Datum objave: 07.06.2013

Sanjao sam te. Sve je bila tvoja igra, beskrajno radosna igra Bala Krishne. Sjedio sam u svojoj sobi punoj ljudi, okrenut k sjeveru. Ti su ljudi predstavljali moje/tvoje učenike. Ti sjediš s njima, no malo po strani. Ja sjedim na malom uzvišenju, a tik s moje desne strane sjedi Irena.

Ja materijaliziram griote (slatkiš koji Irena posebno voli) i dijelim ih svima osim njoj, a ti i ja znamo koliko ona voli čokoladu, a to i jest bit naše igre. Tužna je i molećivo me pita: "A meni?".

Odgovaram (pretvarajući se): "Ne, ti si još premala."
Ti, Baba, se valjaš od smijeha. Ne mogu se više suzdržati i dragocjeni slatkiš uskoro  materijaliziram i na njenom dlanu (na njeno veliko zadovoljstvo).
Nakon toga materijaliziram vibhooti prah i dijelim ga prisutnima.

Volim tvoju simboliku i smisao za humor, kada me tretiraš kao sebi ravna, ukazuješ na svoju poruku da smo svi mi Bog. Griote kao simbol ispunjenja materijalnih želja (slatkoća života) i sveti prah vibhooti kao simbol ispunjenja duhovnih žudnji, te svojevrsna kontra slatkoj grioti uz poruku kako je sve prolazno, materija je prolazna. Život je igra, štovatelju ne ispunjuješ sve želje odmah i sada, pogotovo ako je vezan za njih, pogotovo ako sjedi s desne strane učitelja i predbilježen je za višu školu- tada se od njega očekuju i više razine svijesti. A u konačnici- svi mi sjedimo jedni pred drugima, štujemo i smijemo se jedni drugima. Svi smo učitelji, sljedbenici i prijatelji.

Sanjao sam te. U mom si snu bio daleko, tek jedva vidljiv odraz. Da bih te bolje vidio popeo sam se na zid ( i shvatio da me taj zid u potpunosti okružuje i da predstavlja moj ego). Ti si bio izvan zidina, u vanjskom svijetu slobode. Upitao sam se hoćeš li mi doći bliže. I taj tren si se približio. Ponovilo se ovo nekoliko puta, svaki korak bio si bliže i bliže.   

"Prići ću ti onoliko koliko mi dozvoliš..." - kao da sam čuo Tvoje riječi.

Sanjao sam te. Bio si. Ti jesi. Ti si mi sve. Otac, majka, ljubavnica, najbolji prijatelj. Te oči koje prodiru duboko u tvoju dušu i uistinu te poznaju. Nitko me ne poznaje bolje od tebe. U meni se javio osjećaj ekstaze, utjehe i prepoznavanja. Radost i sjedinjenje koje je nemoguće prepričati, podijeliti i ostvariti s drugim čovjekom.

Autor: Daniel Postružin
Svi članci autora: http://indigo-svijet.hr/clanci/dnevnik-indigo-djeteta/
Autorova usluga očitanja duše: http://indigo-svijet.hr/proizvodi/usluge/ocitanje-misije-duse/ocitanje-misije-duse-412/