ERVIN PERATONER

Gavrilovicevi razgovori kompozicijski predstavljaju jedan mozaik. To nije obicna zbirka intervjua ili razgovora s ovim ili onim covjekom, licnoscu, javnim ili kulturnim radnikom, misliocem. To jesu fragmenti ali takvi koji su misaono slozeni po odredenom planu. I bas ta svjesna fragmentarnost, njihov dijaloski oblik kao i njihova otvorena forma daju joj sada aktualni "postmodernisticki znacaj". I to bi kao takvo bio stil ove predmijevane Gavriloviceve knjige. Po svojoj duhovnoj podlozi zbirka se dijeli na tri jasno razlucena dijela: 1/ razgovor s poznatim marksistima 2/ razgovor sa naucnim radnicima i umjetnicima 3/ razgovori sa historicarima, sociolozima i politicarima. Pod 1/ to se odnosi na Lefebvrea, Hauga, Altvatera, T.dos Santosa i J. sandovala, Kazuo Ota. Sve su to vrlo poznati , izrazito istaknuti, razvikani, cak "slavni" pisci, mislioci, teoreticari- predstavnici "zapadnjackog marksizma". Medutim , cak i autor ovih redaka , koji posjeduje tek ograniceno i prilicno oskudno znanje iz oblasti marksizma - bio je zaprepasten najprije njihovim ocitim nepoznavanjem Marxova djela. Zatim jos k tome: ni jedan nije bio dorastao voditelju razgovora. Na teze koje su bile sadrzane u njegovim pitanjima oni ili nisu znali ili nisu mogli odgovoriti. Voditelj je bio toliko intelektualno nadmocan da je njihova nemoc i intelektualna nijemost djelovala upravo neugodno. A sto se pak tice marksizma - kod njih to nije ni pluralitet misljenja marksistickih pravaca, usmjerenja i skola vec iskljucivo samo njihov vlastiti, licni, izdvojeni, izolirani "marksizam" onako kako ga oni - kao takvi kakvi jesu - shvacaju. Oni pjevaju solo arije, koje sami najbolje oni razumiju, ali malo tko drugi. Pod 2/ to se odnosi na prof Skreba , M.Franicevica i G. Paroa. Sve su to strucnjaci, specijalisti, majstori, koji se razumiju u svoju struku i posao. S njima se covjek moze sloziti ili ne sloziti, prihvatiti ili ne prihvatiti, i nista drugo. Uglavnom : oni su korektni. Pod 3/ to se odnosi na Z. Stipetic, dr.Suvara i V. Kljakovica. Od njih se najvise istice dr. Suvar zanimljivoscu svojih izlaganja , koji jasno pokazuju da on sasvim drugacije i suprotno misli od onog sto mu nasi "veliki i mali" novinari - hajkaci pripisuju. Ali, vidi se i to da je on i kao sociolog i kao politicar osamljeni glas u pustinji. Medutim, poznata su i bolja , lucidnija, njegova razmisljanja. Pokojni V. Kljakovic trazi da historiografija kod nas bude nasa, ali objektivna , da se ne boji istine, no takoder i da bude jugoslavnska , a ne samo republicka ili opcinska. Analogije se dakako ne smiju napraviti, jer nista se ne ponavlja. No, ako one ne mogu biti poucne, one zato ipak mogu biti barem zanimljive.

Gavrilovicev mozaik marksizma naime veoma je nalik na pocijepane, rastrgane , posvadane ranokrscanske sekte , kojih je tada bilo vise negoli sto je bilo krscana. Stoga bi Gavrilovicevu knjigu trebalo izdati vec i zbog toga da se vidi sav jad i sva muka, sva neuspjesnost danasnjeg marksizma, koji je jos samo suho stablo s izgledom da ce mozda procvjetati jednom tamo negdje za 500 ili i vise godina. A i ostali prilozi zavreduju mjerodavnu paznju vec zbog intelektualne umjesnosi autora, koji ih je sastavio i obradio.

/ E. Peratoner /