Prepreke punom doživljaju i efektu konstelacijskog pristupa
O konstelacijskom pristupu najčešće nešto pročitamo, pa nas to zaintrigira i potakne na dalje osobno istraživanje. Ili o konstelacijama čujemo od poznanika koji već imaju nekog iskustva i koji nam ih preporuče. Određeni broj se sa nekim tipom ovog rada sretne u okviru školovanja za psihoterapeuta ili neke druge discipline u kojoj se ovaj pristup primjenjuje. Bilo kako bilo, kada se počinjemo upoznavati sa konstelacijskim pristupom, svatko od nas donese sa sobom svoje životno iskustvo, svoja akumulirana stečena znanja, kao i sve naučene obrasce odnošenja prema svijetu: svjetonazor, predrasude, očekivanja, načine nošenja sa iznevjerenim očekivanjima, nade, želje, planove, strahove, obrambene mehanizme, povjerenje ili nepovjerenje. Svatko od nas ima svoj stil „bivanja u svijetu“. Ovaj stil izlazi na vidjelo već pri prvim koracima kojima ulazimo u svijet konstelacija, često već pri prvim upitima ili prijavi za radionicu.
Pa tako ima onih koji žele prisustvovati, ali ne platiti punu cijenu, često uz objašnjenje da žele biti samo gosti ili samo promatrači. No, u konstelacijama, kao i u životu, naravno, nema gostiju, niti promatrača. A da bi bili U ŽIVOTU u potpunosti, moramo prihvatiti punu cijenu našeg života, što god to za nas osobno značilo.
Ima zatim onih koji žele svu odgovornost za svoje prisustvovanje, za svoj osobni rad, kao i za ishod rada ( za „uspjeh“ ili „neuspjeh“) prebaciti na voditelja. Drugi opet žele zadržati kontrolu na svaki način, pa će tako unaprijed znati što žele od konstelacija, kao što im one mogu ili ne mogu dati. Znati će također točno na čemu trebaju raditi, unaprijed će to isplanirati i zahtijevati da voditelj radi sa njima na onome što oni žele, umjesto onoga što je stvarno potrebno. Žele zapravo manipulirati voditelja tako da se oni ne moraju mijenjati. I inače, voditelj kao najvidljiviji aspekt izazova konstelacijskog rada, često je izložen ovakvim pokušajima manipulacije i kontrole, ponekad i prikrivenoj ili otvorenoj agresiji.
Cijeli konstelacijski pristup je također povremeno izložen ubojitim kritikama sa mnogih strana. Najčešće je meta kritike psihoterapeuta koji ga također žele kontrolirati i koji odbacuju sve one aspekte ovog pristupa koji se ne uklapaju u znanstvenu paradigmu njihove profesije i žele konstelacije prikazati kao psihoterapeutski pravac koji se može sigurno koristiti samo u okviru njihove prakse. Tako prvo moraju izbaciti dušu iz konstelacijskog rada, a konstelacije bez duše…!?! Njih je onda svakako lakše staviti u džep kaputa psihologije i psihoterapije.
Konstelacijski pristup, ukoliko se prakticira vjerodostojno i s integritetom, nije moguće planirati, kontrolirati ili manipulirati. Ili podčiniti našoj volji i našim mišljenjima i stavovima. I upravo ovo je jedan od najvećih izazova za mnoge: odustajanje od kontrole. Ovo ne znači predavanje kontrole voditelju, pa ni konstelacijskom pristupu, već, naravno, predavanje kontrole nečem većem od nas i poniznost pred silama prirode koje uređuju naš svijet i naše odnose. Voditelj koji sam ne osjeća takvu poniznost, lako će biti izmanipuliran. S pravom. Također, ukoliko je voditelju primarno da se svidi drugima, da ih zadovolji, kao i da ostvari materijalni ili drugi dobitak kroz ovaj rad, onda će biti laka meta onima koji žele zadržati kontrolu. Ponekad ljudi preferiraju takve voditelje i spremni su platiti dvostruko, samo da zadrže kontrolu i da se ne moraju suštinski mijenjati.
Neki u konstelacijama traže i vide novog Boga. A neki zamjensku obitelj – ovoga puta dobru i pravednu, toplu i blisku, bez zanemarivanja, trauma, zlostavljanja i zlostavljača. Često, naravno, tražimo drugačije roditelje, umjesto onih koje imamo, pa od konstelacija tražimo da budemo spašeni, žaljeni ili podržani u svom „pravednom“ osuđivanju i odbacivanju drugih.
Neki se u konstelacije zaljube na prvi pogled, kao u partnera (kojeg obično nemaju), a neki u njima vide izlaz u nuždi iz neuspjelog braka ili profesionalnog neuspjeha. Neki u konstelacijama vide novu profesiju ili izvor zarade, statusa ili moći koje nisu mogli ostvariti drugim putem.
Sve ovo može se neko vrijeme kroz konstelacije činiti mogućim, slijedi međutim neizbježno razočaranje na duge staze. Konstelacijski pristup će neminovno promijeniti nas i učiniti da se otarasimo takvih htijenja ili će se jednostavno otarasiti nas. Na jedan ili drugi način pokazati će nam „tko je gazda“.
Netko želi samo još jedan certifikat ili diplomu iz još jedne tehnike kako bi bili ekspert iz još jedne oblasti. Bilo zato što im to donosi prestiž i prednost nad drugima, a često zato da bi mogli što bolje „pomagati drugima“. Kompulzivni pomagači lako i radije će završiti mnoge škole da zadovolje svoju nesvjesnu potrebu da pomognu nekome iz svoje obitelji, nego se suočiti sa dinamikom koja ih vodi na tom putu. Mnogi kroz konstelacije žele spasiti druge, a često i čitav svijet. Ako ništa drugo, a ono ga bar promijeniti na bolje, tako da u njemu nema zlostavljane djece, agresivnih muškaraca, emocionalno hladnih majki, niti, naravno, ubijanja i ratova. Neki u konstelacije bježe od agresora ili od vlastite agresije koju nose.
Neki žele ostati „iznad svega toga“, čak i iznad sila života i smrti koje ovdje vladaju i koje se ovdje očituju. Tako što oni veće sve to znaju, tako što su već jako puno „radili na sebi“, tako što su već dugo na „spiritualnom putu“. Pa onda kao da su stekli neku posebnu privilegiju kod ovih sila, kao da za njih pravila Zemlje ne važe, kao da su oni sami prijatelji ili ljubavnici ovih sila. Kao da su sa njima na istom nivou, pa sa njima mogu ovako ili onako, po vlastitoj volji. Pa se sa njima mogu i ne moraju složiti. I takvi „duhovnjaci“ ostaju zatečeni dubinom do kojih nas konstelacije vode i iznenađeni novim uvidima koje kroz njih steknu, osobnim i duhovnim.
Koji god od ovih stilova da upražnjavamo, susret sa konstelacijama će mu biti izazov na koji ćemo, također u svom stilu, morati naći odgovor. Pa ćemo ili pobjeći ili omalovažiti, ili se naljutiti ili se osjećati povrijeđenim ili omalovaženim, iskorištenim, možda čak zlostavljanim, re-traumatiziranim, razočaranim. Ili oduševljenim, zaljubljenim, ekspres produhovljenim, prosvijetljenim, očaranim, zapanjenim, iscijeljenim, iznenađenim, usamljenim, povezanim, kompletnim, zavidnim, nadmoćnim, odabranim, posebnim, zbunjenim ili uvrijeđenim.
Jedno je sigurno: susret sa konstelacijama će biti izazovan za naše poimanje svijeta. Na ovaj izazov morati ćemo nekako odgovoriti. Način koji izaberemo ovisiti će o našem životnom stilu i o našoj mogućnosti za rast i promjenu. One koji ustraju na ovom putu čekaju konstantni izazovi koji neće uvijek biti ugodni i koji će zahtijevati konstantno čišćenje. Ovaj proces koji uključuje purifikaciju čula, volje i duha je dugotrajan i ne uvijek lagan. Ovim putem kroče ustrajni, ali prije svega oni ponizni i strpljivi, oni koji znaju da:
„meka voda vremenom porazi moćni kamen, dakle da tvrdo je slabo i da ono nematerijalno ulazi tamo gdje nema prostora, oni koji cijene djelovanje bez djelovanja. I koji znaju da podučavanje bez riječi i činjenje bez djelovanja razumiju samo rijetki“ (Tao Te Ching, broj 43).
Iskustvo konstelacija će, dakle, biti onakvim kakvim ga sami napravimo. Točno je da konstelacije mogu biti vrata ka onom najbitnijem, ali samo za one koji ih u mraku neznanja napipaju. I one koji su dovoljno strpljivi ili hrabri ili dovoljno očajni, u svakom slučaju spremni na dugo lutanje bez jasnih smjernica i cilja. Vrata su tu, naravno, za sve.
A kada jednom prođemo kroz našu mračnu noć duše i prođemo kroz vrata purifikacije, otkrijemo se drugačiji, čistiji, cjelovitiji. U isto vrijeme i duboko povezani i neovisni.
Tada se okrenemo životu onakav kakav je i otvoreni smo u potpunosti za njegove izazove i darove, u miru sa svime upravo onakvim kakvo jest i živimo bez-naporno u svom mirnom centru, u skladu i jedno sa svime istovremeno. Kako? Sa konstantnim (iza)zovom da živimo iz tog centra, usklađeni sa našom najdubljom prirodom, s ljubavlju. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo put do tog i takvog centra. Kako? Iskreno i u ljubavi, naravno!
Alemka Dauskardt
bglavac
irida
