Nedostaješ mi!Koliko?To ni sama ne znam.Vjerovatno puno i umjesto da mi bude lakše kako dani prolaze,meni je sve teže i teže i sve više mi nedostaješ.Često mi pogled odluta na ono mjesto gdje bi tebe uvijek ugledala,ali prazno je.Neki drugi ljudi su na tom mjestu a meni se ćini kao da ih nema.Kao da je prazno...sve...Praznina je prisutna posvuda.Nema tvojih oćiju da me prate kako dolazim i odlazim od tebe.Nema tvoga poluosmjeha koji mi je govorio puno više nego bilo koja riječ.Nema tvoga slučajnog dodira.Nema...Nema..te.Praznina je..I boli..Boli me ta praznina.Ali,ipak nemoj doći.Nemoj se vračati,jer "krivim" smo putem pošli.Ostani gdje jesi..Budi sretan..a ja ću ovu prazninu ispuniti s nepoznatim ljudima koji me neće sjećati na tebe...Nemoj doći,molim te.Ostani gdje jesi.Ostani tamo,daleko od mene,daleko od naših želja...Nemoj doći..