Ne trebaju nam zasluge za ono što iz srca činimo
Ako ne mogu svoje znanje prepoznati
Zašto dušu siliti
Umu je do uma
I samo do uma
Kome umlje komu bezumlje
Zar da čekam da se luđak smiluje
Pa da mi dopusti progovoriti srcem
Ušutkan,svezan..kad mi treba
Neka zbroji dva i dva
A ostalo..neka se ne miješa..njegove boje mi ne trebaju..
…..
Sjedio je na kamenu po cijeli sat
I nije vjerovao ono što vidi
Nema puteva..tu su novi
Kuće ..kamene,ni njih nema
Nove..velike..kuće na pašnjacima
Automobili i rasvjeta…
Bio je žalostan,i plakao je.
Nitko od njegovih ni da čuje ,ni da dođe,ni da vidi..i osjeti..
Vratio se preko mora i nestao u čudu …
bglavac
edin.kecanovic
