Božićne želje

Slikom i tekstovima o Gospi od Pelina i čestitkom počasnoga Dubrovčanina blaženog Ivana Pavla II.:
„Sretan Božić i na dobro vam došlo porođenje Isusovo!・, svim župljanima i čitateljima Naše Gospe nazdravljamo Božji dolazak među ljude, želimo radost i mir od maloga Isusa te dobro zdravlje, zadovoljstvo, sreću i Božji blagoslov sve dane 2013. godine.

 

Dođi k meni

don Toma Lučić

Dubrovnik je poput dvorca iz priče. Lijep, bogat i tajnovit.

„Ograđen sa svih strana, a otvoren prema nebu“ (Luko Paljetak). Sve vidiš svemu se diviš priču ne znaš Svaki kamen, svaki spomenik i svaka zgrada imaju svoju priču, a pod krovovima su tajne. Tajna je u onoj otvorenosti prema nebu i darežjivosti neba otvorenom Gradu. U njemu su ljepota, bogatstvo, vrjednote i svetinje najvećg grada raspoređne u sklad po mjeri čvjeka. Poljane su mu pozornice žvota i Ljetnih igara. Ulice su putovi, prolazi, štališa i susretiša. Zidine, kule i tvrđve su skladnost, ponos i zašita.

Još uvijek. U Sponzi, Knežvu dvoru, Biskupskoj palači i samostanima čuva se bašina neprolazne vrijednosti.

Dubrovnik nije Grad satkan samo od kamena i sunca nego i vjere. Toliko je u njemu sakralnih građvina kao da nisu građne, nego posijane i same iznikle. Nezaobilazna je Katedrala, Gospa od Rozarija, crkva Male brać, Sv. Ignacija, Sv. Spasa, Sv. Josipa, Sv. Roka, Domino i u središu, srce Grada crkva Sv. Vlaha. One zaklonjenije i manje pronađu samo znatižljnici. Smješene su po rubovima Grada kao Nuncijata, Gospa od Karmena i Sigurata. Tu je Sv. Nikola, Sv. Luka i Sv. Jakov na Pelinama, zvani Pipunar. I jošmnoge koje nisam spomenuo. U velikim crkvama su veliki oltari, velike slike, kipovi, križvi i velike relikvije. U malim crkvama „ali i Bog je“, kaž pjesnik gospar Luko, pa su, naravno, svetinje i umjetnine u njima manje veličnom, ali ne svetošću i vrijednošću.

Michelangelo u malom nije manji nego drukčji Michelangelo.

Crkva Sv. Jakova na Pelinama, malo istočije od izlaza na Bužu ima sliku Gospe s Djetetom posebna čara. Mala je to slika (niti trećnu četvornoga metra) iz male crkve, tempera na drvu iz XV. stoljeća. Slika je to koju nije dosta vidjeti. Treba je gledati.

Gospa s Malim Isusom smještena je u svoj prirodni ambijent, u plavo nebo posuto zvijezdama.

Preko zlatne podloge na poleđni od lika Majke s Djetetom prše iskrice u mlazovima kao s božićnog drvca. Tamna podloga Gospina plaša, iako bogato izvezena zlatom okvir je čistom, prirodnom tonu, živoga Marijina lica. Djetetu, privijenom uz Majku, po dobi, čstoći i nevinosti, pripadala bi bijela haljina. Tako smo navikli. No, ovdje je škura, koja izvrsno pristaje licu Djeteta koje sa svom ljupkošću ozbiljno komunicira s Majkom. Dijalog Djeteta s Majkom magičo privlači. Najradije bi se i sam promatrač uključio u njihov razgovor. Dijete s onom anđoski ričanom kosom, bistrim pogledom i laganim smiješkom osvaja promatrača.

Lice Majke je toplo, nasmiješeno i dostojanstveno. Bez riječi kaže sve. Odaje lik Majke i odgojiteljice koja voli, ali o vrjednotama ne dopušta dvoumljenje. Dijete se drži za ovratnik Majčine haljine, a Majka svojim rukama i majčinskim krilom obgrljuje Dijete. Ova je slika tipičan prizor iz stvarnoga života u kojemu bih i sam ispružio svoje ruke i ljubazno šapnuo malenome: dođi k meni. Slika je ova Bogom dana da se pred njom moli, a ne da u muzeju ili u spremištu stoji.

U Dubrovniku 19. studenog 2012.

 www.tonimir.hr/NasaGospa47.pdf