Evo malo kiča o prijateljstvu, pročitanog negdje u nekom tisku ili možda na netu, ne sjećam se više.
Prijateljstvo je moje, / zar nije i tvoje?/
Kao ptica u letu,
dala bih za
njega čitavu planetu.
Prijateljstvo je moje, / zar nije i tvoje?/
kao leptir na cvijetu
prijatelj mi je najdraži
na svijetu.
Francuski filozof Jacques Derrida je umro ali ostalo je njegovo djelo, filozofija prijateljstva koja nas, ako stvarno želimo, ponovo vraća u ono vrijeme kada smo prijateljstvo vrijednovali iako ništa do prijateljstva nismo imali i stvarno bili sretni, neopterećeni i spremno otvoreni.
Prijateljstvo je najdragocijeniji poklon prirode, jedino bogatstvo koje nam nitko ne može oduzeti. Fenomenologija prijateljstva ne definira prijateljstvo, nego nam ucrtava put za uzdizanje u onaj dio svjesnosti gdje osjećamo i spoznajemo taj osjećaj. Qualija tog doživljaja je najintimnije svojstvo koje čovjek posjeduje.
Osjetiti skrivenu tugu prijatelja je u isto vrijeme i osobna tuga. U iskrenom prijateljstvu su ispružena ruka, ponuđeno uho, otvoreno srce najvrijedniji pokloni koji možemo dobiti. Treba ih znati ponuditi i prihvatiti. Dobiti podršku od prijatelja, osjetiti njegovu želju u sudjelovanju u problemu, pomoć u sudjelovanju je ono što prijateljstvo čini prijateljstvom. Osjetiti njegovo vrijeme u svom vremenu je stvaranje najelitnijeg misaonog kružoka. Prijateljstvo čuva tajnu misaonog nadopunjavanja, ima svoje vrijeme u prošlim stanjima i u očekivanju njegova budućeg trajanja. Prijateljstva iz davnih vremena su ostala dio nas, ona su tu i traju i sazrijevaju zajedno s nama. Za njih ne moramo više ništa činiti.
Prijateljstvo bi trebalo biti najuzvišenija veza jer ne postoji model za prijateljstvo, ono se može komparirati samo sa samim sobom.
Kako razbiti klišee u koje smo zarobili svoj današnji život? Kako izaći iz mlina u kojem usitnjavamo vrijednosti koje novcem nisu odredljive? Kada ćemo shvatiti da vrijeme ne možemo izgubiti ako ga integriramo u misao koja će postati mostom ka pravom životu?
Šta je pravi život je pitanje na koje svatko od nas ima svoj odgovor. Kupovna moć nam daje sigurnost, određuje naše ukuse, ostvaruje naše želje, oblikuje naše ciljeve. Jedino što o njoj ne ovisi je prijateljstvo u svom najiskrenijem obliku. Prijatelja ne kupujemo, njega osvajamo sposobnostima svog emocionalnog uma. Tako nastalo prijateljstvo je kristalni most ka pravom životu, jedini most ka osjećaju iskrenog pripadanja, ka povjerenju i slobodi izraza. Osjećanje osjećaja prijateljstva je vječna nadogradnja postojećeg osjećaja.
bglavac
edin.kecanovic
