"Pa ipak, ako ne odgovorim na njegov izazov – on će biti moralni pobjednik."
   "U pravu si. Pokaži mu što znaš", reče mi Taig s vragolastim smiješkom.
Nisam bio nimalo ljut na Aidana zbog njegovog pitanja, jer je bilo sasvim logično. Značajno smo pogledali jedan drugoga u oči dok su ostali gledali u napetom iščekivanju što će se dalje dogoditi. Kako sam ranije saznao od Vortipora, velika većina Leprechauna vjeruje u postojanje Dea. Sada su od mene očekivali da obranim njihove stavove.
   "Nisam slijepi sljedbenik jer imam iskustvo da Krišna, odnosno Dea postoji." Aidan je podigao obrve i pogledom kao da me upitao : "Pa, možeš li mi to dokazati?"
   "Mogu ti to dokazati. Hoćeš?" Umjesto da mi odgovori, samo je klimnuo glavom.
   "Prije negoli ti pokažem Krišnu, želim da mi se donese kruh, maslac i mlijeko." Moja publika je dočekala ovu molbu s velikim zanimanjem u očekivanju nekog čuda. Jedan stari Leprechaun je nešto rekao patuljčici koja je stajala uz njega. Ona je užurbanim koracima ušla u kućicu koja je bila najbliža mjestu gdje se okupilo nas pedesetak. Nakon nekoliko minuta se vratila s pladnjem na kojemu je uredno bilo poslagano nekoliko šnita kruha, poveliki grumen maslaca i glineni vrč s otprilike litrom mlijeka. Uz smiješak sam se zahvalio i postavio pladanj na travu ispred sebe. Sjedeći na tlu, zatvorio sam oči i poluglasno izgovarao sanskrtske mantre nekoliko minuta.
   Otvorivši oči, objasnio sam prisutnima da sam donešenu hranu ponudio Krišni za Njegovo zadovoljstvo, dok sam istovremeno zamišljao Njegov oblik i svoga duhovnog učitelja. Bilo mi je smiješno vidjeti kako su gotovo svi imali podignute obrve u iščekivanju neke velike magije koja će privoljeti Krišnu da se pojavi na licu mjesta.
   "Dragi moji prijatelji, ovim činom sam hranu ponudio Krišni. Budući da je On svemoguć, Njemu nije neophodno da doslovno pojede ovo što sam Mu ponudio na pladnju. Svojim duhovnim osjetilima On je kušao ovu hranu i tako ju je produhovio. A sada, prije negoli Aidanu pokažem Krišnu, osobno ću pojesti nešto od ovoga."
   "Dok ti jedeš, djeca bi nam mogla nešto otpjevati i otplesati", dosjeti se Taig. I zaista, na sveopće zadovoljstvo, devetero djece nam je otpjevalo neku divnu pjesmu. Kada sam završio s objedom, Taig je svima dao znak da utihnu, ne bi li me čuli što imam dalje za reći.
   "Sve je bilo izvrsno ukusno. Prava Bogom dana, prirodna hrana. Tko je pravio maslac?" Nakon Taigovog prijevoda, ruku podigne ista patuljčica koja mi je hranu i donijela.
   "Od čega se pravi maslac?", upitao sam gledajući Aidana u oči. Kroz publiku se čuo lagani žamor čuđenja kako to da ne znam od čega se pravi maslac.
   "Pa, od mlijeka", odgovori on.
   "Znači, ti tvrdiš da je maslac već u mlijeku. Samo ga treba izvaditi. Zar ne?"
   "Tako je", odgovori Aidan.
Uzeo sam vrč s preostalim mlijekom, zagledao se unutra i rekao Aidanu: "Ja ti ne vjerujem! Nigdje u mlijeku ne vidim maslac." Aidan je zbunjeno pogledavao u ostale oko sebe. Nekoliko Leprechauna je nešto dobacilo Aidanu, što mi Taig nije preveo, očigledno očekujući Aidanovu reakciju.
   Napokon, Aidan odgovori: "Maslac je već u mlijeku, ali mlijeko se prvo treba bućkati da bi se iz njega izdvojio maslac. Hoću reći, potreban je proces za dobivanje maslaca."
   "Ah, stvarno?", pomalo izazovno upitao sam Aidana, "Vidiš, isto tako, da bi netko postao kvalificiran vidjeti Krišnu i razgovarati s Njim, neophodno je da prođe određeni proces transformacije svjesnosti. Naša osjetila ne samo da su materijalna, nego su i prožeta materijom. Ali, Krišna nije materijalan. I može se vidjeti samo očima koje su premazane ljubavlju prema Njemu. A ta ljubav se ne može dogoditi preko noći. Za to je neophodan odgovarajući duhovni proces. Jesi li spreman podvrći se tom procesu i striktno slijediti moju uputu?"
   Aidan nije znao što bi mogao očekivati. Samo je zbunjeno pogledavao lijevo-desno. Znao je da ako odbije moj izazov – ostaje poražen. Napokon, zažmirio je i smogao snage reći: "Hajde, neka ti bude. Obećavam da sam spreman striktno slijediti tvoju uputu." To je izazvalo ovacije u publici koja je počela bacati šešire u zrak i uzvikivati već poznato "Yep! Yep!" Na to se Aidan malo namrštio, ali se više nije mogao izvući.
   "Dakle, dva sata svaki dan, pola godine pažljivo izgovaraj sljedeću mantru: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Tajna je u tome da trebaš odbaciti sve pomisli i posvetiti nepodvojenu pozornost na slušanje svakog sloga te mantre. Ako ti um odluta na bilo što drugo, samo ga vrati natrag na slušanje mantre i nastavi dalje."
   "Ma, nemoj mi reći da ću nakon pola godine moći vidjeti tog tvog Krišnu, ako uopće postoji!"
   "Ako budeš imao takav arogantni stav – sasvim sigurno nećeš! Također trebaš odbaciti sve svoje predrasude i barem teorijski prihvatiti činjenicu da Krišna postoji."
   "Aha! Rekao si: 'teorijski prihvatiti činjenicu'. Zar to nije slijepo vjerovanje?"
   "U suštini, u pravu si. Gotovo u svakom aspektu života je neophodno početno slijepo vjerovanje sve dok jednoga dana, prije ili poslije, dođemo do praktične spoznaje da je istinito ono u što smo u početku slijepo vjerovali. Na primjer, ako ti travar kaže da će te izliječiti određena biljka koju ćeš pripremiti na određeni način i konzumirati na način kako je on propisao – u početku imaš slijepu vjeru da će to funkcionirati, tj. da će doći do izlječenja. Ali, kada nakon izvjesnog vremena zaista ozdraviš – onda to više nije slijepa vjera u toga travara i njegov lijek. Tada imaš potpunu spoznaju da je govorio istinu koja ima za cilj izlječenje." Kada sam vidio da je moja publika, uključujući i Aidana, izmjenjivala poglede i klimala glavom u znak razumijevanja i slaganja s onim što sam im objašnjavao – to mi je dalo dodatne motivacije da nastavim dalje.
   "Međutim, u svakom aspektu života od izuzetne je važnosti da je izvor informacija vjerodostojan. Baš kao u spomenutom primjeru vjerodostojnog travara. Ukoliko netko uporno slijedi upute travara koji nikoga nikada nije izliječio – onda su sljedbenici takvog travara tek slijepi sljedbenici. Mi u Lobhadomhanu imamo puno različitih religija, a ogromnu većinu njihovih sljedbenika su ljudi koji misle da će ih slijepo vjerovanje dovesti do duhovnog savršenstva. Hoću reći da ti ljudi ili slijede duhovne vođe koji su zapravo prerušeni prevaranti ili su doktrine tih religija pogrešne. Ako ne bi bilo tako, ljudi bi neminovno morali imati duhovnu spoznaju da Bog zaista postoji. I ne samo to, nego bi iz njihovih srca u potpunosti nestala mržnja, zavist, pohlepa, požuda i nekontrolirani gnjev. Takvu nižu ljudsku prirodu bi zamijenile odlike kao što su: ljubav prema drugim ljudima i ostalim bićima, poštenje, samilost, tolerancija, istinoljubivost, moralnost i nadasve – ljubav prema Bogu. Budući da je Lobhadomhan prepun ljudi koji su slijepi sljedbenici prevarantskih duhovnjaka i koji nisu voljni da striktno slijede sve dobre upute svoje religije – nije niti čudo što u Lobhadomhanu ima toliko mnogo problema na individualnom, društvenom i globalnom planu."
   Bilo je vidljivo kako je Aidan u velikoj mjeri odbacio svoju skepsu. Postao je malo ponizniji, ali još uvijek nije bio u potpunosti siguran da sam u pravu, pa me upitao: "Kako možeš biti siguran da je tvoj duhovni vođa vjerodostojan i da ćete jednoga dana dovesti do spoznaje da Krišna uistinu postoji?"
   "Vrlo jednostavno. Vjerodostojni ljudi se mogu prepoznati po odlikama koje posjeduju. Kao na primjer, dobar travar se može prepoznati po činjenici da je već izliječio puno ljudi koji to mogu potvrditi. On to ne bi mogao učiniti ako ne bi posjedovao neophodno znanje i iskustvo o travarstvu. Osim toga, treba biti očigledno da je milostiv prema bolesnicima i da nije sebično motiviran. Slično tome, vjerodostojni duhovni učitelj treba posjedovati odlike koje sam ti već spomenuo (ljubav prema drugim ljudima i ostalim živim bićima, poštenje, samilost, toleranciju, istinoljubivost, moralnost i nadasve – ljubav prema Bogu). Te njegove odlike se moraju u svakom trenutku očitovati u praktičnom životu. Nadalje, sve što takav duhovni vođa govori, mora biti potvrđeno u svetim spisima. Ne smije u svetim spisima ništa mijenjati dodavanjem nekakvih špekulacija i oduzimanjem onoga što je u njima izvorno zapisano. Slijeđenjem takvog duhovnog vođe ja sam već došao do spoznaje da Krišna postoji i da je istinito ono što piše u Vedama, svetim spisima koje sam izabrao kao svoju duhovnu vodilju. Ako budeš slijedio ono što si mi upravo obećao i ti ćeš doći do spoznaje da Krišna zaista postoji; ne zato jer sam ja neka specijalna osoba, nego zato što ti samo prenosim izvorne upute, koje se od praiskonskih vremena prenose s generacije na generaciju i koje već tisućama godina uspijevaju u ljudima razviti božanske odlike o kojima sam ti već govorio. Duhovni učitelj kojega sam izabrao, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, uspio je mnoge degradirane osobe pretvoriti u svece božanskih odlika."
   Još uvijek pomalo sumnjičavi Aidan me upita: "Hm, hm... Dobro, a kakve su tvoje spoznaje da Bog postoji?"
   "Budući da sam položio svoju vjeru u vjerodostojnog duhovnog učitelja, moja početna vjera se isplatila. Ne mogu tvrditi da vidim Krišnu licem u lice, jer još nisam došao do te razine duhovnog napretka. Ali postoji nešto što mogu tvrditi sa sigurnošću – s vremena na vrijeme dobijem od Njega poruke vodilje. Savršene upute koje me spašavaju u opasnim situacijama ili me vode do takvog duhovnog blaženstva, kakvog ne mogu iskusiti ljudi koji su vezani za materijalno osjetilno uživanje i jeftinu, komercijalnu duhovnost. Krišna mi osobno pomaže da odbacujem svoje negativne karakteristike i razvijam božanske. On se nalazi u srcu svakog živog bića i svjedok je svih naših želja i aktivnosti. Kako više duhovno napredujem, Njegove poruke su mi sve jasnije, a duhovna sreća koju kušam sve je intenzivnija. Baš kao što žaba koja je čitav svoj život provela u bunaru, ne može shvatiti prostranstva oceana, slično tome, to je nemoguće opisati onima koji nemaju istinsko duhovno iskustvo i tapkaju na razini slijepe vjere."
   "I to si postigao nakon samo pola godine meditacije na mantru koju si nam rekao?", u razgovor se uključi Seamus, mladi Leprechaun u žutoj odjeći koga sam upoznao odmah po dolasku u Seandomhan.
   "Pa, ne baš. Trebalo mi je neko vrijeme da bih mogao primati neposredne Krišnine upute i upozorenja. Ali, i nakon manje od pola godine imao sam upečatljivo iskustvo da se Krišna ne razlikuje od svojih imena. To iskustvo je bilo povezano s nevjerojatnim duhovnim blaženstvom koje mi je pomoglo da postupno smanjujem svoju vezanost za jeftina i prolazna materijalna zadovoljstva koja nas drže okovanima u lancima iluzije."
   "I kažeš da je dovoljno da dva sata svaki dan, pola godine izgovaram i meditiram na tu mantru kako bih došao do te duhovne spoznaje. Je li to zaista sve što trebam učiniti?", upita me Aidan.
   "Istini za volju – nije! Jesi li vegetarijanac?"
   "Pa naravno. Ovdje nitko ne jede životinje."
   "Odlično. Imaš li izvanbračne seksualne veze?"
Aidana nije bilo niti malo sram što sam mu postavio to pitanje pred svima, pa je vrlo odlučno odgovorio: "Ne."
   "Da li se kockaš?"
   "Što je to?"
   "Ah, to je duga priča. Znači, i tu si dobar."
   "Uzimaš li neka opojna sredstva?"
   "Ne."
   "Pa, rekao bih da imaš odlične predispozicije da vrlo brzo dođeš do nekih ozbiljnih duhovnih spoznaja meditiranjem na maha-mantru. Uz sve to, bilo bi jako dobro ako bi mogao čitati vedsku literaturu koju je preveo moj duhovni učitelj. Uskoro ću se pobrinuti da Zbor mudrih dobije neke od tih knjiga, a oni će se pobrinuti da budu prevedene na vaš jezik. Imaš li još koje pitanje?"
   "Nemam." Aidan mi se zahvalio na odgovorima, nakon čega sam ostao još nešto više od pola sata razgovarajući s ostalima o ekološkoj proizvodnji hrane u Lobhadomhanu.
   Kada se počeo nazirati sumrak, Taig je krenuo svojoj kući a ja natrag do Saltrana i Sinead. Prije večere me Saltran obavijestio da će narednog dana ujutro u 11 h doći svi članovi Zbora mudrih da se pozdrave sa mnom. Puno toga je prolazilo kroz moj um dok sam pokušavao zaspati. Mislio sam na Zbor mudrih, čarobni svijet Leprechauna, apokalipsu budućnosti, Theodoru i moj skori povratak. Kako li ću se ponovo uklopiti u ljudsko društvo nakon svih ovih iskustava? Hoće li mi ljudi uopće vjerovati da sam sve ovo doživio? Danas ljudi uglavnom vjeruju samo u gluposti dok istovremeno velika većina misli da su Leprechauni i vile tek izmišljena bića iz drevnih legendi. Spremni su povjerovati samo u ono što neposredno vide, a i to što vide – ograničeno je. Ispod tanke površine naše ljudske svjesnosti leži prostrani svijet viših dimenzija. Baš kao vodeni insekti koji žurno klize po površini jezera, nesvjesni smo bliskih, a ipak tako udaljenih svjetova koji postoje tik ispod površine našeg direktnog opažanja. 
   Kako je moguće nekome takvome objasniti ili dokazati postojanje duhovnog svijeta vječne sreće i blaženstva? Skoro nemoguće. O, kada bi ljudi samo znali što propuštaju zbog svoje bezumne trke za materijalnim zadovoljstvima i kada bi samo znali u kakvu budućnost srljaju zbog svoje ludosti. Većina živi kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli, pri čemu mnogi postignu ono što su htjeli, no pritom izgube sve. Čovječanstvo je ponosno na svoja tehnološka dostignuća i zbog toga ljudi misle da su na vrhuncu svoga uspjeha, dok u stvari stoje na granici svoje propasti. Hoće li moja knjiga moći promijeniti srca ljudi ogrezlih u lažna uvjerenja da su tijelo s kojime se poistovjećuju i da se živi samo jednom? Ništa se ne događa slučajno, pa čak ni to što sam se na neki način upravo ja upoznao s Leprechaunima koji su mi dali misiju. Ako poruke iz budućnosti uspiju promijeniti srce čak i jednog jedinog čitatelja u cijelom svijetu – smatrat ću svoje napore vrijednim truda. Smatrat ću da sam uspio u svojoj misiji. S tim mislima sam utonuo u san.