Netko nevidljiv je prebirao po klavijaturi nebeskog pijana. Nad dušom izgubljenom u univerzumu sna je lebdio oblak boli i prosipao suze na rajske poljane oplakujući pupoljke ljubavi. Ponoć se kao crna pantera ušuljala u san, tijelo omatala satenskim ogrtačem i zlatila toplinom venerinog zlata. Mekanim dlanovima vječnosti je milovala dubinu žuđenih sanja i rascvjetavala drvo spoznaje cvjetovima ljubavi. Bili smo daleki, bili smo zaljubljenici u noći punog mjeseca i zvjezda padalica. Nisi znao s kojeg prozora promatram miječenu stazu, tvoj put k meni. Nisam znala sa koje hridi promatraš sjaj Siriusa na kojem smo u trinaestom eonu slavili rađanje Anđela. Danas smo zagrljeni nježnošću baršuna pretočenog iz ciborija sjajnog srebra noćnog lutalice. U uvali oceana snova ti blještiš spokojstvom života i pozivaš me na uspinjanje strminom svemirskih riffova ka vrhuncu žudnji. Uz tebe zaboravih strahovanje od neminovne smrti zvijezde pod kojom sam rođena, u tvom zagrljaju spoznah beskraj dalekog horizonta na kojem sunce dokazuje istintost dinamike zlaćane spirale iznjedrene iz zakona bezvremena. Noć je odlazeći pomilovala usne eliksirom donešenim iz Lunina hrama i ostavila trag mjesečevih mjena u podmorju duša, poljupcem Venerinog zlata je utkala ljubav u dubinu tvog ćilibarskog pogleda. Noćas smo se, na strunama kristalne Lune, vratili na početak sna.

http://sretan-trenutak.blogspot.com