Ne trebaju nam zasluge za ono što iz srca činimo

Ako ne mogu svoje znanje prepoznati

Zašto dušu siliti

Umu je do uma

I samo do uma

Kome umlje komu bezumlje

Zar da čekam da se luđak smiluje

Pa da mi dopusti progovoriti srcem

Ušutkan,svezan..kad mi treba

Neka  zbroji dva i dva

A ostalo..neka se ne miješa..njegove boje mi ne trebaju..

…..

Sjedio je na kamenu po cijeli sat

I nije vjerovao ono što vidi

Nema puteva..tu su novi

Kuće ..kamene,ni njih nema

Nove..velike..kuće na pašnjacima

Automobili i rasvjeta…

Bio je žalostan,i plakao je.

Nitko od njegovih ni da čuje ,ni da dođe,ni da vidi..i osjeti..

Vratio se preko mora i nestao u čudu …