Došao si …da me …opet vidiš…

Došao si …da me…opet ljubiš…

A ja sam ti u onoj …prekrasnoj tišini…pored mora…opet dala…sebe…

I …još uvijek mi ruke …mirišu…na…tebe…

Još mi je na usnama … okus…tvoga tijela…

Jer…ljubila sam te…prošle noći…

Jer…zajedno smo …disali…prošle noći…

 

I…ne znam zašto mi svaki put ….usne postanu nijeme…kad u tvoj zagrljaj…uđem…

Kao da mi riječi nisu …potrebne…kao da ti šutnjom i pokretima …govorim…sve…

A  volim… ta mala složena slova…što se poslažu u riječi…

Volim ih …jer…riječi su tako moćne…i kroz samo nekoliko izgovorenih ili napisanih …tih moćnih, malenih  slova…cijeli tvoj svijet …može postat …drugačiji…

Kroz riječi…upoznaješ ljude…i …kroz njihova slova…upoznaješ…ono što oni …jesu…

 

A ja sam ti toliko riječi ispisala…a ti si mi ih uzvratio …još više…

I…svaku tvoju riječ sam zavoljela…jer…svaka tvoja riječ je …ono što ti …jesi…

I svaka moja riječ …je ono što ja ..jesam…

Jer … riječi su moćne……

Riječi … udaljavaju ...

Riječi…približavaju…

 

Al postoje i trenuci kad se riječi pretvore u…prekrasnu šutnju…

To su trenuci kad…duše razgovaraju…i kad je dovoljna samo blizina …da nastane najljepša priča…i da se osmjeh na licu… dvoje  ljubavnika ugnijezdi …

A upravo sinoć…nastala je jedna od takvih…priča…

 

I znam da si  čuo, kako ti kroz tišinu ,šapćem…ljubav…

I znam da si  čuo ,kroz moje uzdahe…kako mi svaki tvoj dodir…neopisivo…godi…

I kako ti ,svaki dio moga tijela…zahvaljuje  …na svakom onom ostavljenom poljupcu…

 

A ja ti sad …još jednom ponavljam…da čuješ …da znaš…i da ti ispišem …izgovorim..još samo nekoliko slova …

Slova što čekaju da ti kažem…Hvala…

 

…Hvala ti za ovaj osmjeh …što ga …danas nosim… na  usnama…