Psihijatrija!

Nakon naseg rusenja ja sam dosao na zagrebacku psihijatriju kod Muradifa Kulenovica I to prema preporuci Mire Suvar. Mislim da nisam naisao na najboljeg lijecnika I opcenito se zgrazam nad psihijatrijom koja je poprilicno uska za suvremena stajalista I lijecnicima kojima to nije jedini posao. Ja sam kod njega dosao u smislu preodgajanja jer je psihijatrija u socijalizmu imala I tu funkciju pored mnogi drugih funkcija I onda mi mozemo zamisliti na sto se svodila ova grana medicinske znanosti koja bi u neku ruku trebala biti njena kruna. S druge pak strane nasi su psihijatri bili takvi da se malo koja zemlja mogla pohvaliti sa tolikom njihovom nestrucnoscu, mozda jos jedino Bugarska. Kada dode u pitanje njihov opstanak novim kretanjima na prostoru bivse Jugoslavije veliki dio nasim ponajboljih psihijatara znao je slati vlastitu djecu na ratista diljem zemlje samo kako bi stvorili neophodan politicki balast koji im je osiguravao daljnju promaciju u okvirima novog poretka. Tako Kulenovic osta na toj psihijatriji iako bijase starim kadrom. Navodno njegov sin bijase jako depresivan I mracan, sa mracnim pogledima koje je zadobio ratovajuci po Bosni kao hrvatski vojnik. Isto se dogodi I sa Bartulom Matijacom samo sto je ovaj mislio da radi najbolje za stvari Hrvatske, a prije njega bilo je psihijatara koji su mjesto stetoskopa sa pistoljima dolazili na svoje odjele pa onda provodili psihoterapije I psihoanalize sa pacijentima I to sa takvima kakav je na primjer bio Marjan Cipra koji patise od teske sizofrenije I neuroticne zene mada on bijase jednim od nasih ponajboljih znanstvenika od kojeg su mnogi mogli samo uciti. Pa ipak ja sam ponesto naucio od Kulenovica. Navodno za svoga boravka u Londonu sreo se I sa Anom Freud koja kada sazna za njegovo ime I prezime zabrani mu daljnje prisustvovanje na njenoj nastavi. “Na zalost, kada vam je ima Muradif Kulenovic vi ne mozete vise biti na mojoj nastavi”, a on joj se samo stoicki zahvali I ode. Pa mozete isto tako zamisliti dubinu te znanosti I te psihoanalize kada jedan Jevrej jos ima vremena, I to u Londonu, razmisljati o socijalnoj I nacionalnoj genezi svojih studenata. Navodno da u tim njihovim teorijama grupe I grupne psihoterapije terapeut pacijentima djeluje kao Bog a tako jedared procitam u jednom engleskom prilogu na tu temu jer u Londonu puno paznje posvecuju psihoanalizi I kojecemu drugom. Kod nas bijase jedan veliki pravac misljenja koji je uznastojao na sintezi marksizma I psihoanalize pozivajuci se na Freuda, Froma, I ostale pa kao da u neku ruku radise na sintezi jedne drzavne teorije I psihijatrije kao jedne znanosti podesne u sluzbi socijalne kontrole. A oni tome dadose veliki publicitet nove teorije koja upravo totalno emancipira ljude od stega totalitarnog drustva. Medutim Kulenovic bude posve benigan u mome slucaju I ja prezivim njegovu psihoanalizu, mada sam ponekad morao biti njegovim postarom pa sam mu znao nositi pisma od jedne institucije do druge na ocigledno zadovoljstvo mnogih praksisovaca kojima je I Kulenovic pripadao.Medutim je slucaj htio da I ja, nesto kasnije, postanem terapeutom, naime klinickim sociologom a ne pedagogom jer ja nisam preodgajao ljude nego sam“lijecio”ljude pa tako prvi u Hrvata otpocnem sa Biblijskom psihoterapijom kao specijalnim vidom suvremene logoterapije I u tu svrhu trebalo je odrzati javno predavanje I obranu pred cijelim lijecnickim zborom Psihijatrijske bolnice Vrapce od preko 80 lijecnika I farmaceuta koje potraja skoro tri sata I koje ude u povijesnicu ove bolnice I cjelokupne hrvatske pa I europske psihijatrije da je naime upravo jedan njihov pacijent odbranio jednu novu terapiju I kreirao njene metode koji se nasle I prakticnu primjenu u opcoj psihijatrijskoj praksi. Dakle, kao sto rekoh ranije, nasa psihijatrija bijase I vise od lijecnistva stoga sto bijase blisko povezana sa armijom, policijom ,kontraobavjestajnom sluzbom, sluzbom drzavne sigurnosti I tko zna kojim sve sluzbama tako da se zadesi da zene I djeca cinkahu svoje muzeve I oceve ukoliko oni nisu bili na liniji jer su oni u pravilu bili u sukobu sa oficijelnom vlascu I kao takvi dopremani na psihijatrije mada su I imali neke stanovite probleme uslijed tih sukoba. Tako se zgodi da su upravo zato jer su imali neke stanovite probleme ti ljudi koji su bili zapravo policijski gonjeni bili prezentirani svima kao bolesnici kojima je potrebna neophodna njega a vidimo od koga su oni dobijali takvu njegu i tko ih je podrzavao u takvoj njezi jer , toboze, sa njim se vise ne moze a I socijalno nas sramoti, tako da ti ljudi najposlje postanu zrtve ne samo te policije I te psihijatrije nego I svoje vlastite porodice jer su, naime, te primarne porodicne veze po svojoj biti organske veze. I ne samo to, nego kao takve zrtve budu osudeni na takozvanu socijalnu smrt koja pocesto jest teza nego ona druga tako da ih se zajednica posve odrekne pa onda oni skoncaju ili kao beskucnici ili kao samci ili nekako drugacije ili pocine suicid sto je sveukupno bio jedan od nacina rijesavanja problema sa politickim osudenicima. Tako je Slavko Rex ,iz rodnih mu Andrijasevaca, meni napomenuo: “Nemojte Zlatane sada poceti piti”. Medutim ja se ne propijem niti se samoubijem nego u novim okolnostima, hvala dragome bogu, ozdravih.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac