POVODOM SLUČAJA PERKOVIĆA

Povodom suđenja  gospodinu Perkoviću u Njemačkoj trebalo bi poštovano čitateljstvo magicusa I  digitalnih knjiga u Zagrebu upozoriti da ubojstvo Đurekovića nije jedini slučaj u povijesti naše komunističke partije I njenih lidera. Sličnih slučajeva bilo je I ranije pa nije stoga za čuditi da je ta partija oblaćena I odbačena od svih na koncu dospjela na đubrište istorije. S obzirom na djelovanje tajne policije u Centralnom Komitetu Hrvatske na čijem čelu je djelovao Perković kao njen  vođa nikako  danas ne bi trebalo smetnuti sa uma I slučaj jedne naše žene koja je bila član Predsjedništva spomenutoga Komiteta ( kojoj sam ime zaboravio) a koja je također vrlo vjerojatno ubijena u spletkama koje  je Mika Špiljak vodio vjerujući da vodi politiku komunističke pacifikacije Hrvatske. Tim povodom ja sam se obratio gospodinu Nenadu Grbac iz digitalnih knjiga u Zagrebu pa sam ga također upoznao I sa tim našim slučajem kako zločin ne bi bio zaboravljen nakon gotovo tri decenije što je počinjen I kako bi odgovorni I mjerodavni faktori koji  su bili upleteni u taj zločin snosili sve krivične I moralne sankcije propisane pozitivnim zakonodavstvom Republike Hrvatske. Prvo pismo  koje sam otposlao nedavno glasi ovako :   htio sam vam isto nesto reci potaknjut osobnim iskustvom I radom u ck hrvatske tamo je bila jedan clan predsjednsistva za boravio sam joj ime koja je tamo negdje 1985 godine  izvrsila suicid na takav nacin da se bacila sa 8 kata I mnogi su u tome vidjeli tragican slucaj da  nije rijec  vrlo vjerojatno o tome da je ona u ck stalno bila  drogirana kao I ja sto sam bio tajno drogiran, jer je nekada potrebno da popijete kavu, da rucate itd.itd.itd. I o tome je znala policija u ck I vjerojatno jos neke sluzbe I oni su nju sahranili  I posve zaboravili mada je rijec takoder o jednome ubojstvu koje bi trebalo rasvijetliti, prema tome  taj moj slucaj je malo specifican u odnosu na druge psihijatrijske slucajeve ali su konzekvencije iste naime da sam upisan u registar kao sizofrenik samo zato jer  sam trebao prezivjeti, srdacno zlatan

A drugi pismo glasi ovako:

ja sam bio dobar sa sekretaricom joze petovica kojoj je ime zagorka bubalo pa sam od nje saznao da je ta zena o kojoj je rijec toga dana pekla ribu I da su joj se te pecene ribe ucinile signifikantnima I u stanju paranoje I psihoze ona se bacila niz  8 kat, pa su onda za nju u ck govorili da je ona bila neiskusna I mlada  I da se ona kao provincijalka sada mogla susresti sa takvim hrvatskim tigrovima kakvi su suvar, bilic, spiljak…. I da ona taj teret odgovornosti nije mogla podnijeti a zapravo je istina da se ona nije slagala sa politikom  koja se void u ck I da je  zbog toga bila I ubijena, nema nikakove sumnje da citac ck snasi odgovornost za ovaj slucaj  a prije svega  nasi trabanti perkovic kojemu se sada sudi  u njemackoj I spiljak koji je dozivio duboku starost, srdacno zlatan  

Dakle to su ta dva pisma koja sada također predstavljam javnosti kako bi se  na jednom mjestu osvjedočila o širinu I dubinu zločina koji su se događali na Hrvatskom tlu I to od  osoba koje su predstavljale najviše potporne stupove hrvatske  vlasti I koje  su se decenijama hvalisale kako je sreća  čovjeka I njegovo individualno ispunjenje I stvaralaštvo najpreči zadatak  titovoga socijalizma. A da je stvarnost bila sasvim drugačija pokazuje na žalost I ovaj posljednji slučaj.

Srdačno iz adelaidea Zlatan gavrilovic Kovač