Danas ću kod sebe napraviti potpunu rekonstrukciju po pitanju ljepote u svojoj svijesti. Moje je sveto pravo da živim ljepotu i da je dijelim s drugim entitetima oko sebe. Svjesno otpuštam, sva prošla uvjetovanja koja su me sprečavala da gledam svoju ljepotu življenja na ispravan način. To pravo, sad i ovdje, vraćam u svoj posjed kreiranja po sopstvenoj želji.

Vidim ljepotu u svome biću. Ona se zrcali u osjećaju sklada udaha i izdaha zraka, u nježnosti moje duše i harmoniji srca.

Vidim ljepotu u mojim roditeljima koji s ljubavlju nadgledaju moj rast, razvoj i uspjeh.

Vidim ljepotu u svom životnom partneru dok me milo gleda pored sebe.

Vidim ljepotu u svom uređenom, sigurnom i skladnom domu.

Vidim ljepotu u slobodi svoje radoznale, poslušne, pametne i sretne djece.

Vidim ljepotu u užoj i široj obitelji, radosnim susjedima, prijateljima i okolini u kojoj živim.

Vidim ljepotu u optimističnoj energiji grada u kojem živim, njegovim širokim bulevarima, dugačkim ulicama, krasnim parkovima, osvježavajućim fontanama, prekrasnoj arhihekturi...

Vidim ljepotu u okolišu svoje županije, zaseocima, selima, uređenim gradskim četvrtima i gradovima.

Vidim ljepotu u društvenom uređenju, povezanosti gradova, županija i njihovih resora.

Vidim ljepotu u prirodnom izgledu svoje domovine, ravnicama, planinama, rijekama, jezerima i plavom morskom biseru izgleda poput kristala lapislazulia.

Gledam je u sebi i izvan sebe, uživam u svom novom pogledu, sklada koji sam u svojoj svijesti, duši,  srcu i tijelu kreirala. Ovu ljepotu pečatim, snagom svog najsvjetlijeg dijela duha.

Dajem nalog svom trećem oku, organu vančulnog opažanja, da zapamti ovaj pečat, ljepotu koju sam stvorila u svojoj svijesti i proslijedi je u ostvarenje odmah i sada u cijelo moje biće iznutra i izvana.

 

Ljepota života

 

Život, taj vječiti mađioničar,

Ko' čađavi, vrijedni, sretni dimnjačar

Čačka po mojoj tužnoj duši,

Dok nastoji sve čađi da sruši.

 

Uporno dimnjak mog tijela čisti

Zbogom energijama koje su egoisti.

Oslobađa tijelo, slobodno da diše

Naređuje prljavštini, ne skupljaj se više!

 

Igra se samnom, kao da mene i nema,

Dok mi životna iznenađenja uporno priprema.

Stani živote, da vidim šta radiš?

Dok  nastojiš da me uparadiš.

 

Ne pitaš me, smiješ li samnom tako

Raspolagati energijom ljepote olako,

A da me prije toga niko ne obavijesti

smijem li bar na trenutak odmoriti, sjesti.

 

Želim promisliti o stanju životne ljepote

Ima li u mojoj duši po tvojoj kreaciji dobrote?

Koja osjećajem miline, jednostavno iz srca zrači

Dok se životnost svojim iskustvima junači.

 

Moj živote, drug mi trebaš biti

O svom radu me obavijestiti.

Želim i tebe i sebe svjesno shvatiti,

Ne da mi se više, gorke suze liti,

 

Želim sudjelovati u tvome radu

Dok me pripremaš za vanjsku paradu.

Nastojim iskreno, svjesno da te shvatim

Tvoja djela mudro da prihvatim.

 

I zato te molim,

Dozvoli mi lijepo da odmorim,

U obostranoj ljepoti, svoje umorno biće

Dok ljepotom i tvoj novi dan osviće.

 

Prihvati i ti ovu kreaciju moju

Dok ne smislim još ljepotu koju,

U kojoj će nam zajedno i milo biti

Obostranom ljepotom stalno zračiti.