Razni rituali, obredi, štovanja, svetkovine se koriste u svrhu obožavanja božanstava, tako i određenih radnji, puđi, bađana mantri, jantri, mudri i drugih aktivnosti. To prvenstveno donosi smirenje uma, pomaže opuštanju i otvaranje ka višim razinama duha. Osoba postaje više receptivna i fokusirana, a svjesnost uključuje postojanja koji su izvan normalnih percepcija. Ne smijemo zaboraviti da u svemu djeluju misli, a sve je energija čije su vibracije moći. S druge strane mnogi rituali su izraz svetosti.
Ukoliko osoba razumije moć rituala i primjenjuje ih sa jasnim ciljem i povjerenjem postignuća se događaju u samoj osobnosti i višim uvidima sebe. Ako se rituali i bilo koja praksa provodi mehanički i prelazi u naviku, ne događa se pomak, ne ostvaruje se ono što bi trebalo doseći dublje vrijednosti duha osobe.
Svaki ritual pa i sadhana činjena pažljivo i svjesno za cilj ima transformaciju životnih vrijednosti. Da li ste nešto postigli možete kod sebe primijetiti ako svaku svoju radnju i misao, izvodite sa osjećajem svjesnosti. Budnija i osviještena osoba svjesna je svake radnje i svake svoje misli, bilo da je to skup ceremonijalnih običaja ili svakodnevna aktivnost.
Treba se dogoditi dublja povezanost što pogoduje i za iskustvo meditacije koje će preobraziti nečije razumijevanje i odnose prema životu, sebstvu i drugim ljudima.
Rituali i prakse poput mantri u svakom slučaju služe poput vozila koje pravi „zaokret“ i osobu ponovo vraća sebi, natrag na izvor. Čovjekovo „unutrašnje biće” je stalno u kontaktu sa nečim mnogo većim od ograničenja osobnosti, ali prosječna osoba toga nije svjesna. Vibracije svih svjesnih praksi nam donosi stanje „rezonance” između pojedinca i dubine njegovog bića. To biva sredstvo pomoću kojih se možemo uskladiti sa unutrašnjim kozmičkim silama.
Sve u svijetu je oblik, forma svjesnosti, a ono što činimo, štujemo prakticiramo je veza između svjesti i forme i odnosi se na sve u svijetu koji nas okružuje.
Pažnja i iskrena predanost svemu što činimo je važan dio u svim praksama, jer je tu veliko skladište moći i tu naša koncentracije biva prodornija kada je podržana čistoćom uma, poštovanjem i ljubavlju. Ako smo predani, na sve na što smo fokusirani, to može biti bilo što, to postaje centar univerzuma, a nama to donosi realizaciju te svijesti. U tom smislu Guru je najmoćniji objekt jer djeluje kao magnet privlači kozmičku svijest, jer On zrači i svijetli svjetlošću velike sile. Kroz gurua se kozmičke sile oslobađaju i prenose do učenika.
Možemo reći da su rituali duhovne, duševne, govorne i tjelesne aktivnosti izvođene na određeni način sa ciljem izazivanja promjena u svijesti. Dobro je razumijeti i neke aspekte rituala koje ponekad zovemo crna i bijela magija. U svjetovnom materijalnom um smislu Crna magija ne znači ništa drugo do negativno usmjeravanje akumulirane misaone energije. Bijela magija nije ništa drugo do usmjeravanje akumulirane misaone energije kroz pozitivan stav prema cjelokupnom postojanju. Ista energija negativnost postaje crna; ista energija kroz pozitivnosti postaje bijela. Misao je ogromna moć, ona je stvar. U svim istočnim tradicijama se učeniku, prije nego što počne učiti o ne umu, prije nego što dobije tehnike, naglasi mu se da treba prestati biti negativan, jer ako dostigne ne’um, a ostane negativan, to za njega može postati opasna moć. Prije nego što dostigneš ne’um moraš postati potpuno pozitivan. U tome je sva razlika između crne i bijele magije.
Često u znanstvenim krugovima nailazimo za negiranje i podsmjeh za neke obrede i rituale jer ih smatraju običnim sujevjernim stvarima. Međutim, ako se stvarno razumije njihov smisao rituali se koriste sistematično i sa sviješću kao način da se kontaktiraju stvari sa kojima znanost nije u kontaktu, čak i sa svojim najdelikatnijim i najkompliciranijim instrumentima. Obredi nekih duhovnih pravaca djeluju jedino ako se izvode korektno, i naravno nije nikakav dokaz za njihovu djelotvornost ako se to nađe u knjigama ili nekim teorijama već samo ukoliko to osoba doživi osobno. Takav pristup je stran znanstvenoj misli.
Druga stvar su područja nekih religija koja, ako prežive neki vremenski period, postaju kulturno-lingvistički svijet sam po sebi. Kao takva onda omogućuje svijet u kojem žive njeni vjernici. Njene priče i prakse, njena učenja i rituali, postaju lećama kojima njeni vjernici promatraju realnost i svoje vlastite živote. Tako postaje primarnom bazom identiteta i svjetonazora. Unutar ovog okvira razumijevanja, bilo koji sveti spis je temelj za taj kulturno-lingvistički svijet. Primjer je cijela kršćanska tradicija sa svojim svetim spisom (NZ), liturgijama, ritualima, praksama, himnama, glazbenom i likovnom umjetnošću i ostalim konstitucionim dijelovima kršćanske religioznosti.
Rituali kao svečanosti, procesije provode se u raznim oblicima diljem svijeta i više puta godišnje. Na narodnim svečanostima nalaze se tri vrste ljudi. Oni, koji se dolaze veseliti zvucima, muzici, predstavama, općem oduševljenju i raskoši boja i da bi se tu dobro osjećali. Oni sve doživljavaju na čulnoj i tjelesnoj razini. Tu su i oni koji se oduševljavaju na ritualima vezanima uz procesiju, prinošenju nekih radnji poput svjetla, te pobožnim ugođajem. To je vrsta gledanja koja nastaje na osjećajnim razinama čovjeka.
Onda imamo drugu grupu, tek malen broj onih čija je cijela pozornost poklonjena osobi, postolju, radnjama onih koji vode rituale, fokusirani su na sve što predstavlja sliku. Slika je isto tako simbol kao i svijeće ili slike koje koristimo kao simbolički prikaz Boga ili ono što štujemo.
Za taj treći tip ljudi središte i svečana atmosfera sa svim zvucima, utiscima i vrevom ljudi stapa se u jednu viziju, viziju Božanstva, koje boravi u nutrini svakoga. Ta vrsta vizije je vizija ukupnosti kao Jedinstva. Ako imate tu vrstu vizije, onda vidite Boga svugdje. Takav sveobuhvatni uvid može potjecati samo od čovjeka čije je srce očišćeno i koji je pobijedio svoje negativne osobine, te živi na finijim razinama postojanja.. Ti rituali, taj kompleks tijela-duha-osobnosti je ono što nazivamo našim pojedinačnim Sebstvom, u kojem boravi božansko Sebstvo.
Zbog toga što je ista svjesnost i unutra i izvana, čim ostvarite samospoznaju, čitava egzistencija vas prepoznaje i slavi. Tako mora biti, jer vi ste sastavni dio Postojanja. Život se treba slaviti to je vaše konačno znanje, jer djelić se preobražava u vrhovnu svijest.
Najviša mudrost je suviše suptilna za većinu umova, i tako je morala biti dana čitava zbirka svjetova, bogova, tijela, evolucija itd. jer ljudima je lakše da vjeruju u sve te stvari, nego u jednostavnu istinu jedne stvarnosti. Idoli, mantre, rituali, sveti slogovi itd. usmjereni su na to da nahrane um usmjeren unutra, da bi se nakon toga dostiglo najviše stanje. Bitno je usvojiti istinu da Išvara, osobni Bog ili najviši Stvoritelj Univerzuma, stvarno postoji, sa točke gledišta onih koji nisu ostvarili konačnu istinu (koji vjeruju u stvarnost pojedinačnih duša – dualizam). Na toj razini njima je to stvarno i svečanosti i rituali su im potrebni. Dok s najviše točke gledanja sa točke Sebstva sve ostalo nestaje kao iluzorno i ostaje samo Stvarnost. Jedino je Sebstvo uvijek stvarno, uvijek vječno, postojano bilo da smo ga svjesni ili ne. Zato je bolje tragati za tim, jer ostala tijela su uslovno stvarna.
Samo zreli umovi mogu shvatiti jednostavnu istinu potpuno razgolićenu. S apsolutnog gledišta, mudrac ne može prihvatiti nijedno postojanje, osim bezobličnog Sebstva – Atme, jednog i bezobličnog. Forme koje Išvara uzima samo su kreacije i pojave, njegova suština je ista kao naša, a stvarno Sebstvo je jedno i bez forme.
Po filozofiji joge, Duša je spojena sa prirodom iz neznanja. Naša je namjera osloboditi se vlasti, koju priroda ima nad nama. To je cilj svih religija. Potencijalno, svaka duša je božanska. Cilj je izraziti to božansko, sto je u nama, nadići prirodu, izvana i iznutra.
Učinite to, bilo pomoću djela, bilo pomoću obožavanja, bilo pomoću psihičke kontrole ili filozofije – na jedan od njih, više njih ili sve ove načine – i budite slobodni. To je sva religija. Doktrine, dogme, rituali, knjige, hramovi i forme su samo drugorazredne pojedinosti.