Vi, slavne muze današnjice,
Kaliope herojskih poema,
Vi, Muze sa visokih nebesa,
koje sjedite pored zemaljskoga globusa,
držeći kompas u svojim rukama
očima prema nebesima,
kosama okrunjene zvijezdama,
koje svirate na lirama
očima uperenim
prema zvijezdanim tminama
mir vama i svim ljudima
od milja i draga!

Smisao života nije
da se za njim traga,
on je u nama
drevno svjetlo iz voštanice bez kraja,
umorne ste od puta prašnjava i pusta
mir je konačno sa vama.

Ljubav i ufanje
nje vrijeme niti mjesto,
da se gubi nada.

Eto, rekoh i ne porekoh
par misli,
da dušu vašu i moju izliječim
od tegobnijeh riječi
i da okončam ove sumnje i raspre
o prividnome mnijenju
o filozofiji i slobodnome zrenju

A sada mi ostajte zdrave i vesele,
Vi, muze nebeske, u igri stvaranja
sa staklencima našega životnoga trajanja.

Zlatan Gavrilović Kovač