Duša je sama u ledu…
U toj noći što se polako provlači i zauzima svoje mjesto u kutu sobe, ostala sam između svjetova…
Hladno svjetlo me odvodi u tajnu beskonačnost nemira i u svilenu tamu Svemira…
Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i na dlanu ih složila, da dobijem tvoje ime…
Kad bi se buđenje Duše shvatilo kao lepršava radost, odavno bih već letjela prema plamenu svijeće spoznaje sebe…
U auri su se boje promiješale, izmiješale i stvorile novi pastelni niz tako, da solarni nagovještaj ne može poremetiti taj lijepi nesklad, koji još uvijek vlada u dubinama duše…
I dalje je Duša sama u ledu, a noć mekano spušta svoja krila i crta moj zamagljeni život…
Smaragdi spavaju u dubinama slova, zrak je neprirodno miran…
Ovo ljeto raskošno najavljuje ponoćna zvona sa obližnje crkve pričajući mi o glasu života i sjeni sna…
Vidjela sam se, običnu i tihu, kako hodam između visokih trava i razmišljam, što li mi se to događa u tajnim komorama srca…?
Još me nisu stigle guste magle jeseni, još hodam čistom sudbinom, a kad na oltaru noći zapalim svijeću, u tom toplom jasnom svjetlu zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči….
I kao čista sudbina odgovoriti na tajna pitanja o događajima u skrivenim dubinama srca…
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28283
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
bglavac
edin.kecanovic
