PREDGOVOR KRITIČKOM IZDANJU BIJELE KNJIGE

Bijela knjiga je nastalaprije gotovo tri decenije i povodom nje bilo je jako puno diskusija i polemika u javnosti da bi na kraju svi od nje odustali. Govorilo se da je to knjiga Stipe Šuvara. Istina na spornome savjetovanju o kulturi i kulturnom stvaralastvu on je bio uvodničar i kazao je ponekoju jako otvorenu riječ o nekim našim kulturnim stvaraocima. Ali to nije bila njegova knjiga. To također nije bila knjiga njegove žene Mire koja je radila u Informativnome servisu CK Hrvatske . Trebalo je čekati više od 29 godina da bi konačno saznali autora te knjige. Međutim knjiga je izazivala svojom otvorenošću i kritičnošću tako da je konačno i štampana kao samostalni dokumenat Partije 2010 godine u izdanju Večernjega lista u Zagrebu kojem je bio urednik Zvonimir Despot. Knjiga je tada dobila naslov Bijela knjiga Stipe Šuvara a predgovor joj je napisao Ivica Lučić i bila je ocijenjena kao hajka na sve intelektualce, umjetnike, književnike i druge koji se sa svojim radovima i mišljenjima nisu uklapali u ideološke partijske okvire kakvima ih je zamišljao Šuvar i njegovi istomišljenici ne samo u partiji nego također među intelektualcima. Tako se uglavnom ovaj partijski dokumenat shvatio dokumentom jednoga prohujaloga rigidnoga, totalitarnoga razdoblja za kojega vjerujemo da je zauvijek iza nas. Tim povodom i povodom objavljivanja Bijele knjige javila se i Mira Šuvar, udovica pokojnoga partijskoga moćnika koja je povela sudski spor oko autorstva nad tom knjigom dok je u Vecernjem listu osvanuo ovaj tekst Dražena Čurića: VEČERNJI LIST 8.7.2010.Autor:
Dražen Ćurić

“Bijela knjiga Stipe Šuvara” tek se prije nekoliko dana pojavila na kioscima, a već bi mogla postati “zvijezda” još jedne hrvatske sudske sapunice. Udovica bivšega komunističkog moćnika Stipe Šuvara, Mira Šuvar, najavila je tužbu protiv izdavača Večernji posebni proizvodi jer smatra kako naslovnica sugerira da je autor “sporne knjige” njezin pokojni muž, a to, tvrdi, nije točno.

– Kada se, uz veliku reklamu u Večernjem listu i elektronskim medijima, u prodaji pojavila luksuzno tiskana “knjiga” pod naslovom “Bijela knjige Stipe Šuvara” zatražila sam njezinu zabranu pod tim naslovom. Moj je odvjetnik, gospodin Milivoj Žugić, uputio nakladniku Večernji posebni proizvodi d.o.o. opomenu pred tužbu. Upozorio je da moj suprug nije autor teksta koji je nakladnik nazvao “Bijelom knjigom Stipe Šuvara” i zatražio da u roku od tri dana odustane od izdavanja “knjige” pod tim naslovom, te najavio da će u protivnom njezinu zabranu zatražiti putem suda. Budući da je nakladnik “knjigu” objavio i nije je povukao iz prodaje, moj je odvjetnik pripremio tužbu – kazala je Mira Šuvar.

Zvonimir Despot, urednik “Bijele knjige”, tvrdi da je na naslovnicu stavio ime Stipe Šuvara zato što je želio da čitatelji znaju o kojoj je knjizi riječ.

– Stipe Šuvar bio je glavni naručitelj i organizator pisanja knjige. Ta je knjiga nerazdvojivo povezana s njegovim imenom. Ništa se bez njegova znanja nije moglo objaviti u knjizi – ističe Despot te dodaje da izdavač knjige – Večernji posebni proizvodi – nigdje ne tvrdi kako je Šuvar autor. Stoga nije bilo razloga da se zaustavi izdavanje knjige, što znači da će se knjiga i dalje moći kupiti.

'Bijela knjiga' objavljivana je već ka

'Bijela knjiga' objavljivana je već kao 'Bela knjiga'

Mira Šuvar tvrdi i da u uvodniku knjige stoji jedna netočna informacija.

– Moram se osvrnuti na jednu netočnu konstataciju iz uvodnog teksta urednika Zvonimira Despota da "Bijela knjiga nikad nije objavljena kao knjiško izdanje u cijelosti" i da to prvi put čini Večernji edicija. Objavili su je, pod naslovom "Bela knjiga", 1984. godine u Beogradu privatni izdavači Dragan Antić i Rastko Zakić, ali ju je Okružni sud u Beogradu zabranio zbog nekoliko pjesama Gojka Đoga (citiranih u pripremnom tekstu za Savjetovanje) iz njegove zabranjene knjige pjesama "Vunena vremena", objavljenih nakon Titove smrti ("Stari štakor sa Dedinja", "Zver nad zverovima"...) Inače, pjesnik i akademik SANU Matija Bećković prvi je pripremni materijal za Savjetovanje u CK SKH "o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva" nazvao "Belom knjigom" u "Otvorenom pismu javnosti" neposredno nakon održavanja tog savjetovanja.

Tako je Bijela knjiga ostala sa nepoznatim autorom dok se Stipe Šuvar godinama izvlačio kako je knjiga uobičajena partijska praksa. Sve do nedavno kada se otkrilo da je njen autor moja malenkost koji je zahvaljujući svom političkom angažmanu oko te knjige proveo 25godina hospitaliziran kao umobolnik dok je velika večina spomenutih kulturnih i javnih djelatnika kojima se bavi Bijela knjiga spašena beneficijama lokalnih Akademija i Sveučilišta Konačno sam dobio sklonište kao hrvatska izbjeglica u dalekoj Australiji i danas provodim penzionerske dane sječajući se prohijaloga vremena. I tako je njen autor sklonjen na drugu hemisferu dok su akteri spomenuti u Bijeloj knjizi nastavili svoj životni put kao novi biznismeni u novim tranzicijskim državama neometani niotkoga i uglavnom dobro zbrinuti sa velikom nacionalnom promocijom i uvažavanjem od svih. Mada sam ja bio i ostao sa mišljenje da su ljudi spomenuti u Bijeloj knjizi izravno odgovorni za bratoubilački rat na prostorima bivše Jugoslavije i da snose najveću odgovornost za kalvariju južnoslavenskih naroda u najgorem i najdužem njihovom konfliktu što ga pamti naša povijest. Drugi jako važan moment ove knjige jest u tvrdnji koju nisu svi odmah mogli prepoznati a ta je da Jugoslavija kao država balkanskih naroda koja je imala svoju monarhijsku i svoju socijalističku stvarnost ne samo da nije poželjna nego da uopće nije moguća . Odatle je istina da Bijela knjiga nigdje ne govori o Jugoslaviji i njenoj nužnosti pa su stajališta o njenoj tobožnoj totalitarnosti i staljnizmu samo prazna blebetanja koja nemaju nikakove veze sa stvarnim stanjem stvari . Kada banalnost stane da mašta!!! Tako se na koncu pokazalo da su Hrvati kojima je ova knjiga bila trn u oku kao manifest staljnizma ostali ono što su oni svagda i bili a što je Jonke nazvao ‘’ guskama u magli’’ pa ja vjerujem da će ovo novo kritičko izdanje donijeti na vidjelo takve nove spoznaje da se više nečemo sramiti što smo nešto pokušavali onda kada su se svi sklanjali i tražili sigurna utočišta.