PSIHOKINEZA    

 


Desilo se to 1979. godine u V / VI mjesecu, pakleno je tada bilo vruće, a otac Marko spremao se na jedan pogreb rođaku u Zagreb skupa s majkom Zoricom. Otac Marko tog dana na Gradskoj Tržnici u Karlovcu kupovao je vijenac i u jednom od restorana zadesio ga je infarkt, umro je u svojoj 60-toj godini života. Nenadana smrt sve je nas potresla i bilo je jako bolno, jer nitko se tome nije nadao. Oca više nema, sve njegove obaveze oko stana i ostalog preuzeo sam ja, dok je mati patila i bila odsutna... Majku Zoricu trebalo je izvući iz te nerazumne tuge i patnje, organizirao sam se više oko vikendice i radova na njoj, tako majku povukao za sobom, davajući njoj podršku u onome što je ona radila, i kako bi je što bolje i neprimjetno bodrio da prebrodi tu krizu...

Radio sam u to vrijeme u RO. Komunalnih djelatnosti na Gazi, obavljao dužnost Šefa automehaničarske radione i bio zamjenik direktora OOUR. Čistoća u Karlovcu. Putovao sam s Rakovca do Gaze uglavnom pješice, neki put i fićom koji me je dobro služio.   

Nije bilo lako raditi u OOUR-u Čistoća i držati sve pod kontrolom. Radnici na odvozu smeća, uglavnom veći dio njih bili su sa raznim psihofizičkim predispozicijama i na kraju radnog vremena uglavnom bili pijani... Posao radnika na odvozu smeća je izuzetno težak, gdje se nalazi svašta po kontejnerima, naročito smrad ljeti, što je nepodnošljivo trpjeti otud i piju... Šoferi su specifični, posebni i na svoju ruku, u to vrijeme dosta sabotirali na vozilima, a nije bilo moguće dokazati... Problem je nastao onog trena kad sam ja sačinio normativ prijevoza vozilima po gradu Karlovcu do smetlišta na Ilovcu. U mehaničarskoj radioni s automehaničarima, tokarom, limarom, s lakirerom i dr., vladao je jedan kompromis, da se mogu maknuti iz radione i obaviti koji svoj privatan posao na terenu kad ih netko pozove, ali se mora za slučaj hitnosti vratiti u radionu na poziv. Kad kamion pun asfalta zađe na grabu i posao se treba hitno obaviti a automehaničara nema, tad nastaju problemi. Automehaničara dobrog, naročito lakirera nije bilo za dobiti uz tu malu plaću, i tu je nastao taj kompromis... Zbor radnih ljudi, Radnički savjet, Sindikat, svi ti sastanci održavali su se rano izjutra dok su bili dijelom trijezni. Nadmudriti je trebalo tako da ih se šokoira, biti luđim od njih i neshvatljivijim, tako da se pritom zapitaju: Odakle mu to, odakle je to izvukao?... Dok oni sve  to shvate, odluka je donešena, a morala se donijeti, za sve to trebalo se biti meštrom u ophođenju prema radnicima...Svi Oni željeli su veće plaće i bolje uvjete rada, prečesto se među sobom svađali oko dohodka...  

I onda dva dana ranije jedan automehaničar, a zvao se je K...., razljuti se na mene radi posla, opsova mi mater i odbrusi mi:" - Da bogda ti otac umro! " Bio sam šokiran njegovom izjavom, a on još više dva dana kasnije kad je doznao za smrt moga oca. Izvinjavao se, međutim lijeka tome nije bilo. To jutro oko 8,00 sati zazvoni telefon sa Karlovačke Tržnice iz restorana i javi mi konobar: Vaš otac je umro, stigla su kola hitne pomoći, ali prekasno! Majka vaša je dala vaš broj telefona. Bilo je to prestrašno za čut!

Pokojni otac je bio mistik, to sam kasnije shvatio. Mnogo toga bilo mu je poznato a predamnom nije se puno ispoljavao... Sijećam se da je tih dana meni sa stolića nestao jedan Tibetanski tekst o smrti i kamo se u prvom trenu treba zaputiti duša, vjerojatno je to držao kod sebe i čitao. Intuitivno sam primjetio da nešto nije u redu sa njim i njegovim zdravljem. Više puta bi ga nazvao telefonom doma i pitao: Što se radi, što ima novoga? Nakon njegove smrti provjerio sam i njegov bioritam i konstatirao da je za taj dan fizički i emotivan ciklus, bili su u kritičnoj točki.

Ustajao sam se nešto prije 5,00 sati. Svako jutro skuhao bih kavu, popio i popušio do tri cigarete, lagano ne žureći se. Pogledao bih u šolju, učio se tada i gatanju, a pračenje poruka bilo je obavezno, one značajnije su bile evidentirane i vodio sam pribelješke. Tako jedno jutro desetak dana nakon smrti oca Marka, prigodom kuhanja kave, zagledam se u praznu šolju koja se pred mojim očima na kuhinjskom elementu zarotira jedno 180 stupnjeva. Bio sam iznenađen viđenim i podignem tu šolju, da nije slučajno voda ispod nje, ne, prazna šolja za kavu bila je potpuno suha a tako i dno ispod nje... Utočio sam si kavu u tu šolju, sijeo za stol, zapalio si cigaretu i tako razmišljao neko vrijeme o viđenom... Prestrašio se nisam proživljenim, konstatirao sam samo to da mi se dogodila psihokineza...

Dvadesetak dana nakon očeve smrti, s majkom sam otišao preko vikenda na Kordun pod Loskunjom, kamo je moja djedovina i sagrađena do ploče s lastavicama tada za krov vikendica. Te subote pristigla mi je građa za krov, sve je bilo pripremljeno za podizanje krova, trebalo još pričekati dolazak majstora iz Slovenije, koji su bili stručnjaci za rogove dužine 7. metara i alpski stil gradnje krova... Subotu pred veće majka Zorica krenula je autobusom za Karlovac a ja sam ostao nočivati u vikendici. Za spavanje smo imali uređenu samo tu malu sobicu, sve okrećeno, luster u njoj, krevet, natkasna i stolić, prozori i vrata, pod je bio beton premazan bojom, vanjskih vrata nije bilo niti se zaključavalo... U ruke sam primio časopis i prelistavao ga, bilo je oko 22,00 sata. Struja za vikendicu bila je priključena, tako je normalno i rasvjeta funkcionirala u prizemlju... Odjednom desi strava, užas, osjećao sam se ustrašeno... Primim se za krevet, nije li potres? Što se to zbiva u mojoj sobi?... Luster iznad moje glave mahnito se počeo vrtiti, i to tako da se vrtnja pojačavala a okvir lustera gotovo dodirivao strop... Tako uplašen ja sam stao na noge, uhvatio luster i zaustavio njegovu  vrtnju... Luster se primirio,  kasnije je bilo sve u redu... Strah te večeri ja sam osjećao cijelu noć... Pratio svaki zvuk i budio se cijele noći... Narednih dana, majci, bratu, supruzi o tome nisam pričao. Kasnije nakon par mjeseci kad se bol za izgubljenim ocem doneke, i kod majke dijelom stišala, ispričao sam im moja dva susreta s psihokinezom...

  Netko bi zasigurno pomislio da je posredi "duh" umrlog oca Marka koji remeti ustaljen mir i još nije napustio ovozemaljske regione... Međutim, znao sam da sam svemu tome uzrok bio ja i nakupine energija od boli za umrlim ocem... A to se trebalo nekamo ispoljiti, bez moje kontrole i namjere, na vidjelo dana izbilo je u praznoj šolji kave i lusteru koji su se zarotirali...

Prisustvo psihokineze u još kojem slučaju ja nisam uspio registrirati, međutim postoji mogučnost da mi se to dešavalo ranije a tako i sad...
Potrebvno je dalje prelistavati ispis iz mog spiritualnog dnevnika i pronaći što bi to moglo biti i ticati se psihokineze... Kako kod mene tako i kod Vas, to je prisutno u većoj ili manjoj mjeri... Kod nekih osoba psihokineza je sastavni dio tih osoba i pričinjava im velike neugodnosti, dok kod drugih pojavi se nenadano a tako i nestane, do neke druge prilike...

U Rijeci, 05.03.2010. godine      Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/