Gotovo da na planetu Zemlji nema pojedinca koji se nije našao u ulozi propitivača vlastitih gledišta na religije koje se nude u svim društvenim zajednicama. Svaka od tih religija organizirana je u sustav koji ima svoja pravila, tako da pojedinac nedovoljno uvjeren odgovorima koja je dobio na postavljena pitanja napušta prvobitni interes za odabranu crkvu i odlazi kod drugih skupina po novu interpretaciju znanja kojemu teži. S obzirom na turbulentnu situaciju u svijetu, posebno na ratna događanja u Hrvatskoj, značajan se broj ljudi odvaja od religioznih institucija i počinje raditi na samorazvoju, a nakon postizanja određenog stupnja pročišćenja, prosvjetljenja i uvjerenja da vrijedi pokušati uključiti Boga i religiju u svoj život može u isto uvjeravati druge. Dakle, najprije moramo svoj život učiniti kvalitetnim i moralnim, tek onda imamo pravo poučavati druge, jer kada postanemo svjesni Boga bit ćemo vječno sretni. Ovo stanje možemo ilustrirati primjerom. Ukoliko uzmemo pticu koja je navikla letjeti slobodno i zatvorimo je u kavez, oduzeli smo joj slobodu. Sigurno je da će se ona osjećati sretnom tek nakon što napusti kavez. Isto je i s našim odnosom s Bogom. Mi smo dio božanskog bića i zato se moramo s njim povezati jer je sve sastavni dio Boga i sve je stvoreno Božjom energijom. Do ove se spoznaje ne dolazi odmah i u trenu. Najprije je potrebno pročistiti svoje kanale za primanje i sjedinjenje s božanskom energijom i tek nakon višemjesečnog rada na sebi moći ćemo vidjeti prve rezultate. Prema jednom od učenja pročišćenje tijela, emocija i uma je iznimno važno, jer ukoliko naše tijelo bude savladano nekim bolestima, a ne odvije se proces pročišćenja morat će se vratiti ponovno živjeti, ali se unaprijed ne zna u kojem razvojnom obliku – katkad se može vratiti u obliku niže vrste – to su suptilni zakoni prirode.

Svoje postojanje i svoje tijelo treba pročistiti onoliko puta koliko puta prihvatimo materijalno tijelo. Znači, materijalno tijelo ćemo morati pročistiti onoliko puta koliko se puta vratimo na materijalnu razinu. Čim se dobije duhovno tijelo nema više govora o promjeni. Iako svaki čovjek rođenjem dobiva i duhovno tijelo on se vremenom od njega odvaja i razvija svoje materijalno tijelo. Duhovnim učenjem razvijamo duhovno tijelo.