RADIESTEZIJA Neznam objasniti zašto me je visak privukao. Možda zbog pitanja koja nisam dugo postavljala ni sebi ni itkome oko sebe. Jednostavno sam šutila i radila kako sam najbolje znala, prilagođavajući se poslovima koje sam prihvatila kao svoju obvezu. A i kome bih mogla postavljati pitanja. Muž mi nije dozvoljavao da ga išta pitam. Šefa nisam imala šta pitati znala sam šta mi je posao i gdje ću raditi. Djeca su mi i tako ispričala sve što su htjela, a što nisu i tako sam intuitivno znala kad lažu pa sam poduzela korake da im dam do znanja da nije pametno lagati. Da, sad zasigurno znam da sam ovo znanje odabrala da se naučim postavljati pitanja i tražiti na njih odgovore.

Prva pitanja koja sam postavila visku bila su vezana za moje zdravstveno stanje i emotivne obrasce. Postavila bih pitanje u kojem postotku moj neki organ radi i koja emocija najviše utiče na njegov rad, a onda bih tražila od viska da to stanje dovede u balans. Obzirom da o ovom znanju nisam ništa znala pustila bih visak da radi sam koliko hoće i da se kreće kuda hoće. Ja sam ga samo držala na uzici iznad diagrama. I tako je to trajalo neko vrijeme. Uopće nije bilo loše, čak sam neke stvari o toj radiesteziji počela i razumijevati. Bilo mi je čak i zabavno.

Ne'š ti vraga kad meni visak poče zapovijedati. Poslao mi je poruku da promijenim boju uzice koja je bila crna i stavim pola bijelu, a pola crvenu boju konca. Gledam ja u tu malenu spravicu i kažem. E, vala puna mi je kapa kojekakvih zapovijedanja, još ćeš mi i ti zapovijedati te ga ja lijepo bacim u smeće i odnesem u baju. Sama sebi po povratku kažem. Anđo budi pametna i mani se svega toga. Kako možeš razgovarati sa tim komadićem drveta? Lijepo protrljam ruke sretna da sam se svega toga riješila. Vraga sam se riješila. Ko se tog viska riješio ni danas ne znam. Tek upute slijede da ovaj visak nije bio za mene. On nosi energiju druge osobe. Poruka je; trebam nabaviti svoj visak ako hoću i dalje raditi s viskom. Prisjetih se da je taj visak napravio svojim rukama gospodin koji mi ga je posudio i još mi je rekao da ga čuvam i da mu ga vratim. To sam bila potpuno zaboravila. Šta ću sad reći čovjeku gdje mu je visak. A šta ću, reći ću mu istinu da sam ga bacila i čovjeku kupiti drugi visak. O Bože koje uvrede, kad sam mu rekla što se dogodilo s njegovim viskom. Tek nekoliko godina kasnije sam mu donijela kristalni visak i zamolila ga da mi oprosti ako ikako može. Ni danas ne znam je li mi stvarno oprostio. Ali ono što je mene više mučilo je moje neznanje gdje da nabavim drugi visak. Baš sam se lijepo zabavljala. Ni igra „čovječe ne ljuti se nije mi bila draža i bolja“.

Odlučim ja da idem nabaviti drugi visak. Odem u željezariju i tražim visak kad prodavačica meni donese veliki zidarski visak. U neprilici kažem da to nije taj koji tražim. Žena me ljubazno uputi u kojoj trgovini mogu nabaviti visak koji tražim. Prvi dan nisam znala naći trgovinu. Drugi dan dobila sam upute, neznam od koga, došle su putem misli. Prije nego uzmem visak ne smijem s rukom kojom ću držati visak u radu ništa dodirnuti. U autobusu nema držanja. Otići pred pravoslavnu crkvu Svetog oca Nikole i zamoliti ga da mi bude zaštitnik u radu. Kada uzmem visak prvo pitanje koje mu trebam postaviti je da li želi komunicirati samnom. Drugo pitanje je: u kojem postotku visak odgovara svome originalu. Treba odgovarati najmanje 90% do 100%, ako nije tako visak nije za upotrebu. Može donijeti više štete nego dobra. Sva sretna da sam našla visak koji sam tražila kupim još i tablice od Borisa Farkaša i prvu literaturu o znanju za koje sam odlučila da mi pravi društvo. I tako je počela moja naobrazba u ovom znanju. Naravno da sam na visak stavila bijelo crvenu uzicu. Tek dvije tri godine kasnije shvatila sam značenje ove dvije boje.

Prvi put u životu počela sam vjerovati u znanje. Ili sam prvi put počela vjerovati u svoje znanje. Taman sam ja sve to posložila i sretna došla na posao. Nailazi jedan kolega iz firme i pita me kao usput: Kako tvoj visak? Gledam ga razrogačenim očima. Sigurna sam da on niti itko u firmi nema nikakvog pojma o mojim viskovima. I dok se ja povratih od šoka ugledah ga kako mirno odlazi svojim putem, ne čekajući odgovor. Jedva sam dočekala da ga pitam od kuda on zna za to moje zanimanje. Nije mi rekao, samo se nasmiješio svojim tajanstvenim osmijehom, ali me je zato naučio kako se upotrebljava visak, kako mu se postavljaju pitanja i kako se čitaju odgovori. Pri tom je bio još toliko velikodušan i dao mi je skriptu koju je sam o tom znanju napisao. Pokazao mi je kako izgleda kozmički visak i dao mi je diagram koji je zaštićen. I čuda su se počela ostvarivati i potvrđivati. Sumnja je počela polako gubiti snagu pred nadolazećom istinom. Nisam sama u tim otkrićima kosmičkih komunikacijskih zbivanja. Znanja svi dobivamo na različite načine. Ona su svuda oko nas i u svima nama. Netko na njih nekad obrati pozornost, a netko nikad.

Od tada sam počela redovito čitati literaturu koja mi je na čudesan način pristizala različitim kanalima. Ako želite upotrebljavati visak na način kako sam ga ja koristila u svom samorazvoju slijede upustva.