Da bi dobio izražajnu ljepotu, pokret tijela bi trebali ustrojavati po odgovarajućim, djelotvornim načelima. Umijećem pokreta koristimo dva osnovna fizikalna načela, postojanost zgloba i gipkost mišića. Služeći se tim načelima uključujemo u pokret tjelesnu težinu i masu pa ih tjelo koristi, koristeći u isto vrijeme i silu teže. Ta metoda je proizašla iz istraživanja o našem osnovnom obliku kretanja, hodu, a uspješno se primjenjuje pri vježbanju pokreta kod slijepih osoba. Svaki korak je stalno padanje tijela, pod uticajem sile teže, koje se spriječava sljedećim korakom. Prepuštajući se ritmu pokreta tijelo slijepe osobe osjeća granice svoje ravnoteže, osjeća svoje tijelo u prostoru koji ne vidi, sve to pamti kao misaone slike koristeći se jednim od oblika svog osjetilno- motoričkog pamćenja. Pri tome slijepa osoba upoznaje prostor svojih zglobova i prirodni tonus svojih mišića, spoznaje njihove mogućnosti i njihovo djelovanje. Tijelo, svjesno svojih mogućnosti, postaje tvorac, iznalazi nova stanja, stvara nove oblike i jednostavniji put ka ostvarenju konačnog cilja. Umijeće svakodnevnog pokreta obogaćuje naš unutarnji svijet, a pokret postaje vještina.
Glačanje je najdosadniji posao koji u svakodnevici, ipak, moramo obaviti. Pošto cijeli tjedan radim, nedeljno ujutro je vrijeme koje koristim za glačanje. Obično se tada događa da je koš s neoglačanim rubljem pun. Nakon prve jutarnje kave, postavljam dasku za glačanje na najsvjetliji dio dnevne sobe, prostora u kojem se osjećam ugodno. Izabirem i glazbu koja odgovara mom osobnom ritmu i predajem se tom nemilom poslu. Glačalo je lagano i njegovo pomicanje po košulji ne zahtjeva snagu, nego spretnost. Motivacija je u tom trenutku pokret, a ne dobro izglačana košulja. Glazba, kao pozadina tog prozaičnog nedeljnog jutra, budi u meni dobro poznate ritme mladosti. Tijelo, probuđeno misaonim slikama vodoskoka i fontane svjetla, zauzima makinalno neutralni položaj, spremno za sva buduća opterećenja. Košulja na daski, glačalo u ruci, muzika i osobni ritam bude spiralnu dinamiku pokreta u meni.
Mislima lutam po tijelu, pretvaram se u djevojku koja je voljela ples. I onda više nisam u dnevnoj sobi, plesni podij se nalazi na otvorenom, negdje u uvali djetinjstva. Tamo je more i pjesak i miris Mediterana, ali i ljepota i tišina ravnice, buka i vreva velegrada, tamo su moji djetinji snovi i početak moje zrelosti. Puštam korjenje i postajem breza na vjetru, vrba na obali rijeke, maslina u kamenjaru. Vjetar pokreće grane, treperi lišćem i ja plešem ritmom misli sjedinjena s ritmom glazbe koju slušam. Cijelo tijelo je u skladnom odnosu svih njegovih djelova, nalazi se u jednoj jedinoj točki postojanja. Sve želje, snovi, nade i ovaj stvarni trenutak izviru iz te točke i postaju moj pokret. Lutam sjećanjima u kojima sam kao djete vjerovala u božju snagu, povezujem ih s današnjim znanjem o velikom prasku i njime oslobođenoj energiji. Slavim tri kralja u sebi, obnavljanje, skladnost i samosvijest, a s neba se spušta svjetlost svjesne spoznaje života. Misaonim promatranjem sam uspjela ostvariti epifemiju, bogojavljanje u sebi, oživjeti uskrsnuće, osjetiti beskonačnost u jednom prozaičnom nedeljnom jutru. Ponovo se vraćam stvarnom trenutku. Stojim pored daske za peglanje. Iz stopala struji ritam i širi se preko koljena, kukova, zdjelice pa preko kralježnice do glave.
Rameni pojas omogućava ruci pravilan pokret. Misao, proizašla iz nutarnjeg ritma, vodi ruku, koja šakom glačalu određuje pravac. Cijelim tijelom treperi kinetička energija, glačalo jednostavno slijedi taj ritam. Šaka slijedi ritam tijela i vođena spiralno valnom dinamikom misli, širi pokret, oblikuje prostor u kojem zgužvana košulja dobija novi oblik. Desno, lijevo, naprijed, natrag, pa opet sve ispočetka, u ritmu koji se širi cijelim tijelom.
Glačanje je najdosadniji i najneproduktivniji oblik dnevnih obaveza, ali ako ga misaonim slikama pretvorimo u ugod sjećanja na lijepe uspomene postaje umijeće svakodnevnog pokreta, izričaj naše nutarnje dinamike, tjelovježba kojom ostvarujemo usprevan stav.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb.2006
poglavlje "Tehnike umijeća pokreta" str, 197.
bglavac
irida
edin.kecanovic
