4- D samopoimanje, 4- D samomobilizacija kod Golfa

Počela sam tretman s njegovim mišićima vrata i ramenog pojasa, a zatim sa pokretima u zglobovima njegove kralježnice.

"Prisjetite se Leonardove skice Vitruvijevog čovjeka u kružnici i kvadratu i probajte svojim pokretima kvadrirati kružnicu" rekoh mu nakon nekoliko tretmana.

Čovjek je stao pred veliko ogledalo i zamišljajući se vitruvijevim čovjekom počeo doista izvodoti pokrete koje je Leonardo nacrtao u svojoj skici.
"Opustili ste moje mišiće, doveli moje tijelo u stanje svjesne spoznaje i misaone gimnastike. Moja kralježnica se počela ponašati kao kišna glista i ja sam poslije tretmana osjećao nove pokrete u mojem leđnom dijelu tijela." rekao mi je sljedeći put

" Sada me naučite kako da svjesno spoznam svjest o pokretu."

"Predpostavljam da Vi igrate golf?" postavih iznenadno pitanje da kao i uvijek u takvim situacijama dobijem na vremenu. Taj čovjek je unio neku novu energiju u moju ordinaciju i ja sam osjećala nesigurnost u mom znanju. Znala sam jedino da on to nesmije osjetiti. Pogledao me je iznenađeno.
"Golf igram od djetinjstva. To su bili jedini trenuci u kojima sam stvarno bio s ocem. On je bio moj prvi učitelj."
"Onda počnimo s osnovnim pokretom. Predočite si da stojite nad lopticom i zamislite rupu koju tim pokretom želite osvojiti." počela sam, naizgled sigurna s tretmanom, nadajući se da ću od njega nešto naučiti.
Čovjek me je gledao s nevjericom u očima.
"Kako ste došli na ideju o pokretu u golfu?"
"Pokažite mi pokret." ustrajala sam u svojoj namjeri.
Bez suprostavljanja mi je pokazao pokret. Svojim unutarnjim očima sam vidjela trag spirale koju je on ostavio u zraku.
"Vaša desna ruka je ukočena" rekoh namjerno neistinu, rekoh nešto što nisam vidjela.
Čovjek je ponovio još jednom pokret, ja sam šutjela. Pustila sam da ponavlja pokret dok se nije usprotivio.
"Moja ruka je opuštena."
"Jeste li sigurni?"
"Vi ste me naveli na misao o njoj. Počeo sam spoznavati rutinski pokret. Prešutno sam usredotočio pažnju na pokret o kojem godinama nisam razmišljao. Osjetio sam da je moja ruka opuštena."
Ja sam šutjela.
"To je svijest o pokretu. To je ono što nisam povezivao. Odvojio sam dušu od pokreta, tijelo od pokreta, sebe od pokreta."
"Sigurno vas poslije golfa nikada ne zaboli glava."
"Poslije golfa se osjećam slobodno i sretno."
"Neka onda golf bude put ka osvješćivanju vaših pokreta."
"To je ono prešutno, samo po sebi razumljivo. To prešućeno samo sebe onda razjašnjava i postaje osjećanje osjećaja."
"Pokret je misao i osjećaj u isto vrijeme, energija tijela, duše i sna."
"Tijelo poznaje ono prešutno, tijelo osjeća i reagira, moje tijelo zna više od mene." govorio je glasno ne obraćajući se meni, govorio je sebi kao da ponavlja davno naučenu lekciju.
"To nije potpuna istina, naš mozak utjelovljen u našem umu zna još više od tijela. On je tvornica koja to prešutno razjašnjava i predaje tijelu kao glavobolju ili migrenu, on je veza između tijela i uma."
"Jednostavo je smisliti pokret, treba samo poći od nečeg stvarnog, nečeg opipljivog i vidljivog." govorio je polako ponavljajući još uvijek osnovni pokret golfa.
"Što osjećate u vratu?"
"Toplinu sunca koje ne vidim, ali osjećam kako moja glava lebdi ka njemu, loptica nošena zracima tog zamišljenog sunca leti upravo tamo kuda su je usmjerile moje misli." odgovorio mi je tako i na moje slijedeće pitanje.
Bila sam zatećena njegovim brzim prihvaćanjem igre. On je govorio i njegov glas se pretvarao u moje misaone slike.

Golf nije napor nego sjedinjenje čovjekovih ustrojstava u cjelinu koja je nedjeljiva od prostora u kojem se golfer nalazi. On, željezo, loptica i daleka rupa postaju u odlučnom trenutku jedina istina. Golfer u tom trenu nije svjestan sebe samoga i želje da pogodi rupu, nego u njemu oživi ono prešutno, uskovitla se energija podsvjesti i loptica nošena tim, do tog trena skrivenim, anđeom čuvarom s lakoćom prelazi tu razdaljinu. Kada se loptica skrije u rupi anđeo se ponovo vraća u tijelo i širi osjećanje osjećaja zadovoljstva u njemu. U trenu spajanja čovjeka, željeza i loptice razum se odvaja od tijela dozvoljavajući pokretu da se razvije u svojoj punoj četverodimenzionalnoj mekoći iz koje proizlazi 4- D samomobilizacija i snaga udarca.
"Zar to nije izvedivo i u svakodnevnom životu? Zar stvarno nemožete dozvoliti tom anđelu da vas vodi pri vožnji automobilom, da osmišlja vaše sjedenje za računalom, da vas čuva kod dugosatnih sastanaka i razgovora, da vas uspavljuje i budi."
Nakon deset tretmana, psihoanalitičar se pri rastanku zahvalio riječima:
"Svijest o pokretu proizašla iz 4- D samopoimanja, moje misaone gimnastike, prešla je u moju 4- D samomobilizaciju i uistinu postala moj lijek protiv Migrene"