1988. godine, kada sam imao dvadest tri godine, postao sam posvećeni misionar i sljedbenik Gospodina Krišne. On je taj isti Bog kojega vi nazivate Dea. Pridružio sam se duhovnom pokretu kojega je 1965. godine osnovao već spomenuti duhovni učitelj i Krišnin izaslanik – Šrila Prabhupada. Duhovna disciplina koju prakticiram zove se bhakti-yoga. Bhakti znači 'ljubav prema Bogu'. Ta disciplina i duhovna filozofija na kojoj je temeljena – pomogla mi je da razvijem u sebi vrlinske osobine, odstranim nižu ljudsku prirodu iz srca i učvrstim se na putu duhovne mudrosti."
Ovog puta je Nial imao pitanje: "Kako to da si došao ovdje?" Sjećajući se Taigove molbe da ne objelodanim svoj pravi razlog dolaska, odgovorio sam: "Ništa se ne događa slučajno! Volja sudbine je uredila da sretnem i upoznam Diarmuida, a došao sam na poziv Zbora mudrih. Do sada imam iskustva da je to ispalo na obostranu dobrobit."
Nial je imao i drugo pitanje: "Koliko dugo još ostaješ s nama?" Umjesto da bilo što kažem, pogledao sam u Saltrana, očekujući da on odgovori na to pitanje.
"Ostat će još 3-4 dana, ali ga nećete puno vidjeti uokolo jer će sa Quodvoldeusom i Abadonanom studiozno raditi na proučavanju i komparaciji nekih dijelova Shastre s vedskim knjigama koje on poznaje." Nakon što mi je Saltran preveo svoj odgovor, lukavo sam se nasmiješio, sjetivši se dobre stare kineske izreke 'Istinoljubiv čovjek govori istinu uvijek, a mudar čovjek – samo kada je neophodno'.
Na kraju izlaganja, jedan dječak je htio da promijenimo raspoloženje i pjevamo Hare Krišna maha-mantru kao prošle večeri. Na zadovoljstvo svih prisutnih, na taj način sam završio svoj program. Zahvalio sam se djeci na pažnji, a Finula je poslije ostala s njima da izvuku neke zaključke iz mog predavanja. Nial mi se zahvalio i priznao da je utisak mog predavanja na djecu, bio preko njegovog očekivanja. Zahvalio mi se i rekao da je protekli susret u potpunosti ispunio svoju svrhu.

U gostima kod Diarmuida

Bilo je 16.55 h kada sam se sa Saltranom vratio njegovoj kući. Sinead me obavijestila da je Diairmuid poručio kako će doći po mene oko 18.30 h da me odvede svojoj kući na večeru. Odlično. Imao sam dovoljno vremena da se još malo odmorim i odspavam pola sata.
Za razliku od Saltranove kuće, Diarmuidova kuća je bila smještena u sredini sela. Da mi Vortipor nije rekao da je Diarmuid stolar – to bih mogao lako pogoditi po radionici kraj koje smo prošli u njegovom dvorištu. Na dnu dvorišta koje je donekle podsjećalo na botanički vrt – nalazila se štalica s dvije krave o kojima je brigu vodila njegova žena Naomi. Baš kao i Sinead, Naomi je bila izvrsna kuharica. Da sam kojim slučajem ostao u Fenori, siguran sam da bih konačno dobio koji kilogram mišićne mase.
"Imate li djece?", upitah Diarmuida.
"Imamo jednog sina", odgovori on i pokaže mi da se okrenem iza sebe. Na zidu je bio odlično urađen portret veličine otprilike 40 x 30 cm.
"Tko je bio umjetnik?"
"Naomi! To je njezin hobi."
"Izvrsno nacrtano. Koja je to tehnika?"
Zadovoljna mojom pohvalom, Naomi stidljivo odgovori: "Ugljen na papiru." Htio sam stidljivu Naomi privoljeti da malo više govori. Naravno, Diarmuid je prevodio jer Naomi nije govorila engleski. Upitah je: "Kako se zove sin i gdje je?"
"Zove se Oisin; oženjen je i živi u kući roditelja njegove žene. Inače, radi u kovačnici." Nakon što je Naomi pospremila stol, Diarmuid prijeđe na glavnu temu.
   "Jesi li spreman za sutrašnji 'izlet'?"
   "Jesam. Kada idem?"
   "Oko 12 h. Translokacija će biti obavljena kod Abadonana. On živi sam, pa neće biti nikakvih uznemirenja. Kao što smo ti već rekli, on i Quodvoldeus će biti cijelo vrijeme s tobom. Oni će prvo izgovarati neke mantre koje znaju samo druidi. Prvog dana će Taig i Acanus biti uz vas u slučaju da Abadonanu i Quodvoldeusu nešto zatreba. Drugi dan će uz vas biti Vortipor i Saltran, a treći dan kada se budeš vratio – uz tebe ćemo biti Seamus i ja. To je bio moj izbor. Želim biti prisutan kada se vratiš. Već sam sada ludo znatiželjan da čujem o tvojim iskustvima i impresijama."
   Ostatak večeri smo proveli razgovarajući o mojim iskustvima sa školskom djecom. Neke od tema sam morao prepričati Diarmuidu i Naomi. Na kraju sam se uz pomoć Diarmuidovog utama vratio do Saltranove kuće. Sjedeći uz prozor u 'svojoj' sobi, promatrao sam treperave zvijezde i razmišljao: "Oh, Krišna – sutra odlazim na put pedeset godina u budućnost." Uzeo sam svoj mali džepni oltar sa slikama mog duhovnog učitelja1, Šrila Prabhupada, i Radha-Krišne. Postavio sam oltar uz prozor i klečeći uputio molitve za zaštitu i blagoslove.

Priprema za odlazak u budućnost

   Jutro je bilo kišno, ali visinski vjetar je polako, ali sigurno razmicao guste oblake koji su sve više ustupali mjesta Suncu. Izvana je dopirao cvrkut ptica. Pomislio sam: "Hoće li ovakvih ptica uopće biti nakon pedeset godina ili će opstati uglavnom vrane i gavrani? Hm, vidjet ćemo danas kakvu si je sudbinu suvremeno čovječanstvo pripremilo za budućnost." Za doručkom me Saltran obavijestio da će prije 11 h doći Taig da me odvede kod Abadonana. Taman mi je preostalo još dva i pol sata za moju duhovnu meditaciju. Nisam išao nikuda. Meditirao (mantrao) sam u sobi, ali bilo je teško koncentrirati se pri pomisli na skorašnji izlet u budućnost. Nije me bilo strah. Bio sam ushićen i zadovoljan što je od preostalih 7 milijardi ljudi u Lobhadomhanu, Krišna takav zadatak povjerio upravo meni. Tko zna... možda će to biti mali izlet za jednog čovjeka, ali veliki izlet za čitavo čovječanstvo. Nedugo zatim sam kroz prozor ugledao Taiga kako se vijugavim putem kreće prema kući. Sa sobom kao da je nosio sunčani dan jer se i posljednji veliki oblak zaputio prema jugu.
   Na dnu stepeništa su me čekali Saltran i Sinead da se pozdrave sa mnom i požele mi sretan put i povratak. Baš u tom trenutku, na vrata je pokucao Taig, promolio glavu unutra i kada me ugledao samo je podigao obrve i glavom mi dao znak da ga slijedim. Tako kratak i neobičan poziv na put pedeset godina u budućnost svijeta. Karta je besplatna.
   Trebalo nam je desetak minuta da stignemo do Abadonanove kuće koja je bila smještena na malom brdu. Već sami njen položaj me podsjećao na tajnovite dvorce iz priča za malu djecu. Ta kuća je izgledala sasvim suprotno od onoga što sam očekivao. Već iz daljine se moglo pretpostaviti da u njoj živi neki čarobnjak. Bila je dobrim dijelom obrasla u neku vrstu puzavice nalik bršljanu. Iz jednog ugla kuće u vis se izdizao stožasti toranj sa šiljastim slamnatim krovom. S jedne strane kuće je bio postavljen dolomit – kamena ploča nepravilnog oblika uzdignuta na tri druga uspravna kamena. U dvorištu kuće bio je veliki sunčani sat i mnoštvo drvenih predmeta čija mi je svrha ostala zagonetna.
   Nije bilo previše vremena za radoznalost. Pred samim ulazom u kuću visjeli su talismani različitih oblika. Morao sam zadovoljiti svoju radoznalost te sam zastao da razgledam čudne simbole na talismanima. U jednom trenutku sam promijenio fokus gledanja i umjesto talismana koji su mi visjeli pred očima – pažnju mi je privukao jedan stup na desetak metara udaljenosti. Bio je to kameni stup obrastao mahovinom, visine otprilike 3 metra. Bio je četverougaonog oblika s rubovima nagriženim zubom vremena. Stup nije imao obličje nikakvog kipa koji bi obično stajao na vrhu. Bio je prilično masivan sa svojih pola metra širokim stranicama. Kada sam prišao dovoljno blizu, primijetio sam da je pod tankim slojem mahovine, po sebi imao neke reljefe i slova. Zbog starosti kamena, trebalo mi je oko pola minute da prepoznam – sanskrt!
   Taig je cijelo vrijeme šutio, promatrao me iz daljine i dao vremena mojoj znatiželji. Iznenadio se kada sam se naglo okrenuo prema njemu i raširenih očiju uzviknuo: "Taig, ovo je sanskrtsko pismo drevnih Veda!" S velikim interesom mi je pritrčao i upitao: "Znaš li pročitati?"
   "Na žalost, ne. Samo prepoznajem pismo. Sa sigurnošću."
   "Prepoznaješ li još nešto?"
   "Čekaj da vidim reljefe", odgovorio sam naprežući vid da prepoznam konture likova.
   "Vrišabhaaaaa!, Taiiiiig! Čekamo vas. Dođite odmah!",  kroz prozor poviče Quodvoldeus. Taig mu je mahnuo u znak da dolazimo.
   "Pogledat ću detaljnije kada se vratim iz budućnosti", rekoh Taigu pokazujući na jedan reljef. Kada smo ušli, unutra su nas dočekali Abadonan, Quodvoldeus i Acanus.
   "Nemamo previše vremena za odlaganje", reče Abadonan. "Za otprilike četrdeset minuta počinje astrološki povoljno vrijeme za translokaciju. Povoljan period će trajati trideset četiri minute." Procijenio sam da nije bio trenutak da ga upitam kako on mjeri trideset četiri minute, ako im 'satovi' rade s točnošću od +- 12 minuta odstupanja. Abadonanova kuća je iznutra izgledala kao radionica nekog okultnog astronoma, astrologa i kemičara. Imao je puno knjiga na policama. Stvari nisu bile baš uredno složene, ali sve je bilo čisto, bez trunke prašine ili paučine. Na zidovima su bile karte nebeskih sazviježđa i slike nekakvih simbola. Samim ulaskom u kuću, osjećao sam kao da sam ušao u prošlost. Atmosfera je odisala energijom vrlo pozitivnih vibracija. Gorio sam od želje da preplavim Abadonana pitanjima u vezi zagonetnog stupa u dvorištu i ostalih mističnih predmeta, ali sam bio svjestan da nije vrijeme za takva pitanja. Poslušno sam se prepustio svojim vodičima kroz budućnost.
   "Ako moraš obaviti svoje tjelesne potrebe, učini to što prije. Ja ću ti pokazati gdje je toalet", reče Quodvoldeus. Iskoristio sam tu mogućnost, vjerojatno zadnju pred odlazak u budućnost. Kada sam izašao iz toaleta, sačekao me samo Taig koji me je poveo u potkrovlje gdje su me čekali ostali. U sobi se širio blagi ugodni miris neke biljke ili eteričnog ulja, a na sredini se nalazio niski drveni ležaj nalik na one koje pacijenti koriste kod psihijatra. Bio je uzak i bez podignutog uzglavlja. Imao je na sebi nekakvu prostirku i tanki jastuk. Vidjevši da promatram krevet, Acanus mi reče: "Diarmuid ga je napravio isključivo za ovu priliku. Kao što vidiš, dovoljno je dugačak za tebe." S lijeve i desne strane kreveta bio je postavljen po jedan drveni tronožac.
   Na Acanusov poticaj, svi smo sjeli na podne podmetače napravljene od pletene slame. Gledajući me prodorno u oči, Acanus reče: "Ako imaš kakvu sumnju, strah li strepnju – sada je vrijeme da nam kažeš." Uzdajući se u božansku volju sudbine, odgovorio sam: "Nemam." Na to se Acanus obrati Abadonanu: "Objasni mu detaljno proces translokacije."
   "Vrišabha, ti ćeš ležati na ovom krevetu. Quodvoldeus i ja ćemo sa tvoje lijeve i desne strane, postaviti jednu ruku na tvoje čelo, a drugu na prsa. Istovremeno ćemo izgovarati određene mantre. Prva od tih mantri će te uspavati, druga će izvaditi tvoje suptilno tijelo iz grubog, a treća će te poslati u budućnost. Prije nego što započnemo, moraš se odlučiti gdje točno želiš ići. Najlakše će ti biti da se usredotočiš na neko mjesto koje ti je već poznato. Predlažemo da to bude negdje gdje ćeš moći komunicirati s lokalnim stanovništvom. Čak i kada budeš u budućnosti, bit ćeš svjestan da je tvoje fizičko tijelo ovdje i da smo mi uz tebe. Mi nećemo moći znati kada ćeš se nalaziti u kojim okolnostima. Drugim riječima, nećemo znati što se s tobom zbiva jer ćemo biti usredotočeni da pazimo na tjelesne funkcije tvog fizičkog tijela i njegovu vezu sa suptilnim tijelom. Tvoja jedina komunikacija s nama, bit će tvoja telepatska poruka da te vratimo natrag u slučaju opasnosti. Tada samo sklopi oči, sjeti se mene i Quodvoldeusa i intenzivno pomisli na to što nam želiš priopćiti. Budući da će na 'izletu' biti samo tvoje suptilno tijelo – nećeš imati potrebe za jelom, vodom i vršenjem nužde, jer su to funkcije grubog tijela koje će biti pod našom kontrolom. Međutim, bit će ti potreban psihički odmor, tj. spavanje. Ukoliko ne primimo od tebe nikakvu telepatsku poruku da te vratimo prijevremeno – vratit ćemo te najkasnije u roku  sedamdeset dva sata, bez obzira u kojoj situaciji ćeš se tada nalaziti. Imaš li neko pitanje?"
   "Imam. Zašto ste odlučili da idem baš pedeset godina u budućnost?" Pokretom ruke Abadonan uputi znak Quodvoldeusu da i on nešto kaže. Gledajući me blagonaklono, Quodvoldeus počne govoriti  smirenim glasom: "Poznato nam je da ovo tvoje fizičko tijelo više neće postojati za pedeset godina. Naravno, ne možemo znati tvoje sljedeće odredište kada napustiš tijelo. Ako bi te kojim slučajem poslali u budućnost gdje bi mogao sresti sebe – da pojednostavim, bila bi to igra s opasnim energijama. Postojala bi čak i mogućnost da doživiš emocionalnu traumu koja bi te pratila do kraja života.
   S druge strane, nema potrebe da te šaljemo u još kasniju budućnost jer, već nakon pedeset godina, vaš svijet će biti toliko kaotičan i degradiran što će biti sasvim dovoljno da čitatelje tvoje buduće knjige motivira da dobro razmisle o vrijednostima života kakvog sada žive. Drugim riječima, čitanjem tvoje knjige, mnogi imalo mudri ljudi prihvatit će vrijednosti drevne duhovne mudrosti – što bi imalo kao posljedicu veliko duhovno buđenje čovječanstva i samim time – odbacivanje grešnih aktivnosti. Na žalost, danas je vaš svijet uglavnom ispunjen ljudima koji su zavedeni od strane demonskih sila koje vrše sustavnu propagandu. Ukoliko čovječanstvo vrlo brzo ne prihvati duhovne vrijednosti života i ne odbaci grešne aktivnosti - ljudsko bezumlje će vrlo brzo dovesti do totalnog raspada moderne 'civilizacije' i eko-sustava planeta Zemlje."
   "Vrijeme je da se pripremimo za translokaciju", podsjeti nas Acanus i raširi ruke da me zagrli. Kleknuo sam kako bih se mogao lakše zagrliti i pozdraviti i sa ostalom trojicom. Sva četvorica su me gledali blaženim pogledima divljenja, zahvalnosti i podrške. Kada sam legao na ležaj, Quodvoldeus mi je rekao da zatvorim oči i počnem misliti na određeno mjesto gdje želim ići. Osjetio sam njihove ruke na čelu i prsima. Počeli su izgovarati mantre koje su postupno oduzimale moju svjesnost. Ne znam koliko dugo je to trajalo sve dok mi se nije počelo bistriti u glavi...

Fusnota:

1  Budući da je A.C. Bhaktivedhanta Swami Prabhupada (Šrila Prabhupada) umro 1977. godine, danas Međunarodno društvo za svjesnost Krišne (ISKCON) vode njegovi odani sljedbenici, uglavnom njegovi učenici. U ISKCON-u danas ima 80-ak duhovnih učitelja (gurua) koji se trude duhovnu tradiciju vaišnavske literature i filozofije bez ikakvih izmjena sačuvati i prenijeti na buduće generacije.