Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac　

UHHHH

Ovaj tekst bio je zamisljen kao serija predavanja iz suvremene filozofije I znanosti u ucionici Bosanskog kluba u Adelaideu u okviru autorovih nastojanja na edukaciji I filozofskoznanstvenom opismenjavanju Bosanaca medutim ona nikada nisu odrzana. Ona nisu odrzana prije svega zbog izmjene rukovodstva kluba koje vise nije bilo zainteresirano za ovakve znanstvene teme nego je, posve suprotno autorovim ocekivanjima, pokrenulo religijska predavanja koja sa autorovim prvotnim nastojanjima nisu imali nikakove veze. Dakle prevagnulo je misljenje I praksa vjerskog okupljanja na nacin da su se zapostavile svjetovne teme I one teme koje imaju izvjesne relacije prema vjeri I to opet tako da izgleda kako te teme nemaju nikakove veze sa svjetovnom filozofijom. U predavanju koje slijedi a koje nikada nije odrzano citaoc ce lako spoznati osnovne intencije autora da svjetovna filozofska tematika u mnogim svojim pitanjima koincidira religiji te da je razgranicavanje religije i filozofije samo uvjetno i vise iz pedagoskih razloga a ne iz esencijalnih.　

Ja sam kao posve malo dijete svoju mamu koja nije znala niti citati niti pisati ucio geometriju!　

Edmund Husserl roden je 1859 u Moraviji a tada je to bio dio Austrougarske Monarhije. Danas je to dio Ceske republike. Studirao je matematiku u Leipzigu I Berlinu gdje je dosao u kontakt s velikim njemackim matematicarem Karlom Weirstrasseom. Ohrabren svojim prijateljem I sljedbenikom Moravljaninom T.G.Masarykom kasnije prvim predsjednikom novoosnovane Republike Cehoslovacke, Husserl pohada predavanja iz filozofije Franza Brentana u Becu. Od 1908 Husserl vjeruje u svoju “misiju-transformirati filozofiju u strogu znanost.”

Husserlova se filozofija prema uobicajenim procjenama razvija kroz cetri stanja. Prvo on razmislja o cistoj poziciji utemeljenja aritmetike pokusavajuci etablirati antipsihologijsko objektivno utemeljnje logike I matematike. Drugo on se otklanja od koncepcije filozofije kao solidne brentanovske deskriptivne psihologije prema razvoju nove discipline, naime, fenomenologije I razvoja metafizicke pozicije transcedentalnog idealizma. Kao trece on transformira ovu fenomenologiju u fenomenologiju subjektivnosti. I konacno cetvrto posebno u svojoj Krizi europske znanosti iz 1936 on transformira ovu fenomenologiju u jednu ontologiju zivot-svijet razmatrajuci probleme socijalnog svijeta kulture I povijesti. Ova podjela naravno daje jednu preliminarnu orijetaciju u Husserlov svijet koji je opet svagda bio u stanju da prosiri ili pak revidira svoj filozofski sistem integrirajuci poglede iz fenomenologije, ontologije, spoznajne teorije I logike sa pogledima na prirodu I zadatke filozofije I znanosti kao takoder I sa karakterom kulture I svekolikog ljudskog svijeta. Husserlova snaga lezi u njegovoj sposobnosti kriticke integracije tradicionalnih ideja od Aristotela preko Descartesa I Humea sa novim idejama u relaciji iznad svega sa mnogo sofisticiranijim razumijevanjem duha, svijesti I iskustva deriviranim od Brentana. Husserl takoder predstavlja glavnu figuru u razvoju tradicionalne filozofije ka karakteristicnim filozofskim koncepcijama kasnijih godina proslog stoljeca – konceptima reprezentacije I intencionalnosti I problemima granica takozvane filozofije uma, ontologije I kognitivne znanosti koje su posebno razvijane u Britaniji I USA.

Ova predavanja koja su sada pred vama a u okviru rada Ucionice Bosnjackog kluba u Adelaideu razmatraju Husserlovu intelektualnu povijest imajuci u vidu unekoliko razlaz moderne I postmoderne filozofije prema kojima Huserlovu poziciju otkrivamo kao poziciju posljednjeg velikog kartezijanca. Dakle rijec je o “modernom” filozofu. Huserl je bio sistematican mislilac u klasicnoj tradiciji zapadne filozofije. U svojim ranim radovima on je strogo razmatrao sveze ontologije, logike I psihologije. Njegova razmatranja univerzalnog I partikularnog, dijela I cjeline I njihove meduzavisnosti koja ide ruku pod ruku sa njegovim razmatranjima analitickih I sintetickih distinkcija I prirode logickih zakona I puteva na kojima ti zakoni bivaju aplicirani na aktualne zgode misljenja, dakle, sva ta razmatranja on je studirao I razmatrao u okviru psihologije. Kasnije Huserl dolazi postupno do nuznosti jedinstvene fundirajuce discipline filozofije. On je vidio filozofiju u standardnom smislu kao osiguranu teoretsku disciplinu prije svega ontologiju I prakticke discipline kao sto su etika, estetika. Svaka od ovih disciplina podijeljena je “formalno” I “materijalno” ili “regionalno” subdisciplinama. Citava gradnja filozofije videna je kao bitak fundiran jos kod Fichtea na univerzalnoj znanosti svijesti kao znanosti fenomenologije. Svaka od ovih filozofskih disciplina ima svoj karakteristican objekat. Stvari ili objekti prirode u posjedu su ontologije a vrijednosti aksiologije. Dakle, fundirajuca disciplina filozofije s druge strane u posjedu je ne objekta nego pak akta svijesti u kojima je objekt dat ili iskusen, Mi vidimo, dakle, ovdje da je centralno pitanje pitanje subjektivnosti. Stoga fundirajuca disciplina filozofije I racuna na subjektivnost naseg dozivljavanja svijeta. Fundirajuca disciplina ima svoje izvoriste evidencije u samoj sebi. Samo tako filozofija moze biti “stroga znanost”.

Husserlova fenomenologija

Fenomenologija pocinje od studija fenomena u smislu razmatranja puteva na kojima se stvari pojavljuju za nas u razlicitim formama svijesti ili svjesnog iskustva. Danas se ovaj pojam “fenomenologija” uzima za ime filozofskog pravca ili pokreta od Dauberta, Husserla, Pfandera, Heideggera no sam pojam ima duzu povijest kao ime specijalne subdiscipline filozofije. Ovaj pojam je prvi put uzet 1736 godine u radovima njemackog svecenika Christof Friedrich Oetingera u smislu referiranja studija “bozanskog sistema relacija” izmedu stvari na povrsini vidljivog I pojavnog sviejeta. Kasnije u 18 stoljecu Johann Heinrich Lambert matematicar, fizicar I filozof koji je stajao pod utjecajem Christiana Wolffa uzeo je Phanomenologie za teoriju onoga sto se pojavljuje u cijeloj empirickoj spoznaji I Kant je usvojio taj pojam u slicnom smislu. Fenomenologija u ovim ranim manifestacijama prije svega je deskriptivno istrazivanje I poduzimanje, teorija onoga sto se pojavljuje, teorija pojave, ili recimo drugacije , teorija simptoma u opoziciji spram na primjer onih disciplina koje rade na kauzalnom objasnjenju razmatrajuci ono sto je svagda s one strane pojave. U ovom smislu Brentano je onda radio na razlikovanju deskriptivne I geneticke psihologije I Huserlova fenoemenologija izrasta precizno s one strane deskriptivne psihologije u Brentanovom smislu.

Huserlova fenomenologija jest deskripcija I strukturalna analiza svijesti. Svijest,ako se drzimo definicija posve striktno, jest zapravo objekat svijesti koji je posve precizno karakteriziran kao datost iskustva. U tom smislu valja razumjeti Huserlov slogan “ka samim stvarima”. Fenomenologija radi sa fenomenom , s objektom iskusanim u iskustvu svijesti I s nasim razlicitim putevima relacija ovih objekata. Huserl je definirao znanost fenomenologije kao studij BITI svjesnog iskustva I specijalno intencionalno iskustvo. Ova definicija koja se pojavljuje u njegovom radu Ideje za jednu fenomenologiju Ispunjava sve Huserlove radove kao radove njegovih sljedbenika kao sto su to Adolf Reinach, Max Scheler, Roman Ingarden, Maurice Marleau-Ponty, Jean paul Sartre I radove danasnjih analitickih fenomenologa kao sto su Dagfinon Follesdal I Hubert Dreyfus. Huserl je razmatrao svijest kao cisto racionalnu, duhovnu aktivnost I razvio je teoriju esencijalnih struktura svijesti u terminima dijelova I momenata nasih duhovnih akata ili ako pak hocete, nasih mentalnih akata.Heidegger je krenuo dalje od ovih razmatranja iskustva I ovdje su pojmovi “svijest” I “subjekt” videni kao bitak viden kartezijanskim dualistickim pretpostavkama Za Heideggera iz Bitka I vremena fenomenologija se sabire oko onog sto se zove” bitak” ili pak ako hocete oko bitka covjeka pitajuci se o razlicitim putevima u kojima ljudsko iskustvo kao predmet nasih relacija sa Drugima, svijetom, povijescu itd moze biti autenticno ili neautenticno. Dakle, Heidegger je specificno usvojio Husserlove metodoloske pretpostavke da je nuzno okrenuti se ka samim stvarima. Sartre je takoder krenuo drugacije u svojem centriranju problematike tijela I tjelesnog iskustva razmatrajuci tako posve drugacije Husserlove pretpostavke ciste svijesti I transcedentalnog ega. Usput receno ovaj pojam “neautenticno” pojavljuje se kod Husserla od 1887 kada je postao Privatdozent Univerziteta u Halleu kada je svoje snage usmjerio na istrazivanje logike I na istrazivanje fundamenata matematike posebno na ulogu sudenja I tada je uzeo pojam “neautenticno” ili “signitivno” za proces koji involvira pukim manipulacijama simbola u matematickoj praksi.

Husserlove ideje takoder su razmatrane I izvan fenomenoloske tradicije posebno u suvremenoj kognitivnoj znanosti, kognitivnoj psihologiji od 70tih godina proslog stoljeca nadalje. Jerry Fodor na primjer slijedeci Carnapa smatra danas da je “metodoloski solipsizam” ekvivalent Husserlovoj bazicnoj metodi “fenomenoloske redukcije.”

Razmotrimo metod kojeh Huserl zove metodoloska redukcija ili epoche: mi mozemo odvojiti nas same od egzistencije prirodnog svijeta, mi mozemo ne uzimati u obzir opce teze sveukupnog “prirodnog” stajalista, nase pretpostavke koje egzistiraju u svijetu nezavisno od naseg iskustva. U tom slucaju smatra Huserl mi cemo biti u poziciji da opisemo Cistu Svijest apstrahirajuci od bazicnih elemenata u svijetu prirode. Cineci redukciju mi odbacujemo prirodno stajaliste koje uzima svijet kao apsolutno stajaliste. Tako prihvacamo fenomenolosko ili transcedentalno stajaliste. U fenomenoloskoj redukciji mi drzimo da svijest jest intencionalna u smislu da je bitak usmjeren prema objektu: svijest je svagda svijest o necemu. Fenomenolozi uzimaju akt svijesti I objekte koji intendiraju bas kao sto mi iskusavamo I intendiramo njih. Uzeti fenomenoloski metod implicira da mi ne uzimamo u obzir realnu egistenciju objekta. Metoda jest tehnika za preciziranje akata svijesti I korelirani objekt kao da su iskuseni, dati u iskustvu. Svaki akt moze inkludirati vrijednosnu valjanost ali to pak nije u centru refleksije. Mogli bismo reci da je ovdje valjanost svagda neutralna. Opisati stvari koje su predmet iskustva koje mi iskusavamo znaci opisati takoder forme svijesti u kojima mi iskusavamo objekte, njihov modalitet bitka. Fenomenolozi mogu aplicirati ovaj metod na stvari fikcije ili mitologije kao takoder I na predmete fizike, predmete imaginacije, predmete percepcije, memorije ili takoder halucinacije. Na primjer Kasimir Towardowski u svom radu pod naslovom O sadrzaju I objektu prezentacije iz 1894 razmatrao je ostru distinkciju akta, sadrzaja I objekta prezentacije, Vorstellung, distinkciju koja je esencijalna za svaku teoriju intencionalnosti. Svaki akt, prema Kazimiru cak I halucinacije imaju oboje: sadrzaj I objekat. U svojim Logickim istrazivanjima Huserl kaze: svaki akt ima sadrzaj. Akt halucinacije, medutim jest da ne egzistira objekt koji korespondira sa sadrzajem iako sa tocke gledista subjekta izgleda kao da on ima objekat. Huserl povremeno govori o Meinongu I Towardowskom razmatrajuci problem neegzistirajucih objekata tako da intencionalnost moze biti vlasnistvo I relacionih dogadaja cak I kod halucinacija kao na primjer objekt Macbethovih vizija moze biti neegistentna opasnost. Huserl govori da ukoliko u halucinacijama nema objekta u tom slucaju intencionalnost ce biti jedan adverbial posao, dakle rijec je o intencionalnosti kao pukoj karakteristici subjekta ili akta.

Dakle kroz epoche svi objekti postaju reducirani do njihova iskustvena vlasnistva I svi objekti jesu svagda respektno jedanki u ocima svijesti. Huserl uzima metod epoche u svojim Idejama I kasnijim radovima ne samo u svrhu fenomenoloske deskripcije I analize forme svijesti nego takoder racunajuci na glavnu liniju interpretacije, u smislu fundamenata za jednu epistemologiju I naravno metafiziku. Svijest, svjesni subjekat ili pak cisti ego ima apsolutan bitak, sve ostale forme bitka zavise od svijesti o njihovoj egzistenciji ( IdejeI, &49). Epoche u ovom smislu lezi u metafizickoj “nulifikaciji” svijeta, u disolucije svijeta u regije svijesti. U drugo slucaju, kartezijansko privilegiranje ega I fichteovo apsolutno utemeljenje, znanstveno utemeljenje filozofije, znaci jednu radikalnu novost, zapravo, usvajanje pozicije da je svijet reduciran do statusa pukog korelata svijesti. Filozofija mora imati temelje I svoje izvoriste u evidenciji samoj. Nema stvari po sebi, stvari izvan moguceg iskustva. Stvar po sebi je samo puko pravilo za sintetizirajucu aktivnost svijesti. Huserl je dakle adikalniji od Kanta. Svaka stvar je asocirana esencijalno sa sigurnim iskustvom svijesti u kojem ona dolazi u najadekvatnijim nivoima datosti. Nista sto se pojavljuje nije promjenjivo s igrom te epoche – mi jednostavno mijenjamo nase stajaliste spram svijeta suspendirajuci sve teze kao I kasniju egzistencijalnu zavisnost ili nezavisnost.

Neki pojmovi

Relaciono razmatranje vidi intencionalnost kao relaciju izmedu subjekta ili akta I objekta. Adverbial razmatranje vidi intencionalnost kao puku karakeristiku subjekta ili akta. Intencionalnost, taj pojam ima svoj korijen u Aristotelu. U percepciji um uzima formu ali ne I materiju poznatog objekta. Arapski filozofi obogatili su Aristotelovu teoriju. Razlikujuci formu-u-umu I formu-u-objektu Avicena zove ovu posljednju ma’na, znacenje ili poruka. Srednjovjekovni filozofi preveli su ovaj Avicenin pojam latinski kao intentio od imenice znacenje do usmjerenosti prema necemu: formu-u-umu, sadrzaj uma, onda intenda kao formu-u-objektu.

U Meinongovoj Teoriji objekata iz 1904 objekti sami jesu “s one strane bitka I nebitka”. To je “cisti” objekt.

Lekton izrazava svojstva komunikacije u jeziku, objektivna propozicija.

Phantasia je subjektivna predodzba objektivnog lektona.Bolzano je u svojoj teoriji znanosti razlikovao “subjektivne” I “objektivne” ideje. Objektivnu ideju on je zvao ideja-po-sebi, Vorstellung an sich, objektivan sadrzaj koji je izrazen kroz cijelu recenicu on je zvao propozicija-u-sebi, Saztz an sich.

Noema, sadrzaj intecionalnog akta. Huserl je zvao akte noeme znacenjem ili smislom, Sinn, koji je bio karakteriziran kao “objekt koji je intendiran” u suprotnosti s objektom simpliciter.

Znacenje, sadrzaj modela intencionalnosti je uzet u obzir u Huserlovim notacijama “horizont”, horizont moguceg iskustva.

Kategorije znacenje: propozicija, sadrzaj, subjekt, predikat.

Objekt kategorije: objekt, vlasnistvo, relacija, relatum, manifold, dio, cjelina, stanje, egzistencija.

Most kategorije:identitet, istina.

Nebitak je “apsolutno nezamisliv”.

Intuicija, senzorna percepcija, fenomenoloska refleksija, empatija, eideticka intuicija.

Halle period

Ovaj period zapocinje Huserlovim radom Filozofija Aritmetike koja je imala dva zadatka: analizu bazicnih koncepata aritmetike I logicku klarifikaciju simbolickih metoda uzetih u aritmetici. U prvom dijelu knjige on razmatra u smislu jedne psihologije koncepte pluraliteta, jedinstva I broja koji entitet nije dat u simbolickoj formi. Drugi dio sadrzi simbolicke predodzbe samih tih entiteta pokazujuci da je logicko porijeklo opce aritmetike limitirano simbolickim, numerickim reprezentacijama. Usput receno za Huserla simbolicka reprezentacija razlicita je od intuitivne reprezentacije. Kasnije pak stvar je reprezentirana kada je sama data ili stvar je reprezentirana samo simbolom. Filozofske I metodoloske koncepcije derivirane Brentanom ali takoder I Huserlovim profesorom Weierstraseom su ove: klasifikacija koncepta sadrzana je u determinizmu njegovog psiholoskog porijekla; matematika je primarno jedno umijece kalkulacije; aritmetika je primarno koncentriranana kardinalne brojeve. U dodatku ovim konceptima stoji I jedna epistemoloska teorija derivirana od Brentana gdje predodzbi, prezentacija, Vorstellung ima dvije vrste: jedne su intuitivne, a druge uglavnom simbolicke. Od ovih dviju predstava jedne zovemo “autenticne”, a druge “neautenticne”. Nije naime svako aritmeticko misljenje autenticno, nase intuitivno razumijevanje mora biti limitirano vrlo malim brojevima. Uglavnom je aritmeticko misljenje kao I mnoge aritmeticke operacije simbolicko.

Teorija brojevnih koncepata koja ima svoje porijeklo u psiholoskim procesima u aktu kojeg Huserl zove “kolektivna kombinacija” ne smije biti razumjena niti u psiholoskom smislu kao sto je to Frege razumio niti u smislu kasnije ideje konstitucije kao sto su to razumjeli Huserlovi ucenici Becker, Biemel I Landgrebe pored ostalih nego je treba razumjeti radije u smislu Brentanove deskriptivne psihologije posebno sa Brentanovim teorijama dijela I cjeline razvijenu ranije kod Stumpfa a koja je determinirala Huserlovu teoriju. Konceptualno orude kasnije teorije konstitucije jos nije u Huserlovom razmatranju.

Filozofija aritmetike koju nam daje Huserl u ovom periodu jest empiricisticka; subjekt-predmet aritmetike jest formalno vlasnistvo agregata formiranih umom, fundamenti aritmetickog misljenja leze u konkretnim intuicijama dok um primjenjuje aktivnosti paznje, apstrakcije, kolektivne kombinacije I refleksije. Ovo nije psihologiziranje samih brojeva vec radije jedan pokusaj da se da teorija kako se razvijaju nase predodzbe intuicije i koncepcije brojeva. Huserl je bio u stanju iznijeti jedno razumijevanje brojeva kao objektivnih struktura ili mentalnih radnji mada jos nije nasao zadovoljavajuci put prepoznavanja subjektivnosti involviranog umstvenog procesa I samu aktivnost brojeva. Za to je bio potreban razlicit koncept intencionalnosti od onog Brentanovog I, specijalno, razlicito razumijevanje sadrzaja intencionalnog akta.

Huserl je zamislio drugi dio svoje filozofije aritmetike kao razumijevanje aritmetike kardinalnih brojeva kao clana cijele klase aritmetike ujedinjenu jednim identicnim algoritmom. Medutim ovaj se drugi dio knjige nikada nije pojavio. On je napustio ovaj projekt vjerojatno jer je otkrio da univerzalna aritmetika ne moze zapoceti kardinalnim brojevima a dijelom I zato, pod uticajem Kleina I Hilberta, sto se odmakao od problema jedne “operacionalne” teorije aritmetike prema aksiomatskoj teoriji. Razmatranje aksiomatickog razumijevanja aritmetike I matematike dovelo ga je do vlastite ideje manifolda, Mannigfaltigkeit, koja je definirana kroz aksiomatski sistem I , kako ce reci kasnije, ne u terminima I pojmovima kako operirati s znakovima. Manifold ima domen objekata koji su potpuno deterinirani formama vlastitih meduodnosa a koji su opet sami determinirani formama elementarnih zakona. Medutim mi ne mozemo reci da je Huserl dao jednu totalnu teoriju u ovom njegovom ranom konceptu matematike u operacionim pojmovima. Takoder treba spomenuti da on nije razvijao ove matematicke probleme nezavisno od Hilberta posebno s obzirom na svrhe utemeljenja aritmetike I s obzirom na solucije problema akstenzije domena brojeva.