Čudna logika
Čekao sam Gabriela da dođe na dogovoreno mjesto u parku da mu vratim novce. Kasnio je. Ali to nije smetalo Quodvoldeusu i meni. Dan je bio sunčan i bez uobičajenog vjetra. Sjedili smo na klupi i promatrali prolaznike. Iskoristio sam priliku da objasnim Quodvoldeusu što su higijenski ulošci za koje je on mislio da su vlažne maramice. On je meni za uzvrat objasnio da žene Leprechauna imaju 'mjesečni' ciklus tek svakih osam mjeseci i da to kod njih traje samo jedan dan. Nadalje, ne mogu roditi više od troje djece, a i to je vrlo rijetko. Kada sam spazio da dolazi Gabriel dvadesetak minuta kasnije, uputio sam Quodvoldeusa da stane sa strane i ne udaljava se. I još mu rekoh: "Ako ti dođe da izvršiš biološku potrebu, učini to tamo ispod drveta. Ionako te nitko ne vidi."
"Hej čovječe, pa gdje si ti?", reče mi nasmiješeni Gabriel dok mi je pružao ruku da se rukujemo.
"Da ti kažem, ne bi mi vjerovao."
"Hajde, probaj!"
Napravio sam lice nevinog anđela i gledajući prema nebu, rekao mu: "Bio sam u svijetu Leprechauna koji su me poslali pedeset godina u budućnost."
"Ha, ha... Imaš dobar smisao za humor, ali loš izgovor za zakašnjeli povratak duga. Uostalom, moje je mišljenje da Leprechauni uopće ne postoje. To ti je mitologija za malu djecu i stare babe." Iako sam što prije htio okončati naš razgovor jer je on pušio, što mi je jako smetalo, nisam mogao izdržati a da ga ne upitam: "Zašto ne vjeruješ da Leprechauni postoje?"
"Ma daj čovječe, tko ih je ikada vidio?"
"Možda netko je. Ako ih ti nisi vidio, to ne znači da oni ne postoje. Nego, vjeruješ li ti u postojanje atoma?"
"Atoma? Pa naravno! Svatko zna da je ovaj svijet sazdan od atoma."
"Ok. A jesi li ti ikada vidio atome?"
"Pa... nisam."
"Poznaješ li nekoga tko je ikada vidio atome?"
"Pa, ne. Ali, učili smo u školi da oni postoje."
"Aha! Znači, ti si slijepi vjernik; poklonik znanstvenika koji svakome mogu napričati što god žele, a ljudi im slijepo vjeruju. Meni prebacuješ za vjerovanje u postojanje Krišne, a ti si vjernik i poklonik znanstvenika koji vrše eksperimente čiji su rezultati dobro profiltrirani kroz ograničenost njihovih materijalnih osjetila..."
"Ma, nemoj mi opet uvaljivati svoje Hare Krišna smicalice. Nemoj mi reći da ti ne vjeruješ u postojanje atoma. Njihovo postojanje je dokazivo..."
"Baš kao i postojanje Krišne!", upadoh mu u riječ. "Ja ne kažem da atomi ne postoje. Štoviše, detaljni opis atoma nalazi se u Šrimad-Bhagavatamu koji je zapisan prije više od 5 000 godina Znanstvenici su dokazali postojanje atoma tek krajem 18. stoljeća. Nama vaišnavama je to smiješno. Oni otkrivaju neke stvari koje su sljedbenicima Veda dobro poznate već tisućama godina, uključujući postojanje za sada nepoznatih planeta i opis života na njima."
"Jooooooj, dobro. Ne bih sada o tome. Idem na nogometnu utakmicu. Hvala ti za povrat duga. Vidimo se u petak." Kada se Gabriel dovoljno udaljio, oglasio se Quodvoldeus: "Ma, jesi li čuo tog primitivca? Ne vjeruje da mi Leprechauni postojimo."
"Na žalost, nije jedini. Ogromna većina ljudi vjeruje samo u ono što opažaju svojim osjetilima ili što im nametnu znanstvenici i manipulatori. Znaš li ti da još uvijek postoji puno ljudi koji vjeruju da je ovaj svijet sa svim živim bićima – nastao od nekakve eksplozije 'prajuhe materijalnih elemenata?'"
"Mooooooolim? To su vjerojatno ti isti koji tvrde da Bog i mi Leprechauni ne postojimo."
"Upravo tako! To je otprilike isto toliko blesavo kao kada bi netko vjerovao da jaki vjetar koji prijeđe preko deponije starog željeza – može stvoriti Boeing 747."
"Što je to Boeing 747?"
"Ah, to je moderna letjelica u kakvoj se voze ljudi."
"Nego, kaži ti meni kakav je to dim njemu izlazio iz usta i nosa? Primjećujem da ima puno takvih ljudi koji drže zadimljeni štapić u ustima."
"Quod, nećeš vjerovati ako ti ispričam."
"Hajde kaži. Baš me zanima."
"Dakle, taj zadimljeni štapić se zove cigareta i napravljen je od samljevenog duhana. To je biljka koja u sebi između ostalog, sadrži visoki postotak otrovnog katrana."
"I? U čemu je poanta?"
"Poanta je u tome da neki ljudi naprosto obožavaju kada taj smrdljivi dim uvlače u svoja pluća." Quodvoldeus je ostao bez riječi. "Hej, Quod! Jesi li tu?"
"Ma jesam, ali ne mogu vjerovati da netko može u tome uživati. Mene je to užasno gušilo. Morao sam se odmaknuti da ne bih počeo kašljati. Jesi li ti ikada trošio te štapiće?"
"Samo sam probao. Kada sam 'pozelenio' u licu, shvatio sam da to nije za mene."
"A znaju li ljudi da su ti štapići otrovni?"
"Naravno da znaju! Na pakovanjima cigareta piše: 'Pušači žive kraće. Pušenje uzrokuje rak'."
"Rak?"
"To je vrsta skoro neizlječive bolesti koja čini da pluća postanu zagušena crnim katranom koji uzrokuje odumiranje tkiva."
"Čekaj malo; nemoj mi reći da ljudi dobrovoljno uništavaju svoje zdravlje samo da bi uživali u tome što im smrdljivi, otrovni dim prolazi kroz pluća..."
"Upravo tako!"
"Pa, onda su oni ludi. Ha?"
"Niti ja ne znam koji bi drugi zaključak izveo."
"Postoji li neki valjani razlog zašto oni uopće započinju s pušenjem?"
"Postoji. Uvjereni su preko javnih glasila kako je pušenje toliko dobro osjetilno uživanje da se zbog toga isplati žrtvovati čak i zdravlje."
"I oni su uvjereni u to?"
"Očigledno. U protivnom, oni uopće ne bi niti počeli pušiti." Quodvodeus nije ništa uzvratio na ovu izjavu, ali pretpostavljam da je bio toliko šokiran da je smatrao bespredmetnim bilo što komentirati. Nakon kraće pauze, ponovo sam započeo razgovor.
"Idemo natrag kući!"
"Već odavno smatram da je to odlična ideja. Pri tome mislim na mjesto mojeg sretnog života u Fenori. Baš mi nedostaje. Ja sam jako sretan što sam u tvom društvu, ali ne bih mogao živjeti kao ti. Svaka ti čast što nisi kao ostali i što si takav kakav jesi. Zgrožen sam svijetom u kojemu ljudi tako naivno pristaju biti manipulirani. Za malo bezumnog osjetilnog uživanja – pristaju žrtvovati svoje zdravlje, svoju emocionalnu i fizičku slobodu."
Nismo se dugo vozili kada je Quodvoldeus uzviknuo: "Hej, kakva je ovo neobična građevina?"
"Ne znam na koju misliš."
"Mislim na ovu s lijeve strane."
"Ah, to se zove crkva, ili još bolje – katedrala."
"To mi ništa ne znači."
"Ok. Pokazat ću ti. Čekaj samo da negdje parkiram auto." Quodvoldeus nije primijetio tek neku običnu crkvu, već čuvenu katedralu svetog Patricka (St. Patrick's Cathedral) sagrađenu 1191. godine. Budući da je unutra bilo zabranjeno korištenje mobitela, moje 'telefoniranje' s Quodvoldeusom nije došlo u obzir. Radije sam ga poveo u mirniji kutak gdje se posjetitelji nisu okupljali ili duže zadržavali. Sjedio sam do Quodvoldeusa na drvenoj klupi, držeći sklopljene ruke, poluzatvorenih očiju. Znao sam da ako me netko vidi kako nešto govorim – mislit će da upućujem molitve. Quodvoldeus je tiho otpočeo sa svojim brojnim pitanjima. "Koja je svrha ovakvog čudnog objekta?"
"Na ovakvim mjestima pobožni i duhovni ljudi upućuju molitve Bogu i Isusu Kristu, kao njihovom duhovnom zaštitniku."
"Tko je on?"
"To je ovaj svetac s naše lijeve strane, kojega vidiš pribijenog na križ."
"Ooooooo... Zašto su ga tako stavili, ako ga obožavaju?"
"Prije otprilike dvije tisuće godina on se pojavio u jednom drugom dijelu svijeta da bi ljude izbavio iz neznanja i iluzije te da bi im pomogao da razviju ljubav prema Bogu. Bio je mesija koji je ljudima donio duhovnu mudrost, harmoniju i mir."
"I?"
"I nisu ga prepoznali kao takvog. Točnije rečeno, tek manjina je spoznala njegov uzvišeni karakter i plemenite namjere. Drugim riječima, ispalo je da je bacao bisere pred svinje koje su ga kasnije raspele na križ."
"Zašto su ga raspeli na križ?"
"Zato jer je odudarao od ljudi svoga vremena. Samo zato jer je bio drugačiji, većina ljudi nije bila spremna slušati ga. Kroz slična iskustva sada prolazimo i mi, Hare Krišna monasi. Samo zato jer smo drugačiji od ostalih, mnogi nas smatraju hereticima. Ali, baš kao što su jednoga dana ljudi shvatili da je Isus bio vrhunski svetac kojega nije zanimalo bogatstvo, politika i religija – već isključivo ljubav prema Bogu, koju je htio podijeliti s drugima; tako će jednoga dana većina ljudi shvatiti da mi donosimo to isto, samo na drugačiji način. U Lobhadomhanu vlada zakon rulje. Ako si dio većine, onda si u pravu. Ako si dio manjine, onda si heretik, sektaš i čudak.
"Vrišabha, ja sam zgrožen. Ovo mi je nepojmljivo."
"Svakoj normalnoj osobi bi to trebalo biti nepojmljivo. Zamisli, jednom davno je jedan znanstvenik izašao u javnost s izjavom kako je Sunce, a ne Zemlja - centar ovog planetarnog sustava. Dobro su ga ismijali, naročito u znanstvenim krugovima. Nekoliko desetljeća kasnije jedan je drugi znanstvenik potvrdio ispravnost izjave svog prethodnika i zbog toga ga je crkveno poglavarstvo osudilo na doživotno zatočeništvo1."
"Na doživotno zatočeništvo? Ali, zašto...?"
"Mislili su kako je nemoguće da dva čovjeka budu u pravu, a svi ostali u krivu. Nisu znali da nije bitno tko je u pravu, nego što je pravo. Kasnije je jedan filozof2 rekao da sve istine prolaze kroz tri faze. Prvo su ismijavane, zatim su agresivno napadnute, da bi u trećoj fazi bile prepoznate i široko prihvaćene. Eto vidiš, zato je Isus Krist..." U tom trenutku Quodvojdeus iznenada reče: "Šuti, molim te!", i dodirne me po bedru. Bio sam zbunjen jer nisam očekivao takvu njegovu reakciju.
"Quod, u čemu je problem?" Budući da nekoliko minuta nije bilo odgovora, naslutio sam da se s njim događa nešto neobično. Rukom sam napipao da je još uvijek sjedio s moje desne strane. Nakon otprilike 10 minuta konačno čujem njegov šapat.
"Oprosti. Dobivao sam telepatsku poruku od Abadonana. Otkrili su da se nisam jučer vratio u Fenoru, kao što su očekivali. Ukratko sam mu objasnio da sam kod tebe i da se vraćam sutra. Pozdravio te u ime Zbora mudrih."
"Čekaj malo; sva ta komunikacija bez jedne izgovorene riječi, samo snagom uma?"
"Upravo tako. Čitao sam u našim starim knjigama da ste i vi ljudi nekada davno imali mogućnost telepatske komunikacije, ali ste izgubili tu sposobnost kada su vam srca postala zatrovana mržnjom, gnjevom, požudom, pohlepom i zavišću. Vi sada koristite samo kržljavih nekoliko postotaka svojih mentalnih sposobnosti. To je zato jer ne živite u harmoniji s frekvencijom ovog planeta. Uznemireni ste i stalno vam nešto smeta. Žrtvujete svoje zdravlje za malo jeftinog i beskorisnog uživanja. Da biste obožavali Boga, morate doći na određeno mjesto poput ove crkve. Ne prepoznajete Boga oko sebe; u ljepoti cvijeća, u šumu vjetra, na leptirovim krilima, u plodnoj grudi zemlje, u drugim živim bićima, pa čak niti u svom vlastitom srcu. Ne čujete Ga kroz glas prirode samo zato jer ste dopustili da šačica manipulatora zatruje vaše misli i emocije. Ako čovječanstvo nastavi s ovakvom degradacijom morala i opadanja društvenih standarda, logično mi je da će uskoro doživjeti sudbinu kakvu si nam opisao na svom povratku iz budućnosti. I tko zna što vas još čeka nakon toga."
"Bravo Quod! Ovdje si tek nešto duže od 24 sata, a već si uspio napraviti izvrsnu dijagnozu ljudskog društva."
"Nije bilo teško. To sam sve zaključio iz tvojih objašnjenja, na čemu sam ti jako zahvalan. Istina je da sam imao predznanje iz knjiga, ali živo iskustvo je sasvim nešto drugo. Međutim, ima još jedna pojedinost koju bih htio naučiti od tebe."
"Što je to?"
"Spomenuo si da ovdje dolaze pobožni i duhovni ljudi. U čemu je razlika među njima?"
"Jednostavno. Pobožni ljudi obožavaju Boga da im omogući uživanje u raju i da im podari kruh svagdašnji. Drugim riječima, traže od Boga da On služi njih. S druge strane, duhovni ljudi ne traže ništa od Boga, već ga pitaju što oni mogu učiniti za Njega. Po svršetku života duhovni ljudi žele ići u duhovni svijet da Ga tamo nastave služiti. Zaključak je sljedeći: Pobožni ljudi su materijalisti, a duhovni ljudi su sveci. Postoje dvije vrste materijalista – ateisti i pobožni ljudi. Ateisti žele bez Boga uživati u ovozemaljskim užicima, a pobožni ljudi žele uživati u rajskim užicima. Da bi dospjeli u raj, služe se Bogom kao moćnikom koji ispunjava njihove želje.
Fusnote:
1 Poljski znanstvenik Nikolaj Kopernik (Nicolaus Copernicus) 1473-1543, bio je otac heliocentričnog sustava, tvrdeći kako se planete našeg planetarnog sustava okreću oko Sunca, a ne oko Zemlje kao što se do tada vjerovalo. Talijanski znanstvenik Galileo Galilei (1564-1642) potvrdio je ispravnost Kopernikove tvrdnje.
2 Njemački filozof Arhur Schopenhauer (1788-1860).