Bar nekada, znam da je jedan od načina uvežbavanja odraza kod košarkaša bilo: opterećivanje nekom vrstom tegova (sa vrećicama peska i na druge načine). Košarkaši su sa tim tegovima trčali, igrali, skakali... Dakle, sve to - sa opterećenjem.

Efekat je bio - da su nakon skidanja tegova mogli da "skaču u nebo", tj. naviknuti u jednom vremenskom periodu na trčanje i skokove sa teretom, bez njega su se osećali lagano, a igru su nakon toga nastavljali kao sa nekom udvostručenom snagom.

STEGE SILA I BIĆA TAME U STAROM SVETU UPRAVO SU SA ISTOM DUHOVNOM FUNKCIJOM KAO TERET SA KOJIM VEŽBAJU KOŠARKAŠI.

Stoga je nakon Tačke Preokreta osećaj "nepodnošljive" lakoće postojanja i življenja prvi koji obeležava naše zakoračivanje u Novo doba.

Život nam dobija punoću, nesaglediv spektar boja, harmoniju zvukova, kao da nam se otkriva neka nova stvarnost, iza, ispod ove u kojoj smo živeli, a koja nam je bila ispod praga draži. ŽIVOT NAM POSTAJE PLES.

To nije početak rajskog plandovanja i uživanja,  PREDSTOJI NAM POSLE TOG ZAKORAČIVANJA U NOVO STANJE SVESTI JOŠ DOSTA, DOSTA OZBILJNOG DUHOVNOG I SVAKOG OSTALOG RADA I NAPORA.

Ali, to otkrivanje LEPOTE POSTOJANJA je naš prvi utisak u kojem nam je potrebno izvesno vreme da se snađemo.

Posle toga krećemo...

... Sa čišćenjem, sređivanjem, preuređivanjem, izgradnjom, eksperimentima...