Lutam virtualnom knjižnicom tajnovitog Avalona, osluškujem šapate čudesnog Maga, čujem svjetlosni glas Merlina koji me titrajima vječnosti smiruje. Šaputavom svjetlosti mi govori mi da su snovi satkani iz zagrljaja mudrosti, znanja, ljubavi i vjerovanja. Krist je iz hrama protjerao trgovce taštinom, Krist je, svojim riječima, prosipao samo kristale ljubavi i gradio arhitekturu naših duša. Uranjam u ispisanu anatomiju Jakovljeve školjke i osjećam titraje te čudesne energije, uranjam u drevne snove koji se još uvijek zrcale u maglama virtualne knjižnice Avalona.
Jutros sam među suzama boginje svitanja pronašla bisere kojima Jakobova školjka piše svoju i našu biografiju. Osjetih miris ljubavi i zaboravih zaustaviti snove. Svjetlucavi tepih u predvorju dana, drvo spoznaje otvara svoju dušu i pozdravlja me tisućima zrcala u mozaiku trenutka.
Stojim na vratima vječnosti, upijam mirise cvjetova ljubavi, osluškujem vjetar na oknima duše i čujem kako
Lahor ljubavi ulazi u mene kroz okna duše
i njegova nježnost snom na mene vreba
u srcu brevijar kojim se tuge ruše
u njemu titraju kristali neba.
Osluškujem vjetar i smiješim se srcem sjetno
staro snoviđenje se titrajima u meni javi
vraćam se onome što je duši bitno
tada me grli moj san plavi
Na obroncima svitanja, u maglovitom Avalonu naslućujem vilinski svijet drevnih snoviđenja. Volim te, zbog sjedinjenja uzbuđenja noći i tišine praskozorja. Volim te, nježnošću drveta koje jeca pod vjetrovima laži, volim te dušom prastaroga stabla na kojem smo mi tek plodovi vječnosti, volim te pjesmom nad pjesmama napisanom srcem, bez korekture, bez korica, bez svilenog uveza. Ova pjesma je brevijar ispisan kišama, milovan vjetrovima, skriven od prolaznosti, u alejama želja, u krošnjama stoljetnih kestena, u galiji cvijeća, u moru sudbine, u oceanu sna, u duši našeg životnoga stabla. Volim te! to je knjiga ne procjenjiva, ispisana najvrijednim slovima, pisana suzama, knjiga iskrenosti i želja, bez završne riječi, bez mjesta u bibliotekama.
bglavac
irida
edin.kecanovic
