R U D O L F S T E I N E R
1861 – 1925
FILOZOF – TEOZOF – ANTROPOSOF
VELIKI UČITELJ, PROSVJETITELJ I POSVETITELJ
NJEGOVO UČENJE JE TEMELJ TEOGONIJE,
KOSMOGONIJE I ANTROPOGONIJE
TREĆEG TISUĆLJEĆA
INKARNIRATI ĆE SE NA NAŠOJ PLANETI SVE
DOK TRAJE ČOVJEKOV PROCES EVOLUCIJE
I OTKUPLJENJA
RUDOLF STEINER rođen je 27.veljače 1861. od austrijskih roditelja u mjestu Kraljevac, na hrvatsko – mađarskoj granici, gdje je njegov otac bio zaposlen kao telegrafist na austrijskoj željeznici. Dva dana nakon rođenja kršten je u rimokatoličkoj crkvi.
Već u drugoj godini života otac biva premješten u Moedling kod Beča. Ovdje Rudolf dobiva još jednu sestru i brata.
Značajni faktori, već od ranog djetinjstva, bili su škola, crkva, učitelj i župnik.
Kad mu je u ruke dospjela knjiga o geometriji s velikim je interesom promatrao trokute, četverokute, peterokute i bio je opčaran s Pitagorovim poučkom.
1872 - nastavlja srednju školu u Neustadtu – Beč, gdje maturira 1879.
1879 - studira u Beču na visokoj tehničkoj školi: matematiku i prirodne znanosti. U isto vrijeme studira literaturu, filozofiju i povijest. Posebno se posvećuje proučavanju
Goethea.
1886 - postaje suradnik za izdavanje Goetheovih djela i obrađuje temu: « Osnovni
pra vci spoznajne teorije Goetheovog svjetonazora sa osvrtom na Schillera“
1888 - Izdavač je « Njemačkog tjednika » u Beču. Drži predavanje « Goethe kao otac nove estetike. »
1890 – 1897 U Weimaru je suradnik u arhivu Goethe – Schiller. Izdaje Goetheove prirodno znanstvene spise.
1891 - Promoviran je doktorom filozofije na univerzitetu u Rostocku. 1892. proširuje disertaciju s temom : « Istina i znanost. Uvod u filozofiju slobode. »
1895 - objavljuje « Friedrich Nietzsche, borac protiv svog vremena. »
1897 - objavljuje temu: « Goetheov svjetonazor ». Prelazi u Berlin, gdje izdaje «Časopis za literaturu. »
1900/01 - Na poziv TEOZOFSKOG DRUŠTVA u Berlinu započinje seriju antropozofskih predavanja s temom : « Mistika suvremenog duhovnog života. »
1902.1912 Redovnim predavanjima u Berlinu i po cijeloj Europi izgrađuje ANTROPOZOFIJU kao novi put filozofsko – teološke znanosti.
1902 - Nastupa i objavljuje temu « Kršćanstvo kao mistična činjenica i misteriji starih vremena »
1904 - Objavljuje: « Filozofija – uvod u znanje nadsjetilnog svijeta »
1904/05 Objavljuje: « Kako steći spoznaje o višim svjetovima », « Iz akaša kronike »,
« Stepenice viših spoznaja. »
1910 - Objavljuje poznato djelo « Tajna znanost «
1910 – 1913 U Muenchenu se izvode njegove četiri Mysteriendramen
1911 - Objavljuje: « Duhovno vodstvo čovjeka i čovječanstva »
1912 - Objavljuje: « Put do čovjekove samospoznaje »
1913 - Napušta mjesto predsjednika njemačkog Teozofskog društva i utemeljuje Antropo-
zofsko društvo kao samostalni duhovno – znanstveni centar.
1913.1923 Utemeljuje i izgrađuje prvi centar « Goetheanum » u mjestu Dornach –Švicarska.
Dornach u Švicarskoj postaje i ostaje sve do danas Antropozofski centar Rudolfa Steinera.
1914.1923 Dornach – Berlin. U predavanjima i kursovima po cijeloj Evropi Rudolf Steiner
uzdiže i obnavlja sva životna područja: Umjetnost, pedagogiju, prirodoslovnu znanost, socijalni život, medicinu, teologiju i filozofiju. Utemeljuje novu umjetnost kretanja «Eurytmika.»
1914 - Objavljuje: « Zagonetka filozofije u njenoj povijesti »
1913.1918 Objavljuje: « Zagonetka čovjek », « Zagonetka duša », Goetheov duh u njegovoj objavi preko njegovog FAUSTA i preko priče O ZMIJI I LJILJANU.
1919 - Rudolf Steiner u svim južno njemačkim gradovima drži predavanja. Nastaje djelo
TEMELJNA SOCIJALNA PITANJA U ŽIVOTU SADAŠNJOSTI I BUDUĆ-
NOSTI. U Stuttgartu osniva prvu « Slobodnu Waldorfschule » kojom je upravljao sve do svoje smrti.
1920 - U Dornachu u nedovršenom Goetheanumu započinju antropozofski kursovi
visokog školovanja.
1921 - Osnivanje tjednika « Goetheranum » s redovnim prilozima Rudolfa Steinera.
1922 - Objavljena suma predavanja Rudolfa Steinera pod naslovom: Kozmologija,
religija i filozofija. Na Silvestrovo 1922/23 požar uništava Goetheanum.
Rudolf Steiner uspio je dati samo koncept za izgradnju nove betonske konstrukcije.
1924 - Rudolf Steiner piše svoju nedovršenu autobiografiju.
1924 - Rudolf Steiner intenzivira svoju aktivnost predavanja i vodi mnoge stručne
kursove. Zadnja putovanja po Evropi. 28.rujna zadnje predavanje članovima.
Početak bolovanja.
1925 - 30.ožujka u Dornachu je umro Rudolf Steiner.
3. RUDOLF STEINER – OSNIVAČ ANTROPOZOFIJE
Austrijanac Rudolf Steiner (1861 – 1925) ostavio je filozofsko, religiozno i antropozofsko znanje u više od 100 knjiga. Od njega utemeljena „Antropozofija“ jest znanost o čovjeku, njegovom duhovnom razvoju, iscjeljenju i otkupljenju. Znanje, koje je ostavio Rudolf Steiner još je neotkriveno, nepoznato i neshvaćeno. Pogotovo je malo poznat i proučavan od teologa i crkvenih krugova, jer njegova misaona domena nadilazi uske horizonte crkvenih krugova. Rudlf Steiner je misaoni reformator i on daleko nadilazi teološku znanost o Bogu i školsko učenje o čovjeku.
Pitamo se: gdje je i odakle je Rudolf Steiner crpio svoje spoznaje, koje je naučavao?
Za razliku od onih formi inspiracije, kojom su bili obdareni prethodno spomenuti karizmatici, od Rudolfa Steinera doznajemo nešto posve novo. On nas informira, da u svemiru postoji tzv. „Akaša kronika“. To je svemirska biblioteka sadržana u eteričnoj traci u našem svemiru, u kojoj je sve registrirano, štogod je postojalo i ikad izgovoreno. Kao što činovnik u banci može ući u computer o doznati sve o našim financijama i kao što činovnik u matičnom uredu može dobiti uvid i podatke o svim živima i mrtvima, tako i onaj pojedinac, koji je obdaren posebnom vidovitošću može iz „svemirske kronike“ dobiti sve podatke i odgovore na sva pitanja. Naš computer i nije ništa drugo, nego imitacija onoga što već u svemiru oduvijek postoji. Taj je dar imao R. Steiner. I zato još i danas stojimo pred njegovim knjigama ne shvaćajući sve ono, što nam u njima saopćava. Kad čitamo njegove komentare novozavjetnih Evanđelja i kako objašnjava kozmičko značenje Kristove žrtve ostajemo fascinirani pitajući se: Odakle mu ovo saznanje?! Istraživači Biblije, svih vjeroispovijesti, nisu mu do koljena !
Oni pojedinci, koji na naš planet dolaze kao učenjaci, umjetnici ili duhovni učitelji uglavonom su često iste duše, koje se uvijek ponovo pojavljuju i nastavljaju prenositi ono znanje, koje su započeli naučavati u prethodnim inkarnacijama. Tako je starozavjetni prorok Ilija opet ponovo došao u osobi Ivana Krstitelja i također je kasnije opet više puta dolazio i također je i danas ponovo inkarniran kao veliki duhovni učitelj u Njemačkoj. Tako su njemački učenjaci, fizičari i filozofi, koji su donijeli i razvili tehničku civilizaciju, uglavnom reinkarnacije starih Grka i Kartažana. Dok su Englezi uglavom ponovo reinkarnirani Rimljani. Rudolf Steiner je nekada djelovao u osobi grčkog filozofa Aristotela. Kasnije je bio reinkarniran kao teolog Toma Akvinski. On je upravo uveo u katoličku teologiju onu filozofiju, koju je naučavao kao Aristotel. U osobi Tome Akvinskoga čovjek mu je još uvijek bio velika nepoznanica i tvrdio je, kao nekad u osobi Aristotela, da je „čovjek tabula rasa.“ Prije smrti kod Tome Akvinskog su bile aktivirane duševne snage intuicije i rekao je svojim prijateljima, da ne uzimaju apsolutnom istinom ono, što je napisao u svojoj knjizi „Summa teologica“ Zato dolazi ponovno u osobi Rudolfa Steinera, donoseći nove spoznaje, posebno o čovjeku, i udara nove temelje „Antropozofiji.“ Danas živući vidoviti karizmatici znaju i govore, da je Rudolf Steiner ponovo inkarniran i kao dijete živi i raste u njemačkom jezičnom području. Nastupit će kao veliki duhovni učitelj ovog tisućljeća.
Temelj svog učenja R. Steiner je sažeo u dva osnovna zakona: „Evolucija i reinkarnacija jesu lijeva i desna ruka Božja !“ To je znanstveni ključ za razumijevanje Boga i čovjeka. Tko ne shvaća i ne prihvaća taj temeljni princip, taj tapka u mraku neznanja. U tom se neznanju nalazi današnja školska i teološka znanost. Stoga, duhovna znanost, koja počiva na novim objavljenim saznanjima, ne može sa religijom crkve voditi iskreni dijalog. Preostaje samo strpljiva tolerancija.
Kad je prosvijetljenom Galileju, kao sunce, bilo jasno, da je zemlja okrugla i da je sunce, kao i sve planete, okrugle i da se okreću oko sunca na svojim svjetlosnim putanjama, tada to nitko od „učenjaka“ onog vremena nije shvaćao, nego su Galileja smatrali luđakom, kojeg treba poslati u zatvor ili na lomaču. Trebalo je proteći više od dvije stotine godina, da bi ljudi u Vatikanu shvatili konačno, kako su svi oni bili luđaci, a samo je Galileo bio prosvijetljeni mudrac. Čovjekovo ponašanje i stupanj njegove svijesti uvijek ostaje misterij. Galileo se je prerano rodio, kao i R. Steiner, jer ljudi njihovog vremena nisu mogli shvatiti njihovo učenje sa svojim stupnjem svijesti.
Za svjetovnu i duhovnu znanost čovjek je nepoznanica, tabu i misterij. Samo oni pojedinci, koji shvaćaju i prihvaćaju inspirirane spoznaje Rudolfa Steinera, kao i novih objava, mogu se približiti istini o čovjeku i njegovom ponašanju. I samo primjenom tog saznanja možemo pristupiti demitiziranju čovjekovog bića i shvatiti njegovu kozmičku odrednicu.
U svojoj poznatoj knjizi o čovjekovom karakteru i temperamentima R. Steiner stavlja težište na shvaćanje onog, što ulazi izvana u embrij, koji se razvija nakon što se oplodi ženino jajašce. To je duša, koja sudjeluje u razvoju svog tijela, koje će nastaniti i koja ima svoju preegzistenciju. Ona će definitivno zaposjesti svoje tijelo prilikom prvog dječjeg plača. Za intelektualni i duhovni kvalitet novorođene ličnosti najodlučnije je ono, što duša donosi sa sobom na svom egzistencijalnom kontu. To je odlučnije od genetske baštine.Jaka duša može svojim snagama neutralizirati genetski naslijeđene strasti i sklonosti. Duša ima svojih sedam permanentnih atoma, koji ulaze i izlaze u tijelo kroz sedam otvora, koji se nalaze na glavi (otvori su također još svrtak i pupak). Duša je svjetlosna spirala, koja nastanjuje tijelo u formi raznih energija. Ove nergije pokreću i održavaju sve stanice i organe. Dušu održava duh, sa svojim snagama. Današnja čovjekova ličnost i karakter jest suma svih preegzistencijalnih iskustava i napredovanja.
Po katoličkoj dogmi Bog stvara svaku dušu tek u momentu začeća. To je spekulacija, koja je nastala iz neznanja i ograničenosti ondašnje svijesti. Koji bi to Bog bio, koji bi stvarao duše s tako različitim sposobnostima i darovima. Zašto je netko genij, tako lijep, tako zdrav, obdaren sposobnostima učenjaka, umjetnika, sportaša, sveca, pjevača, spretan, uspješan i talentiran, dok je drugi jadan, ograničen, nesposoban, ružan, bolestan od djetinjstva, narkoman, ubojica, lopov, slijep, hrom, gluh…? Nije li to velika nepravda? ! To nije objašnjivo genetski ! To shvaća samo onaj, tko shvaća fenomen ljudske duše i kozmički zakon reinkarnacije na temelju novih objava karizmatika i proroka. Na to pitanje ne može dati odgovor niti znanost, niti uopće čovjek, nego samo sam Tvorac duše – sam Bog i oni, koji s Njim mogu uspostaviti kontakt. Naše duše dolaze iz daleka, one imaju razna vremenska životna polazišta i razna energetska polja svog porijekla. One imaju različitu dugu prošlost, različite stupnjeve razvoja i različite razrede životnog školovanja i iskustva. Za majku, koja želi roditi, važno je sebe osobno duhovno razvijati i molitvama dozivati dušu iz viših područja. To je odlučujuće za kvalitet ličnosti, koja će se roditi i dušu koju će privući. Nakon rođenja već jeje sve prekasno i svaki je odgoj malo značajan i utjecajan. Razdoblje prije trudnoće odlučuje hoće li određena žena privući u svoju utrobu i roditi genija i sveca ili monstruma i razbojnika !!!
Kod svakog pojedinca duša se najviše manifestira i uočava u njegovom gvoru i čaroliji njegvog osmjeha. Čovjek je biće, koje govori i koje se može smijati. To omogućuje energija njegove duše. Peti permanentni atom ili duševni centar (čakra) omgućava naš govor, njegov ton, jačinu i ljepotu. Šesti duševni centar (između obrva – treće oko) odlučuje mogućnost i čar smijeha. To nas razlikuje od životinje, koja ima samo četiri permanentna atoma ili duševna centra. Energije duše osposobljavaju čovjeka, da se može kretati u vertikalnom položaju – u pravcu neba. Ljudsko je lice ekran duše, a oči su njezini prozori. Zašto se ljudi ne gledaju direktno u oči ? Jer to znači ulaziti u nečiju dušu i s dušom uspostavljati kontakt. Harmonija ili disharmonija duše posebno se uočava u čovjekovim gestama. Ljudi, koji nisu dubokom meditacijom i molitvom harmonizirali energije duše, oni stalno lamataju rukama i imaju potrebu upadno gestikulirati. Usmenom predajom doznao sam od mojih profesora u Đakovu, da je biskup Štrosmajer govorio 2 – 3 sata, a da nije morao učiniti niti jednu gestu. To je bilo zapaženo na koncilu u Vatikanu i u njegovim dugim propovijedima u Đakovačkoj katedrali.
Znanje o duši nije u detalje objavljeno u Bibliji. Na mnogim mjestima Biblija nikad ne govori o ljudima, nego o dušama. Često se spominje, da je bilo prisutno toliko i toliko duša. Sve do nedavno važio je pojam: koliko ima duša u jednoj župi, a ne stanovnika ili ljudi. Biblijski je pisac znao, da je duša čovjekov identitet i njegovo biće, a tijelo je samo odjeća s kojom se je ogrnula i auto-karoserija u kojoj se nastanila. No duša je opet odjeća DUHA, a duh je u njoj ono, što je klica u sjemenu i jajetu.
Teolozi devetog stoljeća nisu sadržajno shvaćali pojam duha u čovjeku, pa je koncil pojam duha reducirao na dušu. Tako se d u h službeno ne spominje u nauci crkve, nego samo duša. Bilo je u povijesti karizmatika, koji su se inkarnirali na našoj planeti samo, da bi donijeli svijetu znanje o čovjeku, njegovoj duši i duhu. Rudolf Steiner je na temeljima ovih spoznaja izgradio svoju Antropozofiju.
Zašto se teolozi i svećenici boje razgovarati o kozmičkom zakonu reinkarnacije. To je danas domaćicama jasno i prihvatljivo, kao što je jasno da je zemlja okrugla. No teolozi bježe od te osnovne istine kao od đavla ! Oni se zapravo boje istine, jer su se identificirali sa mrakom neznanja. No, bez ove istine nije moguće nikakvo razumijevanje čovjeka. Čovjek ostaje tabu i misterij.
Rudolf Steiner je rekao da će se uvijek ponovo inkarnirati na našoj planeti i donositi nove spoznaje i djelovati kao duhovni učitelj, sve dok ljudi ne budu na onom stupnju svijesti kad će moralne i vjerske istine shvaćati i prihvaćati spontano snagom intuicije kao što to čine na području matematike,gdje spontano i jednoglasno svi ljudi shvaćaju i prihvaćaju da je 2 puta dva četiri. I nitko nikoga ne može razuvjeriti da je nešto drugo istinitije.
Mogla bi se navesti još mnoga imena, s ovog područja, iz bliže i daljnje prošlosti. No, ja ovdje preskačem vrijeme i želim informirati o proročkim fenomenima upravo našeg današnjeg vremen
Rudolf Steiner je iza sebe ostavio oko stotinu knjiga. Osim spomenutih naslova navodim samo još neke da bismo bolje stekli uvid u tematiku njegovog razmišljanja:
- Goetheovi prirodno znanstveni spisi u 5 svezaka;
- Istina i znanost,
- Filozofija slobode,
- Mistika novog vremena i njen odnos prema modernom svjetonazoru,
- Kršćanstvo ka mistična činjenica i misteriji starih vremena,
- Teozofija – uvod u spoznaju nadosjetilnog svijeta i čovjekovo određenje,
- Kako steći spoznaje viših svjetova,
- Akaša kronika,
- Tajna znanost,
- Put čovjekove samospoznaje,
- Anropozofski temelji.
Osobno smatram posebno značajnim njegove četiri knjige o Novom Zavjetu ; ( Matejevo evanđelje, Markovo evanđelje, Lukino evanđelje, Ivanovo evanđelje ). Nijedan teolog, nijedan mistik nije tako duboko i tako visoko protumačio i shvatio kozmičko značenje Isusove pojave i Njegove žrtve na križu. Onaj tko nije okusio znanje Rudolfa Steinera u ovim knjigama, taj nije kvalificiran da kompetentno prenosi nauku Isusa Krista i da shvati njegovo značen
V R E M E N S K A R A Z D O B L J A
Znanost i religije poznaju općenita vremenska razdoblja. No ezoterika tj. Tajna znanost, koja saznanja stiče ne samo na logičnim i znanstvenim izvorima, nego objavom i duhovnim kontaktom sa duhovnim svijetom, poznaje i druga vremenska razdoblja, koja su formirala razne kulture i civilizacije i koja su prouzročila pojave duhovnih učitelja i proroka i doprinijela razvoju ljudske svijesti.
Prijelaz iz jednog vremenskog razdoblja u drugo većinom je iznenadni, a ne postupni događaj. Od 7.stoljeća prije Krista antička predaja poznaje učenje o ćetiri razdoblja: zlatno doba, srebrno, mjedeno (tučeno) i željezno doba. Kasni Srednji vijek živio je pod utjecajem vidovnjaka i mistika Joakima von Fiores-a, koji je učio vremensko razdoblje Oca, Sina i u budućnosti očekivano razdoblje Svetog Duha.
Duhovni teološko – filozofski smjer Teozofa i Antropozofa iznose učenje o detaljnim vremenskim razdobljima. Ova su saznanja stečena inspiracijom iz duhovnog svijeta, a posebno saznanjima antropozofa Rudolfa Steinera, koji je svoja saznanja dobovao medijalnim sposobnostima i uvidom u tzv. «Akaša kroniku», koja važi kao svemirska biblioteka u kojoj su točno registrirani svi događaji ,sva učenja na zemlji kao i učenja u višim duhovnim svjetovima. Rudolf Steiner je iz ovog izvora s najvećom preciznošću ovako opisao vremenska razdoblja:
Po njemu postoje sedam vremenskih razdoblja svijeta, a sadašnje «poslije atlantidsko razdoblje» ima opet sedam kulturnih vremenskih razdoblja.
Sedam općih vremenskih razdoblja su:
1. Polarno razdoblje
2. Hiperborejsko vremensko razdoblje
3. Lemurijsko razdoblje
4. Atlantidsko razdoblje
5. Poslije atlantidsko razdoblje
Ovo razdoblje ima opet sedam kulturnih epoha:
1. Prvo poslije atlantidsko razdoblje jest razdoblje p r a i n d i j s k e kulture od 7227
do 5067 pr. Krista.
2. Drugo poslije atlantidsko razdoblje je p e r z i j s k o kulturno razdoblje od 5067
do 2907. pr. Krista
4. Treće poslije atlantidsko razdoblje je e g i p a t s k o – k a l d e j s k o kulturno
Razdoblje od 2907 do 747 pr. Krista.
4. Četvrto poslije atlantidsko kulturno razdoblje jest g r č k o – l a t i n s k a kultura
od 747 prije Kr. Do 1413 posl. Krista
5.Peto poslije atlantidsko razdoblje jest s r e d n j o – e v r o p s k o kulturno razdoblje
od 1413 do 3573. U ovom razdoblju živimo mi danas. Slijedi još
6. Šesto poslije atlantidsko razdoblje. To će biti razdoblje ruske kulture od 3573 – 5733
7. Sedmo poslije atlantidsko razdoblje bit će razdoblje amreičke kulture od 5733 – 7893.
Ovdje se uglavnom radi o razvoju zemlje, što sve skupa predstavlja tzv. jednu Platonsku svjetsku godinu
bglavac
irida
