PRIVID
Pjesnik silazi s brijega, zamišljen.
Skupina prilazi, uzbuđena:
Krasno! Novi brijeg usrijed gustiša,
Doprinos očuvanju čovjekove sredine!
Pjesnik, s tugom: Da, zelena trava,
Izdaleka lijepo. A ispod? Otrovno smeće.
S lica nesta vedrine.
Masa štetnih tvari, pritisci, prirodni procesi, bez kisika,
Novi, nevidljivi otrovni plinovi podmuklo putuju u eter.
Voda otapa ostale spojeve, stvarajuć' rojeve
Dioksina i drugih opasnih faktora rizika!
Prividi, nova Potemkinova sela, fasade,
Za prirodu, sve manje nade.
Nije li bolje sadit cvijeće i drveće
Nego gomilat' – smrtonosno smeće?
bglavac
irida
