1. „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječ- ni?” (Marko 10, 17), upita onaj mladić, koji jednom zgo- dom dođe pred Isusa te kleknu preda nj.

Draga braćo i sestre, i mi, koji smo se na ovaj bogoslužni skup sabrali kao učenici „dobroga Učitelja”, postavljamo mu danas isti upit kako bismo doznali koji je to put što vodi u život vječni.

Odgovor je jednostavan i izravan: „Izvršavaj zapovi- jedi!” I dođe k Onome koji je pravo vrelo istine i života. Sabran na ovo radosno slavlje, puk dubrovački, zajedno s hodočasnicima pristiglima iz drugih dijelova Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz Crne Gore i drugih zemalja, sa strahopoštovanjem prihvaća poziv „dobroga Učitelja” te smjerno ište njegovu pomoć i njegovu milost kako bi na taj poziv mogao odgovoriti velikodušno i sa zalaganjem.

2. Predraga braćo i sestre, srdačno pozdravljam sve vas zajedno s vašim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koji vas prate na vašemu putu kršćanskoga svjedočenja. Srdačan pozdrav biskupu ove biskupije Želi- miru Puljiću, kojemu zahvaljujem na ljubaznim riječima koje mi je upravio, te navlastito sestrama kćerima Milo-

srđa, koje je utemeljila nova blaženica. S poštovanjem po- zdravljam Predsjednika Republike, građanske i vojne vlasti te zahvaljujem njima i svima koji su radili kako bi se mo- gao ostvariti ovaj moj pohod.

Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV., koji je ovdje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća zajedničkoga dobra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi nad vratima tvrđa- ve svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro („Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta”), i one na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum, publica curate („Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro”).

Želja mi je da baština ljudskih i kršćanskih vrijednosti, što se je nagomilala tijekom minulih stoljeća, i dalje, uz Božju pomoć i pomoć vašega Parca, svetoga Vlaha, bude najdragocjenije blago puka ove zemlje.

3. „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječ- ni?” (Marko 10, 17). To je isto pitanje i sestra Marija Prope- toga Isusa postavljala svojemu Gospodinu sve od vremena kada je, kao djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, zauzeto

radila u župi i nastojala služiti bližnjemu u Društvu Dobro- ga Pastira, u Udruzi katoličkih majki, ili u Pučkoj kuhinji.

U njezinu je srcu odjeknuo jasan i razgovijetan odgo- vor: „Dođi i idi za mnom!” Osvojena Božjom ljubavlju, odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu te ostvariti težnju da se posve preda duhovnome i materijalnome dobru najpo- trebnijih. Osnovala je tako Družbu kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda svetoga Franje, koja ima jasnu zadaću

„širiti i promicati, preko duhovnih i tjelesnih djela milosr- đa, poznavanje Božje ljubavi”. Nisu nedostajale teškoće. Međutim, sestra je Marija neslomljivom odlučnošću išla naprijed, prikazujući svoje patnje kao djela bogoštovlja i podupirući svoje sestre riječju i primjerom. Četiri je deset- ljeća majčinski mudro upravljala svojom redovničkom za- jednicom, otvorivši je misijskome radu u raznim zemljama Latinske Amerike.

4. Lik me blažene Marije Propetoga Isusa vodi k razmi- šljanju o svim hrvatskim ženama; o suprugama i sretnim majkama te o onima, koje su zauvijek obilježene tugom zbog gubitka koga iz svoje obitelji u strašnome ratu iz de- vedesetih godina prošloga stoljeća, ili pak zbog kakva dru- goga gorkog događaja, koji ih je pogodio.

Mislim na tebe, ženo, jer svojom osjetljivošću, veliko- dušnošću i jakošću „obogaćuješ poimanje svijeta i pridono- siš punini istine o međuljudskim odnosima” (Pismo žena- ma, 2). Tebi je Bog povjerio na poseban način stvorenja, te si pozvana postati nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe, posebno pak u krugu obitelji.

do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna „ona ‘umnost’ žene, koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi” (Mulieris dignitatem, 30).

„supruge” i „majke”, nastavite gledati na svaku osobu oči- ma srca te joj ići ususret i biti uza nju osjetljivošću, što je

vlastita majčinskome osjećaju. Vaša je nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu, u crkvenoj zajednici.

5. Na poseban način mislim na vas, žene koje živite po- svećenim životom poput Marije Petković i koje ste prihva- tile poziv na nasljedovanje Krista nepodijeljena srca, u či- stoći, siromaštvu i poslušnosti.

Nemojte se umoriti vjerno odgovarajući na jedinu Lju- bav vašega života. Naime, posvećeni život nije samo veli- kodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je navlastito odgo- vor na dar, koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka vas svakodnevno iskustvo neza- služene Božje ljubavi prema vama potiče na posvemašnje darivanje vlastitoga života kroz služenje Crkvi i braći, pre- dajući Bogu u ruke sav svoj život, svoju sadašnjost i svoju budućnost.

6. „Isus ga na to pogleda i zavoli” (Marko 10, 21). Oči- ma punim nježnosti Bog gleda na onoga tko žudi ispuniti njegovu volju i ići njegovim putovima (usp. Psalam 1, 1-3).

Svatko je, naime, u skladu s vlastitim pozivom, pozvan ostvarivati u sebi i oko sebe Božji naum. U tu svrhu Duh Sveti čovjeka vjerna Bogu zaodijeva posvema „u milosrd- no srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost” (Ko- lošanima 3, 12). Jedino se, naime, na taj način može graditi ovozemni grad po uzoru na sliku onoga nebeskog.

Vaša kršćanska zajednica rasla i učvršćivala se u uza- jamnome oprostu, ljubavi i miru: to je prošnja, koju Papa danas upravlja Gospodinu za sve vas.

„I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu” (Kolo- šanima 3, 17).

Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahva- ljujem i vama na ovom izvanrednom dočeku, na ovom bo- goslužju, na ovim predivnim prirodnim ljepotama. Sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam vaše obitelji. Blagoslivljam mlade kojima velim: ‘Hrabro.’ Blagoslivljam djecu i bole- snike. Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaženice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku.

Na povratku u Rim, želim još jedanput pozdraviti svako- ga posebno i svima zahvaliti. [...]

Posebna hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširenih ruku i srca otvorena po ulicama Dal- macije, Slavonije i Kvarnera. Sjećam se vaših patnji uzro- kovanih ratom, što su još uvijek vidljive na tvojemu licu i što se odrazuju na tvojemu životu i blizu sam svima, koji podnose tragične posljedice toga rata. Poznata mi je, među- tim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje, i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da jednom i ti ugledaš bolje dane.

Hvala i tebi, mladeži hrvatska! Mladeži hrvatska, neka te Bog blagoslovi!

1. Predraga braćo i sestre! Želio bih danas zajedno s vama u mislima ponovno prijeći putovanje po Hrvatskoj, koje sam mogao obaviti prošlih dana i koje je imalo za temu ‘Obitelj – put Crkve i naroda’. Bilo je to moje stoto apostolsko putovanje! Gospodinu, koji mi je po stoti put otvorio putove svijeta i naroda kako bih mogao dati za Nje- ga svjedočanstvo uzdižem iz dubine srca živu zahvalu.

Vratio sam se u plemenitu hrvatsku zemlju da utvrdim braću u vjeri; htio sam svima uputiti poruku mira i pomire- nja i bila mi je udijeljena radost uzdići na čast oltara sestru Mariju Propetoga Isusa Petković.

2. Prva etapa bio je stari i slavni grad Dubrovnik, pono- san na svoju povijest i svoje tradicije slobode i pravde. On- dje sam slavio svetu misu za vrijeme koje je bila proglašena blaženom velika kći Crkve u hrvatskoj zemlji sestra Mari- ja od Propetog Petković. Kao žena herojske želje da slu- žit Bogu u najsiromašnijoj braći, utemeljila je sestre Kćeri milosrđa trećeg reda sv. Franje da bi, djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa, promicala poznavanje Božje ljubavi. U svjetlu toga divnog lika uputio sam posebnu poruku hrvat- skim ženama, koje sam potaknuo da pruže Crkvi i društvu svoj duhovni i moralni doprinos; zatražio sam, na posebni način, od zavjetovanih žena da budu rječiti znak Božje pri- sutnosti u znaku ljubavi među ljudima. [...]

5. [...] Draga braćo i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjet- ničkom, kulturnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom te- melju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg ti- sućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi.

Vrativši se sa svojega apostolskog putovanja u Hrvatsku, želim Vama, časni brate, i cijeloj Dubrovačkoj biskupiji, te vlastima Dubrovnika i Konavala i vlastima Dubrovačko- neretvanske županije, očitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdačan doček koji mi je priređen, i za nezaborav- no euharistijsko slavlje s obredom uzdignuća na čast oltara Marije Propetoga Isusa Petković, plemenite kćeri hrvatske zemlje, u gruškoj luci, uz djelatno, pobožno i živo sudjelo- vanje svega nazočnog Božjega naroda.

Istodobno Vam pak želim zahvaliti i za sav trud uložen u pripravu i sam tijek mojega pohoda Dubrovniku, što sam ga dugo vremena želio ostvariti, kako bi on u potpunosti uspio, te za vrlo srdačnu gostoljubivost u Vašemu domu.

Iz dna srca molim Gospodina da po zagovoru svetoga Vlaha i blažene Marije Propetoga Isusa Petković udijeli obilje svoje milosti Vašoj biskupijskoj zajednici i svemu dragom puku Dubrovačko-neretvanske županije i susjednih područja te tamo ponovno nastupi proljeće vjere i svekoli- koga duhovnog i materijalnog napretka.

Ove svoje želje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vašim suradnicima u pripravi mojega pastirskog po- hoda Dubrovniku i svima koji su povjereni Vašoj pastirskoj skrbi.

Vatikan, 14. lipnja 2003.

Srdačno pozdravljam skupinu hodočasnika iz Dubrovni- ka. Dobro došli! Predragi, zahvalan za uistinu lijepo i neza- boravno gostoprimstvo što mi ga je vaš predivni grad prire- dio u prigodi mojega nedavnoga pastirskog pohoda, na sve vas ovdje nazočne, na vaše obitelji, na sve vaše sugrađane i na svu hrvatsku zemlju zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre! [...]

2. Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apo- stolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima i ovdje u Rimu i na svojim pastirskim pohodima vašoj Domovini. Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje

– kao hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj stolici – dalo prigodu da vas učvr- stim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu lju- bav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode i demokracije, koje je uspostav- ljeno prije trinaest godina.

3. Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve spo- sobnosti koje su joj potrebne da bi se na prikladan način su- očila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađi- vala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu potpo- ru najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnji- vale ondašnje naraštaje; društvo koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti. Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu

Crkve. Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe Kristo- vim učenicima.

4. Molim Boga da plemenitom hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za zajedničko dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa – nebeskoga zaštitnika vaše zemlje. Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim za- jednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Štovana Gospođo,

Sveti je Otac primio Vaše cijenjeno pismo od 24. siječnja kojim ste ga izvijestili o želji dubrovačkih gradskih vlasti da ga proglase počasnim građaninom Grada Dubrovnika.

Njegova Svetost je vrlo rado prihvatila spomenutu želju i raduje se što će sada moći biti još bliži tome lijepome i starome gradu, pravome biseru hrvatskoga Jadrana koji je u katoličkoj vjeri nalazio snagu i polet za svoju tisućljetnu uljudbu, stalno čuvajući odanost Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima.

Sveti Otac najljepše i od srca zahvaljuje za pokrenuti po- stupak u svezi s njegovim počasnim građanstvom i za vrlo srdačno gostoprimstvo koje mu je bilo priređeno u prigodu njegova nedavnog pastirskog pohoda.

Njegova Svetost istodobno za dragi Dubrovnik smjerno ište zagovor i zaštitu presvete Bogorodice koja se u tamoš- njim krajevima zaziva kao Gospa velikoga hrvatskog kr- snog zavjeta, i svetoga Vlaha, te mu želi stalni materijalni i