Vrijeme, ta surova rijeka bez povratka, ta čudesna vatra našeg postojanja je istodobno naš prijatelj i neprijatelj.
Vrijeme prijatelj liječi sve rane, a vrijeme neprijatelj nas nosi neminovnom kraju.
Ritam je načelo vremena i mi osjećajući i sjedinjujući se ritmom našeg disanja i rada srca, sa ritmom naših pokreta sudjelujemo u djelovanju mozga i utapajući se u radosnoj kupki našega života, igrajući se sa balonima od sapunice sudjelujemo u ritmičkoj koordinaciji funkcioniranja svih tjelesnih struktura.
Osjetimo li ritam u sebi mi smo u stanju svojim ritmom zavaravati tijek vremena, ponekada biti dio vremena drevnih Maya, a ponekada ubrzati i
postati dio budućeg vremena.
"Bolero", poznata Ravelova kompozicija je nastala upravo iz umjetnikove spoznaje da se osjećaj za tijek vremena može svjesno zavaravati, da se u jednom trenu, ako to poželimo, može ubrzati, usporiti i zaustaviti.
Ravel se komponirajući, čini mi se, svijesno koristio jednim te istim ritmom da u nama slušaocima probudi osjećaj za sudjelovanje u stvaranju osobnog vremena. Pozvao nas je da se, slušajući tu vječnu melodiju, malo poigramo sa tim svojeglavim bogom.
Melodija izrasta iz samo jednog ritma, a njenim sve glasnijim ponavljanjem je Maurice Ravel stvorio djelo za orkestar bez muzike, kako je on sam nazvao svoj
Bolero.
Prisjetimo se melodije.
Slušajući imamo osjećaj da se tempo i ritam melodije ubrzavaju i pričinja nam se da se i ritam u nama mjenja. To je ugodna zabluda tijeka vremena koja u nama budi osjećaj za ritam i na neki način dokazuje da slušajući muziku sudjelujemo u nastajanju te čudesne dimenzije.
Spoznavajući ritam i osjećajući ga mi nesvijesno potvrđujemo da naše vrijeme proizlazi iz naših koordiniranih pokreta. A pokret proizlazi iz ritmičke koordinacije naših moždanih i mišičnih struktura.
Pored te znanstveno dokazane činjenice mi ipak znamo da u ljudskom tijelu još uvijek nije pronađeno osjetilo kojim bi se spoznavao i osjećao protok vremena u ljudskom tijelu.
Znanstvenicima je uspjelo, zahvaljujući preciznoj tehnologiji mjernih instrumenata, u mozgu pronaći mjesta na kojima koordiniraju pokret i ritam.
Jedno takvo mjesto je cerebelum, takozvani mali mozak, ona mala naslaga između velikog mozga i produžene leđne moždine koja nas svojim izgledom prisjeća na cvjetaču.
Mali mozak svojim djelovanjem u svakodnevnim situacijama "pomaže" velikom mozgu, jer regulira i usavršava ponavljajuće pokrete, na primjer čovjekovo koračanje.
Zahvaljujući tom djelovanju, čovjekova svjesna spoznaja se može orijentirati na druge podražaje. Čovjek može hodati i razgovarati, voziti auto, kuhati, čitati i slušati muziku, plesati i pjevati, plesati i ljubiti u isto vrijeme.
Drugo mjesto u kojem dolazi do koordinacije ritma i pokreta se nalazi u samom središtu lubanje, ispod samog velikog mozga u području koje nazivamo bazalne ganglije. To je onaj dio mozga koji sudjeluje u kompliciranim, nesvakidašnjim pokretima, na primjer pri uvlačenju konca u ušicu igle.
Bazalne ganglije u tim trenutcima šalju električne titraje koji se šire mozgom i ostvaruju ritam koordiniranog rada očiju i mišića odgovornih za preciznu mehaniku prstiju.
Da ljudski mozak ne posjeduje tu sposobnost mi ne bi mogli igrati tenis, još manje stolni tenis. Kod stolnog tenisa se mala loptica kreće brzinom od 200 km. na sat i ako mozak u presudnom djeliću sekunde ne koordinira pokrete očiju i ruku, ne odredi ritam i brzinu našeg djelovanja mi gubimo poene.
Mozak, zahvaljujući svojoj savršenoj građi i svom čudesnom djelovanju, ritmičkom koordinacijom svoga djelovanja određuje trajanje pokreta tijela.
Bez znanja i te sposobnosti našeg mozga mi bi se općenito teško pokretali, primjer za to je hod ljudi oboljelih od Parkinsonove bolesti.
Danas se uspiješno razvija metoda ritmičke koordinacije neuroloških procesa i pokreta kojom se tretiraju pacijenti sa neurološkim oboljenjima.
Pokret počinje u mozgu, a ne u mišićima
Često pitam zašto trenirati tek oboljeli mozak. Motoričke sposobnosti zdravog mozga se mogu isto tako trenirati ritmičkom koordinacijom neuroloških procesa i pokreta.
Najednostavniji primjer za to je umijeće usporenih ili ubrzanih pokreta. Svjesnom spoznajom koraka mi možemo njihov ritam, koji u svakodnevici određuje naš mozak, usporiti. Igrajući stolni tenis mi ga ubrzavamo. To isto činimo plešući, jer naša svijest o željenom pokretu usmjerava djelovanje našeg mozga.
Treningom bilo koje vrste mi usavšavamo djelovanje mozga i u zajednici s njim ostvarujemo željene rezultate. Problem nekorektno izvedenih pokreta u svakodnevici često leži u "zaboravu" svijesnog bića. Mi brzo zaboravljamo uloženi trud i s mukom proizvedeno vrijeme treninga pada isto tako u zaborav.
Pokreti koje izvodite u svakodnevici, po mišljenju mnogih, nemaju veze sa onim naučenim ritmom pokreta u sportu ili pri plesu.
A u našoj glavi postoji orkestar koji svirajući na Stradivarijevim violinama, koje nazivamo naša tijela, neprestano sjedinjuje ritam psihičkih i tjelesnih stanja. Dirigent tog orkestra je naše "Ja" koje vjerno čeka da strune naše svjesti zatitraju tonovima misli i osjećaja te postanu sjećanje koje onda uistinu dirigira orkestrom svijesti o našem postojanju u univerzumu.
Pišem o tome jer možda neki od vas radije pamte, VAMA DRAGE, melodije nego misaone slike. Svejedno je za koju vrstu pamćenja se odlučite, važno je da spoznate ritam odkucavanja vašeg unutarnjeg sata, ritam iz kojeg vaš pokret izrasta i da ga onda uistinu i slijedite.
Zamislite se u kuhinji dok kuhate običan svakodnevni ručak. To je posao koji obavljate bez misaonog i emotivnog sudjelovanja u njemu, to je nešto što je obavezno i što ste dužni učiniti zbog vas samih i vaše obitelji. Već sama pomisao na tu obavezu ubija u vama vašu kreativnost i vi misleći o problemima vaše djece, o neplačenim računima, o poslodavcu koji od vas očekuje uvijek više i više sudjelovanja u djelovanju firme, rezuckate luk, gulite krompire, režete meso bez svjesnog sudjelovanja u tim sitnim, skoro ne primjetnim pokretima.
Moj predlog je Ravelov Bolero, jer njime, iako paradoksalno, govorimo o djeliću zadržanoga vremena.
Jednolično ponavljanje jedno te istog ritma, kao i istih motiva, kod slušatelja nakratko izaziva gubljenje pojma o vremenu, ali istovremeno budi osjećaj za ritam.
Jasno je da to može biti i svaka druga, vama draga, melodija.
Kuhinja, mjesto stvaranja matičnih stanica koje pospješuju neurogenezu.
Probajte dok u kuhinji provodite tako i tako izvjesno vrijeme istovremeno slušati Ravelov
Svako pojačavanje tona melodije neka vas prisjeti da je ritam melodije ostao isti i vaši pokreti će se sjedinjavati sa vašim doživljajem ritma, izrastat će iz njega i rezuckanje luka, guljenje krumpra i rezanje mesa više nije samo obavljanje obaveznog posla nego uvježbavanje umijeća vaših svakodnevnih pokreta.
Rezuckanje luka, pokret koji ste već tisuće puta izvodili, lijeva šaka pridržava očišćeni luk, desna s nožem u ruci sjeće luk u krugove, radiusom ih prepoljava, a onda ih dijeli i sve manje djelove i jedino što ste pri tom poslu dosada pamtili su suze koje su potekle iz vaših očiju i miris luka koji izaziva ugodu ili neugodu u vašem pamćenju.
Jeste li ikada razmišljali o malim pokretima koje pri tome izvodite?
Znate li gdje je njihov izvor i koliko dijelova tijela ponekad nepotrebno uključujete u taj pokret?
Kako stojite, gdje su vam ramena, što je s glavom?
Odslušajte prvi dio "Bolera", tihi tonovi odaju ritam koji možete pratiti ostvarujući tako svoj uspravni stav i uistinu osjetiti kako vaše tijelo svakim uzdahom raste u svojoj spiralnoj dinamici.
Zadržite tu visinu u motoričkom pamćenju i pokušajte izdisati polako uvlačeći trbuh u trbušnju šupljinu. Izišite dugo dok ne osjetite napinjanje mišića struka, tada će vam se uistinu učiniti da sami svojom voljom stvarate pojas koji stabilizira vašu zdjelicu i dozovoljava kralježnici i rebrima slobodno spiralno izvijanje ka glavi koja onda bez težine lebdi nad prvim kralješkom i omogućava vam njeno slobodno pokretanje.
Opustite sve mišiće i udahnite još jednom duboko, osjetite rastezanje prsnog koša, podizanje prsne kosti i spuštanje lopatica. Vrat i ramena su oslobođeni pritiska napetih mišića, a ruke se slobodno pokreću u svim smjerovima.
Kada se tonovi melodije počnu pojačavati počnite rezuckati luk, spoznati ritam prenesite u pokret koji polazi iz lakta, ručnog zgloba i mišića dlana, a ne iz prstiju. Prstima samo pridržavate nož i luk, pokret dolazi iz mišića kojih u prstima uistinu nema, tamo su samo njihovi završetci u obliku tetiva.
Mozak će pri tome stvarati nove, svrsishodnije motoričke karte i on će ih pamtiti, kao što je s vremenom zapamtio vaše pokrete u sportu i plesu.
Sve glasniji tonovi bolera odjekuju vašim stanom i podsjećaju vas da ritam vaših pokreta mora ostati isti, ritam koji spriječava umor jer vi uistinu dišete u skladu s vašim pokretima.
Ritam održava protok krvi u vašem tijelu, hrani vaše ćelije i dozvoljava srcu da ravnomjerno odkucava. Najvrijedniji mišić vašega tijela, neumorni održavač vašega života se skuplja i rasteže, napinje i opušta, otkucava vaše sekunde i sjedinjuje se sa ritmom vaše svjesne spoznaje i vi pamtite sve što ste tako svjesno naučinili.
Recepte za kuhanje uobičajenih jela vi svjesno pamtite kao što pamtite naučene lekcije iz škole i pročitane knjige i svaki puta kada nešto kuhate svjesno otvorite, u mozgu pohranjen, taj dio vašeg znanstvenog arhiva.
Umijeće svakodnevnih pokreta je slično umijeću kuhanja, pokrete bi trebali jedno vrijeme izvoditi svijesno da mozak uistinu te oblike i pamti. Tako će se i arhiv motoričkog pamćenja nadopunjavati i otvarati uporedo s vašom željom da nešto učinite.
Vjerujte mi dragi moji virtualni prijatelji i dragi moji čitaoci umijeće svakodnevnog pokreta je ljubav prema sebi samome, umijeće našeg življenja i naša istina o životu.
Dodatak.
Možda neki od vas ne mogu povezati sjeckanje luka sa Bolerom, ne mogu zamisliti prozaičnu kuhinju sa ljepotom ove melodije.
DRAGI VIRTUALNI PRIJATELJi, PORUKA NIJE POZIV NA SJECKANJE LUKA, nije imperativ za slušanje Bolera NEGO je poziv NA BUĐENJE OSOBNOG RITMA.
Zato da ublažim u vama osjećaj prozaičnosti kuhinje i objasnim bolje moju želju da vam približim način spoznavanja osobnog ritma i ostvarivanja umijeća pokreta, neka LJUBAV, sjedinjena sa ritmom Bolera, bude poticaj vašoj spoznaji vašeg osobnog ritma koji onda možete osjećati pri svim drugim svakodnevnim aktivnostima.
Bolero je melodija kojom možete ubrzati ili zaustaviti vrijeme, doživjeti trenutak, probuditi sjećanja, misaono- osjetilno- osjećajno sudjelovati u ljepoti tuđih i svojih osjećaja.
Bolero
Poželjela sam vam reči da, dok činite nešto što vam se ne sviđa, dok obavljate poslove koji su prozaični, koji vas umaraju, koji izazivaju napetost i bolove u mišićima, nekom vama dragom melodijom možete probudite svoj uspavani i ne spoznati ritam, a onda proizvoditi svoju radosnu kupku i utapati se pjeni životne sreće.
Kada uronite u radosnu kupku koju ste sami svojim bićem proizveli tada možete ritmom ubrzati ili usporiti tijek vremena i ostvariti LJUBAV PREMA SAMOME SEBI, a umijećem svakodnevnih pokreta sudjelovati u neurogenezi, sudjelovati u obnavljanju vaših ostarjelih moždanih stanica.
bglavac
irida
edin.kecanovic
