Kriza identiteta

   Kada sam otvorio oči, kroz suze sam iznad sebe prvo ugledao iscrpljeno Abadonanovo lice; odmah zatim i Quodvoldeusovo. Treperavo svjetlo baklji pokazivalo mi je da su bili na izmaku snage. Pritrčali su mi Diarmuid i Seamus, primivši me svaki za jednu ruku.
   "Dobrodošao natrag u Seandomhan!", progovorio je Diarmuid svojim hrapavim glasom. "Kako si?" Uh, kakvo je to bilo pitanje. Ne samo da u tom trenutku nisam znao kako sam – nesretan zbog odvojenosti od Theodore ili sretan zbog napuštanja tako odvratne budućnosti; već nisam znao kojem svijetu zapravo pripadam i tko sam uopće ja. Ne dobivši moj odgovor, Diarmuid je s velikim iščekivanjem htio čuti nešto od mene, pa me jednostavno upitao: "Zašto plačeš?"
   "Kriza identiteta", odgovorio sam pola u šali, pola ozbiljno. Nisam bio spreman govoriti o svom izletu u budućnost.
   "Treba mi malo vremena da se emocionalno sredim. Također, nisam niti dovoljno spavao. Evo, na mojem satu nema još niti 2 h ujutro." Iznenada, Diarmuid i Seamus su svoju pažnju usmjerili na Quodvoldeusa i Abadonana koji su se od umora skljokali na pod. Odnijeli su ih jednog po jednog u susjednu sobu i položili u već pripremljene krevete. Pretpostavljam da im je san trebao više nego ikada ranije u životu.
   Ja sam sve to samo promatrao i dalje ležeći na svom specijalnom ležaju. Još uvijek sam bio pod utjecajem svog nedavnog druženja s Theodorom i bijega od policije. Pa ipak, dok sam ležao gledajući u grede drvenog stropa, osjećao sam neko spokojstvo. To spokojstvo je dolazilo od duhovnog znanja koje sam godinama stjecao iz vaišnavskih knjiga, uglavnom Bhagavad-gite. Bilo je zadovoljstvo imati duhovnu realizaciju kako su sve predstave materijalnog svijeta tek uobrazilje; iluzije koje postoje samo u umovima onih koji zbog sebičnih želja, žele uživati odvojeno od Boga. Svi svjetovi u svim materijalnim univerzumima – tek su kratkotrajni snovi s kojima mi zapravo nemamo nikakve veze. Mi smo vječna živa bića koja za vrijeme boravka u svijetu iluzije imaju oblik nevidljive čestice – duhovne duše koja milijunima godina navlači na sebe jedno tijelo za drugim. Moji izleti u budućnost i u svijet Leprechauna, samo su potvrde za ono što od praiskona stoji zapisano na stranicama Bhagavad-gite – da su naši materijalni doživljaji, zapravo iskrivljene vizije realnosti, pogrešne impresije nastale kao rezultat naših ograničenih materijalnih osjetila.
   Iz sanjarenja me probudio Seamusov glas: "Eto tako. Njih dvojica su zbrinuti, a što je s tobom? Jesi li gladan?"
   "Pa, mogao bih nešto pojesti prije nego zaspim, ali prvo moram posjetiti toalet. Nisam obavio nuždu već  pedeset godina." Na to su se Seamus i Diarmuid međusobno pogledali i prasnuli u smijeh. Nakon što sam pojeo nešto voća i popio više od jedne litre vode, dogovorio sam se s njima da ću Zboru mudrih podnijeti iscrpan izvještaj o mojem neobičnom putovanju. Njih dvojica su naprosto kiptili od želje da što prije čuju o mojim pustolovinama i saznanjima, ali me nisu htjeli gnjaviti jer su vidjeli da sam bio umoran i emocionalno klonuo.
   Budući da su Quodvoldeus i Abadonan spavali u spavaćoj sobi, ja sam u Abadonanovoj radnoj sobi dobio udobnu slamnatu strunjaču rasprostrtu tik ispod prozora s kojega se pružao pogled na udaljeno selo Fenoru. Soba je bila prava čarobnjačka, i da nisam bio toliko umoran, sasvim sigurno bih barem dva sata znatiželjno preturao po neobičnim predmetima, knjigama i mapama. Ugasio sam utam i usnuo misleći na Theodoru.

Stup iz Abadonanovog dvorišta

   U podsvijesti sam čuo žamor poznatih glasova koji je dopirao iza vrata. Trudili su se da ne budu glasni kako me ne bi probudili. Ne pamtim da sam se ikada ranije tako dobro naspavao. Moj ručni sat je pokazivao 13.52 h. Ups! Jedanaest sati spavanja dobro mi je došlo. Po glasovima s druge strane vrata, mogao sam razaznati da su prisutni bili Saltran, Taig i Vortipor. U iščekivanju ponovog susreta s mojim znatiželjnim prijateljima, na brzinu sam obavio osobnu higijenu koliko sam uspio. Kada sam zbog niskih vrata, pogrbljen izlazio iz kupaone, dočekala su me tri poznata lica iskričavih očiju. Bacili su mi se u zagrljaj, a ja sam kleknuo kako bi ih svu trojicu mogao odjednom zagrliti.
   Obilna gozba koju je Saltran donio od kuće, bila je više nego dovoljna da nadomjesti moja tri dana posta. Dogovorili smo se da ako se Abadonan i Quodvoldeus ne probude, najedu i odmore do 18 h – onda ćemo sastanak sa Zborom mudrih odložiti za naredi dan u podne. Saltran i Taig su htjeli da im odmah govorim kako je bilo na mojem neobičnom izletu, ali ih je Vortipor prekorio rekavši da sačekaju puni sastav Zbora mudrih, kako ne bih morao dva puta sve prepričavati. Ali je zato Taig započeo jednu, ne manje interesantnu temu.
   "Dok si ti bio u budućnosti, ja sam od mahovine i prljavštine očistio jedan dio onog stupa dolje u dvorištu, koliko sam mogao dokučiti s ljestvama. Prilično jasno se vide neka slova i slikarije."
   "Stvarno? Baš me zanima!" Zatim smo nas četvorica otišli pogledati stup u dvorištu. Taig je uspio očistiti otprilike dva metra stupa od podnožja. Čim smo sišli u dvorište, na prvi pogled sam uočio da su slova bila sanskrtska.
   "Pa, prepoznaješ li nešto?", upita Vortipor.
   "Ne znam čitati sanskrt, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da ovi reljefi ilustriraju dijelove Ramayane."
   "Ramayane?", začudi se Taig.
   "Da; Ramayana je vedski ep od 24 000 sanskrtskih stihova koji opisuje život Gospodina Ramaćandre, tj. Krišne koji se pojavio u ljudskom društvu prije otprilike milijun i pol godina da bi svojim osobnim primjerom pokazao kako treba vladati idealni sveti kralj. To je duga priča, ali suština je u tome da je sa svojom ženom Sitom i bratom Lakšmanom bio protjeran u šumu na 14 godina. Jedan demon koji se zvao Ravana, uspio Mu je oteti ženu i odvesti je na Lanku. Ravana je bio moćni kralj rase rakšasa1, ali su Ramaćandra i Lakšman uspjeli okupiti silnu vojsku koja je razorila Lanku u velikom ratu. Ramaćandra je ubio Ravanu i oslobodio Situ."
   "Pitam se zašto se taj stup nalazi upravo kod nas u Fenori", reče Saltran.
   "Vjerojatno su naši daleki preci bili obožavatelji Ramaćandre", odgovori Taig.
   "Ili je ovaj stup napravio netko davno ranije, prije naših predaka", ubaci Vortipor i nastavi: "Kažeš, prije milijun i pol godina? Kako je to moguće? Iz nekih vaših knjiga saznao sam da su u to vrijeme ljudi bili toljagari i pećinari."
   "Ma, kakvi toljagari? To je bilo vrijeme vedske civilizacije kada su ljudi imali daleko, daleko veće psiho-fizičke sposobnosti i bili su puni vrlina. Također, surađivali su s prirodom baš kao i vi. Gospodin Ramaćandra se pojavio u dobu Treta-yuge."
   "Što je to Treta-yuga?", upita Vortipor i pokaže nam da sjednemo na drvene panjeve, očekujući malo duži razgovor.
   "Vidite, u skladu s vedskom poviješću i astronomijom, vrijeme trajanja materijalnih univerzuma mjeri se yugama. To su vremenska razdoblja koja se ciklično izmjenjuju. Prva yuga se zove Satya-yuga i traje 1 728 000 godina. Nakon nje slijedi Treta-yuga koja traje 1 269 000 godina, zatim Dvapara-yuga koja traje 864 000 godina i konačno, razdoblje u kome sada živimo zove se Kali-yuga, koja traje 432 000 od čega je nešto više od 5 000 godina već prošlo. Počevši od Satya-yuge kada su ljudi bili apsolutno duhovni i imali fenomenalne psiho-fizičke osobine. Tijekom vremena došlo je do izrazite degradacije. U Kali-yugi ljudi su puni poroka, kao što ste mogli vidjeti vi koji ste bili u Lobhadomhanu. S obzirom da smo na početku Kali-yuge, situacija je još koliko-toliko podnošljiva, ali s vremenom će postajati sve gore i gore. Ne znam kako će se Kali-yuga odraziti kod vas u Seandomhanu, ali u Lobhadomhanu će biti katastrofalno.
   Vaišnavski duhovni ep Šrimad-Bhagavatam, kojega sam vam već spomenuo, odavno proriče da će ljudi u Kali-yugi živjeti veoma kratko; da će biti svadljivi, lijeni, lako povodljivi, nesretni i uvijek uznemireni. Veličina tijela živih bića će se jako smanjiti, a takozvane religije će promovirati razne oblike ateizma. Vođe društva će biti beskrupulozni lopovi zbog kojih će pošteni ljudi morati napuštati gradove i bježati u divljinu. Ljudi će biti skloni nepotrebnom nasilju i intoksikaciji. Oblaci će biti puni gromova, a ljudski domovi će biti lišeni svake pobožnosti. Prevaranti će se oblačiti u svećeničku odjeću kako bi zadovoljili svoje materijalne ambicije i zavodili priglupi narod. Dužina kose će biti standard ljepote, a ljudi će imati seks sa svime što se miče, bez obzira na rodbinske veze... Uh, bolje da vam ne pričam dalje, ali također je prorečeno da će se na kraju Kali-yuge pojaviti Gospodin Krišna po imenu Kalki. Njegova misija će biti da poubija demonske sile, oslobodi nedužne ljude od izrabljivanja i nasilja te da ponovo uspostavi načela duhovnosti. 
   Gledajući u Vortipora, nastavio sam: "Ti si spomenuo da su drevni ljudi bili toljagari i pećinari. Daleko od istine! Tako govore znanstvenici iz Lobhadomhana. Toljagara je bilo uvijek, čak ih i sada negdje u svijetu ima, a to što su neki ljudi toljagari, ne znači da su loši ljudi. Želim vam ispričati nešto o starosjediocima Australije, Aboridžinima. Oni su bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali. Niti su se vezivali za predmete. Svaki novi dan bi započinjali s molitvom zahvalnosti Bogu. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i čitav svijet. Ako su tražili nešto za sebe, izražavali bi se na sljedeći način: 'Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cjelokupnog života'. Dobro su poznavali sposobnost telepatskog sporazumijevanja, budući da su imali otvorene umove, bez skrivenih misli. Nisu znali za laž, jer su govorili srcem ili mentalno, dok su glas radije koristili za pjevanje, proslave i liječenja. Međusobno su se podržavali, cijenili i otkrivali svoje osobne i jedinstvene talente, dok su napredovanja u talentima i mudrosti svojih članova obilježavali proslavama. Poznavali su mnoge aspekte psihologije, važnost učenja iz prošlosti i odbacivali su osuđivanje.
    Znali su koliko je važno voljeti samoga sebe da bi mogli voljeti druge i da je svatko od nas tamo gdje zaslužuje, kada se uzmu u obzir sve naše odluke iz prošlosti i naša sadašnja slobodna volja. Nas zapadnjake su nazivali mutantima. Bili su povezani s Bogom i sveukupnim životom oko sebe. Poštivali su druge ljude, životinje, biljke i blagoslivljali ih. Prihvaćali su sve što im je dolazilo ili se događalo sa zahvalnošću. Znali su da u svakome od nas živi duh - vječno biće. Smatrali su da bolesti nastaju kao rezultat loših odnosa, krivih uvjerenja, potisnutog straha te pomanjkanje vjere u Stvoritelja. Stvaranje novog života za njih je bio stvaralački čin i njihova djeca su se rađala planski i s ljubavlju. Svi članovi su pomagali djetetu na usavršavanju i napretku. Odrasli ljudi nisu izgubili osjećaj za dječju radost. U njihovim igrama nije bilo natjecanja, pobjednika i gubitnika, samo zabava za sve. Smatrali su da se svaki čovjek može mijenjati ako to odluči, može promijeniti bilo koji vid svoje osobnosti. Nema granica onome što možemo promijeniti ili steći. Na druge imamo pravi utjecaj jedino putem vlastitog života i načina na koji djelujemo. Svakim danom nastojali su biti bolji ljudi. Smatrali su ih divljacima. Što smo onda mi?
   Aboridžini još uvijek postoje, ali su prisiljeni da žive u rezervatima kao životinje. Zbog nemogućnosti da prakticiraju svoj suživot s prirodom kao što su to činili njihovi preci, neki od njih odlaze u velike gradove i potpadaju pod negativne utjecaje moderne civilizacije. S obzirom da me gledao sumnjičavog izraza lica, nisam se iznenadio kada me Saltran upitao: "Ako će se ljudi smanjivati na kraju Kali-yuge, da li to znači da ste vi ljudi već sada mali u odnosu na one koji su živjeli u prethodnim yugama?"
   "Odlično pitanje. Dobro pogađaš. Kako idemo dalje u prošlost prema Satya-yugi, ljudi su bili veći i dulje su živjeli."
   "Ima li dokaza za to?", nastavi Saltran.
   "Ima. Budući da je Šrimad-Bhagavatam svjedočanstvo koje dolazi od samoga Krišne, ne trebamo sumnjati u sve te, naizgled nevjerojatne izjave. Uostalom, čak i religijski zapisi drugih tradicija pišu o tome u prilog. Na primjer, u Bibliji piše da je Adam živio 930 godina, Noah 950 godina, a Metuzalem 969 godina. To me nimalo ne čudi, jer se Stari Zavjet bavi poviješću s kraja prethodne yuge, kada su ljudi mogli živjeti čak 1 000 godina. U prethodnim yugama su živjeli još i duže. Što se tiče veličine ljudi iz prethodnih yuga, još se uvijek po cijelom svijetu mogu naći gigantski kosturi, čak i oko 15 metara. Ali, moderna povijest i arheologija zataškavaju i guše takve istine, budući da to ne odgovara manipulatorima koji upravljaju Lobhadomhanom,  jer bi u tom slučaju morali priznati da varaju narod već stoljećima i da je istinito ono što piše u Vedama. Ti manipulatori već godinama uništavaju očigledne dokaze koji govore u prilog postojanja drevne vedske civilizacije. A kada netko u svijetu dođe do arheološkog otkrića koje obara teoriju darvinizma i svega što manipulatori promoviraju kao istinito i to onda pokažu na Internetu – onda jednostavno kažu da su to nevjerodostojne slike napravljene kompjuterskom obradom. Na mnogim lokalitetima po cijelom svijetu, pronađeni su ogromni kosturi ljudi iz prethodnih yuga.
   Zatim, u Arapskom moru, nedaleko od obale Gujarata u Indiji, prije otprilike trideset godina, arheolog Dr. S. Rao sa svojom ekipom je na dnu mora pronašao potopljeni grad Dvaraku u kojem je živio Krišna dok je boravio na Zemlji prije otprilike 5 300 godina. To je bio veliki grad sa 16 108 Krišninih raskošnih palača. Da i ne spominjem palače i kuće u kojima su živjeli ostali stanovnici Dvarake. U tom otočnom gradu je nekoć živjela Yadu dinastija koja se opisuje u Mahabharati i Šrimad-Bhagavatamu. Puno toga se još uvijek nalazi na dnu mora, kao temelji kuća, čak čitavi zidovi, predmeti koje su koristili, itd. Prije nekoliko godina sam čitao dvije izvrsne knjige američkih znanstvenika, 'Zabranjena arheologija' i 'Skrivena povijest ljudske vrste', u kojima su autori iznijeli dokaze koji upućuju na činjenicu da ljudi na Zemlji žive već stotinama milijuna godina, te koji su argumentirano razotkrili prijevarno lice moderne arheologije. Bilo je očigledno da su moje izjave uklonile skepsu sa Saltranovog lica.
   "Ako sam dobro razumio", zaključi Taig, "čak je i znanost u Lobhadomhanu namještena s ciljem da se od naroda sakriju istine koje ne odgovaraju lobiju vladajućih moćnika ili manipulatora, zar ne?"
   "Upravo tako! Njima je u cilju da širokim masama nametnu svoje ideje izmišljanjem kojekakvih znanstvenih teorija i hipoteza, te da unište u ljudima duhovnost i tradicionalne vrijednosti. Zvuči banalno, ali priprosti ljudi vrlo lako postaju zavedene žrtve takvih pokvarenjaka. Jednostavno ih učine ovisnima o tehnologiji kako bi porobili njihovu slobodu; fizičku, intelektualnu i duhovnu. Ljudima su isprali mozak do te mjere da više uopće ne razmišljaju što im profiteri stavljaju u hranu. Rijetki su oni koji u supermarketu pročitaju naljepnicu sa spiskom sastojaka."
   Dok sam govorio o ovome, toliko me ponio žar da sam skoro pao s drvenog panja na kojem sam sjedio. Moji sugovornici to nisu doživjeli kao komičnu slučajnost, već kao ozbiljan znak da se u Lobhadomhanu sprema nešto monstruozno.
   "Vrišabha, skrenuli smo s teme", dosjeti se Vortipor, "Mene zanima što piše na ovom stupu. Pretpostavljam da je to neka poruka koju su naši preci ostavili za nas. Možda je taj Ramaćandra, zapravo Dea kojega mi obožavamo. Hajde molim te, idi u Abadonanovu radnu sobu, uzmi papira i pisaljke, pa ćemo kopirati ovaj tekst kojeg je Taig očistio." Na putu do radne sobe, zavirio sam da vidim što je sa Abadonanom i Quodvoldeusom. Još uvijek su spavali kao da su bili u komi. Saltran im je u sobi ostavio vode i pravu gozbu koju je za njih napravila Sinead.
   Budući da je stup imao četiri strane, počeli smo kopirati sanskrtske zapise svatko s jedne strane stupa. Ideja je bila da kada se vratim u Lobhadomhan, da dam nekome da prevede te tekstove. Znao sam da mi to neće predstavljati ozbiljan problem jer u našem Hare Krišna društvu imamo nekoliko osoba koje se bave prijevodima sa sanskrta na engleski. S Vortiporom je bilo dogovoreno da ću prevedene tekstove dostaviti Diarmuidu na istom mjestu sastanka gdje smo se prvi puta sreli. Kada smo dovršili s kopiranjem tekstova, bilo je već 18.35 h, a naši druidi su još uvijek spavali. Na Saltranov prijedlog, otišli smo kod njega kući, jer je bilo očigledno da će se veliki sastanak Zbora mudrih i mene, odigrati tek sutra u podne. Jedino je Taig ostao da pazi na uspavane druide u slučaju da nešto zatrebaju kada se probude.
   Te večeri sam insistirao da se povučem gore u Poinu sobu, jer su nju zbog mojeg povratka smjestili negdje drugdje. Uglavnom sam obavljao svoje duhovne obaveze koje sam prilično zanemario dok sam bio u budućnosti. Zatim sam usklađivao svoje emocije od svega nedavno doživljenoga. Tek pred spavanje, kada sam krenuo ugasiti svijeću, spazio sam uz svijećnjak jednu ceduljicu na kojoj je nespretnim engleskim jezikom pisalo:

    Dragi Vrišabha, dobro došao natrag u moju sobu. Sutra ujutro ćeš voditi mene i Oisina da se kupamo u jezeru, a mi ćemo ti pokazati kako leptirima možeš promijeniti boju krila.

Poi

   Kroz prozor sam se zagledao u udaljenu zvijezdu koja je postajala sve mutnija zbog suza koje su mi polako navirale na oči. Sjetio sam se jedne osobice koja bi nam se jako, jako voljela pridružiti narednog jutra. Jadno dijete. Deset godina nije bilo puno vremena za odrasti, ali Theodora nije imala drugog izbora.

Fusnota:

1 Ljudožderi koji su posjedovali mistične moći.