Kojim redoslijedom su krenuli naši dodiri…ni sada ne znam…

Al…znam,da je bilo dovoljno samo nekoliko pokreta tvojih ruku ,da osvojiš cijeli prostor moga bića…

Tvoje ruke kao da su već odavno poznavale svaki dio moga tijela…tvoje usne kao da su znale gdje da se zaustave …da me ljube…da me ljube,meko,nježno i savršeno lagano…

Tvoje tijelo kao da je već godinama bilo uigrano s mojim…a bilo nam je…prvi put…

Kako si samo znao da mi tvoji prsti,što se onako lagano spuštaju po središtu mojih leđa ,stvaraju …ljepotu unutar mene…Kako si samo znao???

I ono što je najljepše od svega je…što …niti jedan dodir nije bio suvišan…a bilo ih je …posvuda…Niti jedan dio moga tijela nije ostao nedodirnut…nije ostao… bez tvog poljupca…

Sve …sve na meni …obilježio si svojim usnama…

Probala sam na trenutke okrenuti igru…

Probala sam i ja  usnama pretražiti tvoje tijelo…i jesi…dopustio si mi da ostavim trag …al …ti… kao da si želio što prije ..opet ljubiti mene…i…nakon samo nekoliko minuta …igra je opet bila u tvojem vodstvu…

…Bila sam voljena kao nikad…bila sam ljubljena kao nikad…a bilo nam je…prvi put…