Da nam nedostatak vremena ne bi došao glave

«Sve se stvari ponavljaju neprestance, na žaljenja vrijedan način», Guy de Maupassant

     Prvi preporod Europa je doživjela kad ju je Zeus pretvorivši se u bika iz razvijene ali srušene minojske kulture prenio na plodno tlo Atike i grčkih otoka, gdje je nikla demokracija.

     Drugi put između 1453. i 1492. poslije pada Konstatinopola i protjerivanja Maura i Židova iz Španjolske, koji su prenijeli znanja i knjige Istoka na plodno tlo slobodnih europskih komuna. Nefleksibilna katolička crkva pokušala je stati na put ovom valu, no zato se već trideset godina nakon toga počela cijepati do konačnog rascjepljenja. Takvoj se sili ne staje na put. S elitom treba surađivati. Elita se ne sotonizira jer vrlo lako izleti iz okrilja i uleti u jednu protestantsku sferu proizvodnje i profita koja se do danas ne zaustavlja.

     Danas se Europa nalazi u povijesnom procesu ujedinjenja.

     Ovu jedinstvenu šansu možemo iskoristiti ili promašiti. Možemo je iskoristiti ako u svim područjima razvijemo relativno autonomno vodstvo – elitu, koje će biti sposobno stvarati nove ideje, strukture i funkcije.

Kreativno vodstvo koje posjeduje strateške vizije i moralni integritet privlači solidarno mnoštvo mnogo bolje od mikrotaktike mediokritetskih manevara onih igrača koji uništavajući elitnu manjinu znanstvenika i umjetnika osiguravaju glasove za vlastitiu politiku i dovode u pitanje budućnost svoje zemlje.

     Hrvatska, i ne samo ona, ima problem koji generira sve ostale probleme.

Problem se zove: Vrijeme.

Zapravo neshvaćanje i nespoznavanje vremena. Na Balkanu se uvijek kaže: «Ima vremena», a to je jedino čega nema. Količina znanja na svijetu se kroz povijest udvostručivala za dvjesto, pa za sto , pa za pedeset godina, a danas se udvostručuje za šest godina.

Dakle, već 2010. će količina znanja u odnosu na današnje biti dvostruko veća. Zato – nema vremena. Godina više nije godina. Godina je mjesec, a još za našeg života će godina biti nekoliko dana. I zato – nema vremena. Bit će svih resursa, pronalaze se svaki dan novi, osim najvažnijeg – vremena. Veliki kotači su se pokrenuli i bolje je voziti se na kotačima nego upasti među njih. Tko se, dakle, ne uključi u Eurpou i Svijet i vozi istom brzinom, bit će pogažen od onih koji su već shvatili. Taktita amebe – reagiranje na podražaje – je definitivno propala stvar. Izgubili smo godine, ne gubimo dane.

     Hrvatska će se izvući iz krize i priključiti Europi, makar to Hrvati i ne željeli. Ne gatam- imam provjerene indicije. Potrebno je ispuniti tri uvjeta:

• Prvo, zaboraviti privatne i stranačke interese.
• Drugo, transparentno pokazati volju da se radi u korist dobra svog naroda, susjednih naroda i porodice Europe.
• Treće, ne uvoditi demokraciju u znanost i kulturu.

Onaj tko to radi, izjednačava znanost s idiotijom, a kulturu s banalnošću, jer znanost nije demokratična, kultura je elitistična, a umjetnost autokratska bila i bit će.

     Ono što je održalo Europu kao jedinstveni kontinent, a i svaku drugu naciju u njoj, je kultura u širem i umjetnost u užem smislu. Tako je bilo prije tristo, četristo i više godina, a upravo danas uživamo u neprocijenjivim vrijednostima ondašnjih stvaralaca. Znanost, umjetnost i Europa kao da nikome ne trebaju, ali trebat će sutra i trebat će za tristo, četristo godina. Zato ih moramo stvarati danas. Danas, doduše, trebaju Coca-cola, loši šlageri i brza zarada da bi se imala Coca-cola i loši šlageri. Uložene su silne milijarde u misleće ljude, intelektualce nazvanim, da bi se s njima postupalo kao s neprijateljima naroda, da bi im se ograničavala sloboda misli, kreativnost i nagon za kaosom i promjenom. U Hrvatskoj, Švicarskoj, Amerikama, Rusiji, Nigeriji i svejedno gdje. Država koja misli kako iskoristiti ta ulaganja bit će bogata u svemu, pa čak i u Coca-coli, lošim šlagerima i brzoj zaradi.

     U potrazi i pronalaženju novih resursa nenačet i vječit ostaje ljudski mozak, um. U njemu leži potencijal svakom napretku i za sva vremena. I zato će vrlo brzo svijetom vladati oni koje danas smatraju outsiderima – intelektualna elita – oni koji su u mnajini, jer je kultura, pa i kultura vladanja svijetom, per definitionem, elitistička.

Demokracija ne znači vladavina naroda, odnosno dobili smo više glasova pa radimo što hoćemo. Demokracija je stvaranje okvira za razvoj najboljeg.

A tko to zna i može najbolje do intelektualna elita?