Proglašenje Marije Petković blaženom
Papin svečani obrazac proglašenja blaženom časne službenice Božje Marije Propetoga Isusa na početku Euha- ristije u Gružu 6. lipnja 2003.
Mi, udovoljavajući želji Našega brata dubrovačkoga bi- skupa Želimira Puljića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se službenica Božja Marija Propetoga Isusa Petković od sada naziva blaženom i da se svake godine na dan njezina rođenja za nebo, devetoga srpnja, može slaviti njezin spo- men na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Po zagovoru blažene Marije Propetoga...
Zborna molitva koju je Papa izmolio nakon beatifikacije u Dubrovniku 6. lipnja 2003.
Bože, blažena je Marija Propetoga Isusa ustrajno hodila stopama siromašnoga i poniznoga Krista. Molimo te da i mi po njezinu zagovoru vjerno izvršujemo svoj životni po- ziv i postignemo savršenstvo koje si pokazao u svome Sinu Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Dano u Dubrovniku, pod Ribarovim prstenom
Apostolsko pismo
Vitae sensus kojim se časnoj službeni- ci Božjoj Mariji Propetog Isusa dodjeljuje nebesko dosto- janstvo blaženika.Papa Ivan Pavao II. na trajan spomen.
„Smisao života jest da se shvati Božja ljubav i da se, sla- veći Boga, odgovori na tu ljubav.”
Ta misao majke Marije Propetoga Isusa, u svijetu zva- ne Marija Petković, bila je njezin životni program. Ona se
naime kao mlada žena, prožeta ljubavlju prema Kristu, pot- puno predala toj ljubavi i posvetila djelima duhovnoga i tjelesnog milosrđa prema siromašnima, tako uvelike prido- noseći dobru Crkve i društva.
Časna službenica Božja rođena je 10. prosinca 1892. u selu Blato na otoku Korčuli u Dubrovačkoj biskupiji. U ro- diteljskom je domu naučila hoditi Gospodinovim putovima i u župi apostolatom svjedočiti vjeru i milosrdnu ljubav. Kad je s četrnaest godina shvatila da želi posve pripadati Kristu, s njim se „zaručila” privatnim zavjetom trajne čisto- će [ćudoredne neporočnosti]. Revno je crpila snagu iz eu- haristije i molitve služeći bližnjima u udrugama Kćerī Ma- rijinih, Dobroga Pastira, Kršćanskih majki kao i u pučkoj kuhinji. Osobitu je brigu posvećivala starijim osobama koje je običavala tješiti brižljivom ljubavlju, kao i siromašnima, siročadi i napuštenoj djeci. Godine 1919. život joj se u cije- losti promijenio. Naime, preuzvišeni Josip Marčelić, njezin biskup i duhovni vođa, zamolio ju je da ne napušta Blato i da služi siromašnima. U tom je zahtjevu službenica Božja prepoznala Gospodinovu volju koju je usrdno i spremno slijedila. Sama je s nekoliko družica počela uzdržavati kuću i djelatnosti što su ih do tada obavljale Službenice milosrđa koje su kanile napustiti selo. Tako je 25. ožujka te godi- ne Marija počela služiti brinući se za dječji vrtić i pučku kuhinju. To je bio početak družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje kojoj je svrha bila dje- lima milosrđa širiti spoznaju božanske ljubavi. Ustanovu, koja je službeno osnovana 4. listopada godine 1920., sama je osnivačica vodila četrdeset godina. U svemu je tražila slavu Božju i spas duša; na srcu joj je bilo stalno stručno osposobljavanje sestara kao i ljudski i kršćanski napredak mladih, djece, siromašnih i bolesnih. Godine 1928. Druž- ba je pridružena Redu manje braće. Godine 1936. poslala je nekoliko sestara u Latinsku Ameriku da vode misije, a
U petak 6. lipnja 2003. Papa je u 8.50 poletio iz riječke zračne luke na Krku za Konavle i u 10 sati sletio u dubrovačku zračnu luku; pozdravio je dubrovačkoga biskupa, dubrovačko-neretvanskoga župana, načelnika Općine Konavle, dubrovačku gradonačelnicu, direktora Zračne luke i čilipsku djecu te u 10.10 krenuo prema Gradu.
Snimio Zoran Filipović.Papa se od Zračne luke u Čilipima vozio Jadranskom magistralom kroz Konavle i Župu, a onda po Gradu ulicama Pera Bakića, Vladimira Nazora, Putem od Re- publike i Obalom Stjepana Radića. U 10.30 došao je u grušku luku i kvarat od ure prolazio kroz oduševljeni puk.
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.tamo je i sama pošla 1940. i ondje ostala do 1952. godine. Vrativši se u Europu, u Rimu je uspostavila upravu Druž- be. Godine 1954. trajno joj je oduzeta lijeva strana. Godine
1956. njezinu je ustanovu, obogaćenu članstvom i zgrada- ma, odobrila Apostolska Stolica.
Napustivši zbog bolesti dužnost opće predstojnice, po- sljednje je godine provela u poniznosti i molitvi, ispunja- vajući ono što je kao ostavštinu predala duhovnim kćerima kojima je običavala govoriti: „Kad ste najneznatnije i naj- poniznije, tada ste Isusu najdraže”. Majčinskim je srcem riječju i primjerom svojih krjeposti i dalje nastavljala podu- pirati družice o kojima se, poučena od Isusa, naučila revno, ustrajno i radosno skrbiti. Oslanjajući se na vjeru, ufanje i ljubav, s Bogom je hodila, vjerovala njegovoj riječi, poko- ravala se njegovoj volji, iz vrelȃ milosti crpila snagu i slu- žila izgradnji Kristova kraljevstva. Uz veselje privođenja duša Bogu povezivala ju je ljubav prema euharistiji, Dje- vici Mariji, Crkvi i molitvi. Poteškoća nije nedostajalo, ali sve je prikazivala Gospodinu. Govorila je naime: „Prava se ljubav pokazuje u žrtvi, boli i križu”. U žarkoj želji da gleda Isusovo slavno lice, preminula je 9. srpnja 1966. godine.
Budući da je bila na glasu svetosti, a takav je ugled uži- vala još za života, Rimski je vikarijat započeo postupak proglašenja blaženom i svetom
. U Našoj je nazočnosti 5. srpnja 2002. objavljena odluka o junačkim krjepostima, a20. prosinca iste godine razglašena je odluka o čudu koje se pripisuje zagovoru iste Službenice Božje. Stoga smo odlu- čili da se obred proglašenja blaženom obavi u Dubrovniku, u vrijeme našega pastirskog putovanja u Hrvatsku.
Danas smo stoga u bogoslužju izrekli obrazac: „Mi, udo- voljavajući želji Našega brata dubrovačkoga biskupa Želi- mira Puljića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za progla- šenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se službenica Božja Marija Propetoga Isusa Petković od sada naziva blaženom i da se svake godine na dan njezina rođe- nja za nebo, devetoga srpnja, može slaviti njezin spomen na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisi- ma. U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.”
Ova je divna žena dala izvrsna svjedočanstva redovnič- ke pobožnosti i vjere; sav je svoj život u cijelosti posvetila
Bogu i životni vijek provela u ljubavi prema Kristu i Crkvi. Želimo prema tome da njezini spasonosni primjeri budu na veliku dobit današnjim ljudima kako bi i sami obilnije da- vali duhovne plodove.
Hoćemo da ono što smo ovim pismom odredili sada i ubuduće bude valjano i stalno, a što god se tomu protivi nema nikakvu snagu.
Dano u Dubrovniku, pod Ribarovim prstenom, šestoga dana mjeseca lipnja godine 2003., dvadesetpete Našega pa- pinstva.
Po nalogu Vrhovnoga SvećenikaAngelo kardinal Sodano, Državni tajnik, v. r.(mjesto Ribarova pečata)
Graditi Grad na sliku onoga nebeskog
Na početku Euharistije u petak 6. lipnja 2003. mjesni je biskup Želimir Puljić istaknuo: „Radosna je i raspjevana gruška luka što su Vaše noge stupile na tlo ove male i po- viješću bogate Biskupije. Raduje se okupljeni Božji puk što će Vaše ruke blagosloviti ne samo ljude i obitelji ovoga kra- ja, nego i mučeničkom krvlju natopljeno tlo ove Biskupije i naše Domovine. Danas će se u nebu radovati i oni brojni svjedoci koji su ostali vjerni Bogu i Crkvi, te u trajnoj bor- bi za krst časni i slobodu zlatnu, uspjeli prenijeti na svoje potomke vjeru i kulturnu baštinu od koje i danas živimo. Si- guran sam kako će nam se posebice pridružiti i dubrovački mučenici s Dakse, svećenici i ugledni vjernici svjetovnjaci. Oni su, naime, upravo iz ove luke 1944. odvedeni i ubijeni na tom obližnjem otočiću. Pridružit će nam se i brojni pali branitelji iz Domovinskog rata, koji se nisu plašili ni sile, a
U 10.45 Papa je ušao u sakristiju da se obuče i pripremi za Misu, a u 11 sati započeo Euharistiju u gruškoj luci tijekom koje je proglasio blaženom Mariju Propetoga Petković iz Blata na Korčuli i propovijedao na hrvatskom jeziku.
Snimio Zvonimir Atletić.Nezaboravan pogled prema Mostu dr. Franja Tuđmana 6. VI. 2003. Od četiriju mogućih mjesta za povijesno slav- lje odabran je Gruž. Kao mjesto Euharistije s Papom 10. I. 2003. otpali su Zračna luka u Čilipima i Konavosko polje, a 23. siječnja 2003. i Gospino polje. Prije polaska na put Papa je 4. VI. 2003. na općoj audijenciji u Vatikanu rekao: „Idem u Hrvatsku, zemlju neustrašivih svjedoka Evanđelja. Oni su u doba vjerskoga progona ostali vjerni Kristu. Neka Gospa izmoli hrvatskome narodu novo proljeće vjere i građanskoga napretka!“
ni oružja onih koji su bili naumili u ropstvo i okove staviti ne samo ovaj Grad - simbol slobode, nego i cijelu zemlju hrvatsku. Vi se kroz čitavo vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini niste umarali pismima, nagovorima i neza- boravnim pastirskim pohodima zalijevati uljem Evanđelja rane povrijeđenoga puka hrvatskog, na čemu smo Vam po- sebice zahvalni. Hvala Vam, vrhovni pastiru opće Crkve i neumorni promicatelju istinskoga mira! Hvala Vam, iskreni prijatelju svakoga čovjeka, svakoga naroda i čitavoga čo- vječanstva. Usmjerite danas naše lađe neka smjelo izvezu na pučinu i potaknite neka zaplove punim jedrima. Odredi- te pravac krme i brzinu kretanja. Upozorite nas na pogodne i nepogodne vjetrove kao i na opasne morske struje. Pove- dite nas Isusu Kristu, jedinom otkupitelja čovjeka, koji je put, istina i život. I podsjetite nas kako je njegov križ jedina prava busola, koja nas vodi u vječnu luku spasenja.”
Papina propovijed u Dubrovniku 6. lipnja 2003.
1. „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječ- ni?” (Marko 10, 17), upita onaj mladić, koji jednom zgo- dom dođe pred Isusa te kleknu preda nj.
Draga braćo i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogoslužni skup sabrali kao učenici „dobroga Učitelja”, postavljamo mu danas isti upit kako bismo doznali koji je to put što vodi u život vječni.
Odgovor je jednostavan i izravan: „Izvršavaj zapovi- jedi!” I dođe k Onome koji je pravo vrelo istine i života. Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv „dobroga Učitelja” te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa zalaganjem.
2. Predraga braćo i sestre, srdačno pozdravljam sve vas zajedno s vašim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji vas prate na vašemu putu kršćanskoga svjedočenja. Srdačan pozdrav biskupu ove biskupije Želi- miru Puljiću, kojemu zahvaljujem na ljubaznim riječima koje mi je upravio, te navlastito sestrama kćerima Milo-
srđa, koje je utemeljila nova blaženica. S poštovanjem po- zdravljam Predsjednika Republike, građanske i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako bi se mo- gao ostvariti ovaj moj pohod.
Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV., koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća zajedničkoga dobra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi nad vratima tvrđa- ve svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro („Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta”), i one na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum, publica curate („Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro”).
Želja mi je da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, što se je nagomilala tijekom minulih stoljeća, i dalje, uz Božju pomoć i pomoć vašega Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago puka ove zemlje.
3. „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječ- ni?” (Marko 10, 17). To je isto pitanje i sestra Marija Prope- toga Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto
U 84. godini života, Ivan Pavao II. pružao je ruke prema obrazima, rukama i srcu svakoga vjernika toga dana u Dubrovniku.
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.
radila u župi i nastojala služiti bližnjemu u Društvu Dobro- ga Pastira, u Udruzi katoličkih majki, ili u Pučkoj kuhinji.
U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovijetan odgo- vor: „Dođi i idi za mnom!” Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnome dobru najpo- trebnijih. Osnovala je tako Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, koja ima jasnu zadaću
„širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosr- đa, poznavanje Božje ljubavi”. Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je deset- ljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom za- jednicom, otvorivši je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike.
4. Lik me blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmi- šljanju o svim hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te o onima, koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u strašnome ratu iz de- vedesetih godina prošloga stoljeća, ili pak zbog kakva dru- goga gorkog događaja, koji ih je pogodio.
Mislim na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću, veliko- dušnošću i jakošću „obogaćuješ poimanje svijeta i pridono- siš punini istine o međuljudskim odnosima” (Pismo žena- ma, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji.
Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti
do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna „ona ‘umnost’ žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi” (Mulieris dignitatem, 30).
Hrvatske žene, svjesne svojega vrlo uzvišenoga poziva
„supruge” i „majke”, nastavite gledati na svaku osobu oči- ma srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je
Sveti je Otac slavio Euharistiju na obali Gruškoga zal- jeva, južno od crkve Sv. Križa, na poljani ispred Lučke uprave i Carinarnice. Površina od tri hektara (30.000 m
2) za hodočasnike je bila podijeljena na 21 polje, s tri velika video-zida. Za Misu s Papom u Gružu tiskano je 60.000 ulaznica, podijeljeno ih je 58.000, a pristiglo je oko 50.000 hodočasnika. Tiskano je i 4.000 ulaznica za barke, a doplovilo ih je oko 2.500.Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.
Iz Vatikana, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Perua, Salvadora, Ukrajine, Austrije, Češke, Crne Gore, Slovenije i Srbije u gruškoj je luci 6. VI. 2003.
bilo ukupno 40 biskupa: Papa, četiri kardinala
(Angelo Sodano, Joachim Meisner, Vinko Puljić i Josip Bozanić), šest nadbiskupa (Giulio Einaudi, Leonardo Sandri,Ante Jurić, Ivan Prenđa, Marin Barišić i Ivan Devčić), 18 biskupa (Slavomir Miklovš, Franjo Komarica, Slobodan Štambuk, Želimir Puljić, Marin Srakić, Ratko Perić, Juraj Jezerinac, Marko Culej, Ante Ivas, Antun Škvorčević, Ivan Milovan, Valter Župan, Mile Bogović, Franc Kramberger, Ivan Penzeš, Ilija Janjić, Hector Miguel Cabrejo Vidarte i Salvador Pineiro Garcia-Caldero) i 11 pomoćnih biskupa (Đuro Gašparović, Josip Mrzljak, Vlado Košić, Đuro
Hranić, Pero Sudar, Đura Džudžar, Franz Lackner, Vojtech
Cikrle, Ludwig Schwarz, Piero Marini i Stanislaw Dziwisz).
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.
vlastita majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.
5. Na poseban način mislim na vas, žene koje živite po- svećenim životom poput Marije Petković i koje ste prihva- tile poziv na nasljedovanje Krista nepodijeljena srca, u či- stoći, siromaštvu i poslušnosti.
Nemojte se umoriti vjerno odgovarajući na jedinu Lju- bav vašega života. Naime, posvećeni život nije samo veli- kodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je navlastito odgo- vor na dar, koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka vas svakodnevno iskustvo neza- služene Božje ljubavi prema vama potiče na posvemašnje darivanje vlastitoga života kroz služenje Crkvi i braći, pre- dajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost i svoju budućnost.
6. „Isus ga na to pogleda i zavoli” (Marko 10, 21). Oči- ma punim nježnosti Bog gleda na onoga tko žudi ispuniti njegovu volju i ići njegovim putovima (usp. Psalam 1, 1-3).
Svatko je, naime, u skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum. U tu svrhu Duh Sveti čovjeka vjerna Bogu zaodijeva posvema „u milosrd- no srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost” (Ko- lošanima 3, 12). Jedino se, naime, na taj način može graditi ovozemni grad po uzoru na sliku onoga nebeskog.
Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uza- jamnome oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas.
„I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu” (Kolo- šanima 3, 17).
Njemu neka je slava u vijeke vjekova!
Ispunila mi se davna želja
Papa hodočasnicima na kraju euharistijskoga slavlja u
Dubrovniku 6. lipnja 2003.
Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahva- ljujem i vama na ovom izvanrednom dočeku, na ovom bo- goslužju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam vaše obitelji. Blagoslivljam mlade kojima velim: ‘Hrabro.’ Blagoslivljam djecu i bole- snike. Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaženice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku.
Papa je u Gružu pričestio tri nasljednice bl. Marije, predstavnike: obitelji, mladih, vjernikā iz svih krajeva Dubrovačke biskupije, udovicā i djece poginulih hrvat- ski
h branitelja. Geslo stotoga putovanja Ivana Pavla II. izvan Italije, a trećeg u Hrvatsku, bilo je„Obitelj – put Crkve i naroda“.
Papina želja da dođe u Dubrovnik smije se datirati u 1991., kad je 3. svibnja primio Dubrovčane u posebnu audijenciju, a 5. listopada dubrovački mu je biskup pisao kako tadašnja opsjeda Grada podsjeća na 1464. godinu kad je na Dubrovnik krenula velika okupatorska vojska, a papa Pio II. odlučio osobno poći u Dubrovnik da, kad se zapadne kršćanske zemlje nisu mogle ujediniti i spriječiti napadača, onda barem dođu braniti goli Papin život.
Pozdrav Gradu, djeci i festanjulima
Papa prvopričesnicima i festanjulima na skalinima zbor- ne crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku 6. lipnja 2003., iz papamo- bila, bez unaprijed pripremljenoga teksta, na talijanskom.
Pozdravljam Dubrovnik i djecu prvopričesnike. Neka vas sve Gospodin blagoslovi: ovaj lijepi Grad, djecu i mla- de. I ove u poodmaklim godinama. Lijepi su i dobri.
Više nije mogao hodati; od drhtavice (Parkinsonove bolesti) su mu se tresli udovi; kočili mišići ruku, nogu i vrata; pokreti bili usporeni; teže je govorio i gutao. Pa ipak, zračio je srdačnost podižući ruku na pozdrav i blagoslov.
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.Bog te blagoslovio, zemljo hrvatska!
Iz Papine zahvale Hrvatskoj na dočeku, u Zadru 9. lipnja
2003.:
Na povratku u Rim, želim još jedanput pozdraviti svako- ga posebno i svima zahvaliti. [...]
Posebna hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširenih ruku i srca otvorena po ulicama Dal- macije, Slavonije i Kvarnera. Sjećam se vaših patnji uzro- kovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojemu licu i što se odrazuju na tvojemu životu i blizu sam svima, koji podnose tragične posljedice toga rata. Poznata mi je, među- tim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje, i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da jednom i ti ugledaš bolje dane.
Hvala i tebi, mladeži hrvatska! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi!
Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio.
Čaša zajedništva Rimske i Dubrovačke Crkve. Kalež ili posvetnica obredna je čaša u kojoj se u euharis- tijskom slavlju prinosi žrtveni dar vina koji pretvor- bom postaje Kristova krv, a potom se vjerni iz nje pričešćuju. Označava Isusov grob u kojem je počivao do uskrsne zore. U prvim stoljećima upotrebljavaju se svi oblici kućnih čaša, a danas obično ima podnožje, čvor i kupu. Od VII. je stoljeća od plemenite kovine.
Ulica kojom je nakon najvećega ikad održanog skupa u Dubrovniku 6. lipnja 2003. prošao Sv. Otac, proz- vana je u travnju 2004. Obalom pape Ivana Pavla II., a od lipnja 2006. na taj događaj sjećaju i kamene ploče
160x106x7 cm od bijeloga bračkog vapnenca na
Gradskom zvoniku i na onom Sv. Križa u Gružu.
Hrvatska je u mojoj ljubavi i molitvi
Iz Papina govora na općoj audijenciji u Vatikanu 11. lip- nja 2003. (izvornik na talijanskom):
1. Predraga braćo i sestre! Želio bih danas zajedno s vama u mislima ponovno prijeći putovanje po Hrvatskoj, koje sam mogao obaviti prošlih dana i koje je imalo za temu ‘Obitelj – put Crkve i naroda’. Bilo je to moje stoto apostolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je po stoti put otvorio putove svijeta i naroda kako bih mogao dati za Nje- ga svjedočanstvo uzdižem iz dubine srca živu zahvalu.
Vratio sam se u plemenitu hrvatsku zemlju da utvrdim braću u vjeri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomire- nja i bila mi je udijeljena radost uzdići na čast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petković.
2. Prva etapa bio je stari i slavni grad Dubrovnik, pono- san na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde. On- dje sam slavio svetu misu za vrijeme koje je bila proglašena blaženom velika kći Crkve u hrvatskoj zemlji sestra Mari- ja od Propetog Petković. Kao žena herojske želje da slu- žit Bogu u najsiromašnijoj braći, utemeljila je sestre Kćeri milosrđa trećeg reda sv. Franje da bi, djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa, promicala poznavanje Božje ljubavi. U svjetlu toga divnog lika uputio sam posebnu poruku hrvat- skim ženama, koje sam potaknuo da pruže Crkvi i društvu svoj duhovni i moralni doprinos; zatražio sam, na posebni način, od zavjetovanih žena da budu rječiti znak Božje pri- sutnosti u znaku ljubavi među ljudima. [...]
5. [...] Draga braćo i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjet- ničkom, kulturnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom te- melju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg ti- sućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.
Obilje milosti dragome puku
Dubrovačko-neretvanske županije
Papina poruka dubrovačkim vjernicima preko biskupa
Želimira Puljića nakon posjeta Dubrovniku.
Vrativši se sa svojega apostolskog putovanja u Hrvatsku, želim Vama, časni brate, i cijeloj Dubrovačkoj biskupiji, te vlastima Dubrovnika i Konavala i vlastima Dubrovačko- neretvanske županije, očitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdačan doček koji mi je priređen, i za nezaborav- no euharistijsko slavlje s obredom uzdignuća na čast oltara Marije Propetoga Isusa Petković, plemenite kćeri hrvatske zemlje, u gruškoj luci, uz djelatno, pobožno i živo sudjelo- vanje svega nazočnog Božjega naroda.
Istodobno Vam pak želim zahvaliti i za sav trud uložen u pripravu i sam tijek mojega pohoda Dubrovniku, što sam ga dugo vremena želio ostvariti, kako bi on u potpunosti uspio, te za vrlo srdačnu gostoljubivost u Vašemu domu.
Iz dna srca molim Gospodina da po zagovoru svetoga Vlaha i blažene Marije Propetoga Isusa Petković udijeli obilje svoje milosti Vašoj biskupijskoj zajednici i svemu dragom puku Dubrovačko-neretvanske županije i susjednih područja te tamo ponovno nastupi proljeće vjere i svekoli- koga duhovnog i materijalnog napretka.
Ove svoje želje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vašim suradnicima u pripravi mojega pastirskog po- hoda Dubrovniku i svima koji su povjereni Vašoj pastirskoj skrbi.
Vatikan, 14. lipnja 2003.
Papa Ivan Pavao II.
Zahvala za lijepo i nezaboravno gostoprimstvo Papa dubrovačkim hodočasnicima uz Gospino pozdrav-ljenje na Trgu sv. Petra u Vatikanu 6. srpnja 2003.
Srdačno pozdravljam skupinu hodočasnika iz Dubrovni- ka. Dobro došli! Predragi, zahvalan za uistinu lijepo i neza- boravno gostoprimstvo što mi ga je vaš predivni grad prire- dio u prigodi mojega nedavnoga pastirskog pohoda, na sve vas ovdje nazočne, na vaše obitelji, na sve vaše sugrađane i na svu hrvatsku zemlju zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!
Nakon Mise u luci Papa je u 13.35 gruškom obalom i Vukovarskom ulicom pošao u Biskupski dvor u Gospinu polju, u 13.50 počeo objed s Biskupom i članovima svoje pratnje, a onda se malo odmorio.
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.
Papa je u 17.30 krenuo iz Gospina polja ulicama Liechtensteinov put, Josipa Kosora, Iva Vojnovića, Pera Čingrije, dr
. Ante Starčevića i Iza Grada. Kroz Vrata od Ploča i Vrata Sv. Luke ulicom Sv. Dominika došao je na Placu. Od 17.40 do 17.45 u znak pozdrava Svetome Ocu Gradom su zvonila zvona. Na Placi su ga u nošnjama dočekali: Linđo iz Dubrovnika, Alkari iz Sinja, Kumpanija iz Smokvice, Kumpanija iz Blata, Poloneza s Pelješca.Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.
Izgrađivati društvo na vjerskim i ljudskim vrijednostima
Iz Papina govora Hrvatskome nacionalnom hodočašću,
u Vatikanu 8. studenoga 2003.
Draga braćo i sestre! [...]
2. Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apo- stolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima i ovdje u Rimu i na svojim pastirskim pohodima vašoj Domovini. Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje
– kao hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj stolici – dalo prigodu da vas učvr- stim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu lju- bav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode i demokracije, koje je uspostav- ljeno prije trinaest godina.
3. Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve spo- sobnosti koje su joj potrebne da bi se na prikladan način su- očila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađi- vala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu potpo- ru najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnji- vale ondašnje naraštaje; društvo koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti. Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu
Crkve. Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe Kristo- vim učenicima.
4. Molim Boga da plemenitom hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za zajedničko dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa – nebeskoga zaštitnika vaše zemlje. Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim za- jednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!
Vrlo rado prihvaćam počasno građanstvo
Društvo hrvatskih katoličkih intelektualaca iz Dubrov-
nika podnijelo je 30. prosinca 2003. Odboru za javna pri- znanja Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika prijedlog da se papa Ivan Pavao II. proglasi počasnim građaninom Dubrovnika. „Papa Ivan Pavao II. svojim je javnim dje- lovanjem kao poglavar Katoličke Crkve obilježio svoje doba, i više od toga, postao je glasnogovornikom i zastu- pnikom svih onih kojih se glas u svijetu ne može snažno čuti: obespravljenih, porobljenih, napadnutih, raseljenih, siromašnih, napuštenih, slabih. Njegov poziv ‘Ne bojte se!’ hrvatskom je narodu tijekom Domovinskoga rata bio snaž- na i važna potpora i ohrabrenje na putu prema slobodi i neovisnosti. Stalno i neumorno zalaganje za širenje i razvoj demokracije u svijetu, neprestana molitva i diplomatska ak- tivnost za uspostavu mira među narodima i pojedincima, nepokolebljiva ustrajnost na zaštiti svakoga ljudskog živo- ta od začeća do smrti, strpljivi i trajni pozivi na izgradnju civilizacije ljubavi kao i zalaganje za svekoliko zajedništvo europskoga uljudbenog i kulturnog okružja u cjelovitosti i punini, čine papu Ivana Pavla II. jednim od najvećih suvre- menika današnjice kojega poštuje cijeli svijet. U brojni su- sretima s hrvatskim hodočasnicima pokazao je osobitu pri- vrženost i naklonost hrvatskome narodu. Njegove zasluge u međunarodnom priznanju Hrvatske i zaustavljanju agresije na našu Domovinu kao i na Bosnu i Hercegovinu nadilaze uobičajene političke okvire i ukazuju na širinu i vidovitost državnika i očinsku brigu duhovnoga vođe.“
Pismom od 7. siječnja 2004. dubrovačka Gradonačelni- ca zamolila je dubrovačkoga Biskupa da pribavi suglasnost Svete Stolice da se Svetoga Oca proglasi počasnim građa- ninom Dubrovnika, a ulicu ili trg kojim je prolazio nazove njegovim imenom.
Papa je obišao Veliku Onofrijevu fontanu i pustio golubice ispred Sv. Vlaha.
Snimio Zvonimir Atletić 6. lipnja 2003.Sveti se Otac zaustavio ispred zborne crkve Sv. Vlaha. Don Toma Lučić u pratnji dvojice festanjula prišao mu je i prinio bijele golubice u košari. Za to vrijeme stotinu prvopričesnika pjevalo je Papi. U 18.15 došao je u Zračnu luku u Čilipima, ušao u zrakoplov i u 18.25 poletio iz Konavala prema Krku.
Snimio Zoran Filipović.Gradsko je vijeće 24. siječnja 2004. donijelo zaključak:
„Papa Ivan Pavao II. proglašava se počasnim građaninom Grada Dubrovnika“, a pismom od istoga dana Gradona- čelnica je zamolila Papu da prihvati taj prijedlog. Donjim odgovorom na to Papa izražava radost što će kao počasni dubrovački građanin biti još bliži tome Gradu.
Štovana Gospođo,
Sveti je Otac primio Vaše cijenjeno pismo od 24. siječnja kojim ste ga izvijestili o želji dubrovačkih gradskih vlasti da ga proglase počasnim građaninom Grada Dubrovnika.
Njegova Svetost je vrlo rado prihvatila spomenutu želju i raduje se što će sada moći biti još bliži tome lijepome i starome gradu, pravome biseru hrvatskoga Jadrana koji je u katoličkoj vjeri nalazio snagu i polet za svoju tisućljetnu uljudbu, stalno čuvajući odanost Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima.
Sveti Otac najljepše i od srca zahvaljuje za pokrenuti po- stupak u svezi s njegovim počasnim građanstvom i za vrlo srdačno gostoprimstvo koje mu je bilo priređeno u prigodu njegova nedavnog pastirskog pohoda.
Njegova Svetost istodobno za dragi Dubrovnik smjerno ište zagovor i zaštitu presvete Bogorodice koja se u tamoš- njim krajevima zaziva kao Gospa velikoga hrvatskog kr- snog zavjeta, i svetoga Vlaha, te mu želi stalni materijalni i
duhovni napredak i vrlo rado udjeljuje apostolski blago- slov Vama, ostalim gradskim čelnicima i svim Dubrovki- njama i Dubrovčanima.
Priopćujući Vam, srdačno
Vas i s poštovanjem pozdrav-
Dubrovnik je od danas i moj grad
U četvrtak 29. travnja 2004. Papa je u svojoj knjižni- ci primio izaslanstvo Grada Dubrovnika: gradonačelnicu Dubravku Šuica, predsjednika Gradskoga vijeća Nikola Ćiću Obuljena i dubrovačkoga biskupa Želimira Puljića s pratnjom. Oni su mu uručili povelju kojom je dubrovačko Gradsko vijeće 24. siječnja 2004. Svetoga Oca Ivana Pa- vla II. proglasilo počasnim građaninom Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 1/04) zbog ohra- brenja koje je pružao njegovim stanovnicima i zauzimanja za prestanak agresije na Hrvatsku. Tom je prigodom Papa rekao:
Časni brate u biskupstvu, gospođo gradonačelnice, draga braćo i sestre!
1. Dočekujem vas s velikom radošću. Dobro došli! Razlog ovoga vašeg pohoda je predaja isprave o poča-
snome građanstvu što mi ga je Grad Dubrovnik dodijelio kao potvrdu svojih dubokih i višestoljetni veza, koje ga po- vezuju s papama, i kao uspomenu na moj pastirski pohod, kojega sam imao radost ostvariti šestoga lipnja prošloga ljeta. Još se uvijek s posebnim osjećajem prisjećam raznih trenutaka toga mojeg apostolskog hodočašća za vrijeme ko- jega sam upravo u Dubrovniku proglasio blaženom jednu uglednu kćer Hrvatske: Mariju Propetoga Isusa Petković, rodom iz Blata na Korčuli.
2. Sjećam se da sam na kraju svete Mise, koju sam tada služio, izrekao posebni »Hvala!« ljubljenome gradu. Svoju veliku zahvalnost za vrlo srdačno gostoprimstvo očitujem i u ovoj prigodi.
Zahvaljujem također i radujem se što ste me htjeli ubro- jiti među građane staroga i lijepoga Dubrovnika, toga pra- vog bisera hrvatskoga Jadrana, središta tisućljetne uljudbe prožete katoličkom vjerom i obilježene stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima. Mo- gla se ta uljudbena i vjerska baština razvijati i rasti i u bu- dućnosti, donoseći obilan rod na korist samoga Dubrovnika i svega hrvatskog naroda.
3. Nad stanovnicima Dubrovnika i Dubrovačko-nere- tvanske županije kao i nad svim Hrvatima bdjeli uvijek Presveta Bogorodica, koju se zaziva i kao Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, te sveti Josip i sveti Vlaho.
Neka Bog blagoslovi Dubrovnik, koji je od danas i moj grad, i svu hrvatsku zemlju.
Hvaljen Isus i Marija!
Slijedite primjer nesebičnosti dubrovačke blaženice
Papa hodočasnicima iz Blata na Korčuli na općoj au- dijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 13. listopada 2004.
Srdačno pozdravljam vjernike župe Svih svetih u Blatu na Korčuli. Predragi, potičući vas da slijedite primjer ne- sebičnosti svoje sumještanke blažene Marije Propetoga I-
susa Petković, preporučujem
ljam u Kristu Isusu.
U Vatikanu 10. veljače 2004.
nadbiskup Leonardo Sandri, zamjenik za opće poslove Državnoga tajništva, v. r.
Povelja dubrovačkoga počasnog građanstva uručena Ivanu Pavlu II.
29. IV. 2004.
Kao tuš na papiru 44x64 cm, uz do- tiskanu grafiku, napravio je Ivo Grbić.vas njezinu zagovoru te vam udjeljujem apostolski blago- slov. Hvaljen Isus i Marija!
Papa hodočasnicima iz Dubrovnika na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu 10. studenoga 2004.
Srdačno pozdravljam sve nazočne hrvatske hodočasnike iz Splita, Dubrovnika, Zagreba, Ciglenice Zagorske i dru- gih mjesta. Predragi, potičući vas na dosljedno kršćansko svjedočenje u svakodnevnome životu, rado udjeljujem apo- stolski blagoslov svakomu od vas i vašim obiteljima. Hva- ljen Isus i Marija!