Razgovor o ženama

   Bilo je 23.10 h kada sam se sav zadovoljan zbog neobičnog i uspješnog dana, opružio na svoju prostirku uz prozor Poine sobe. Nisam se mogao oteti jednoj misli: "Možda me Krišna poslao ovdje da ostanem u svijetu Leprechauna i vila, baš kao što je nekada davno poslao jednog mudraca da Leprechaunima prenese duhovno znanje. S druge strane, ne bi imalo smisla napustiti već započetu misiju u svijetu pohlepe. Neka Krišna odluči."
   Ujutro su mi preko lica prešle zrake istog onog Sunca koje me je prije dva dana probudilo kako bih započeo svoj neuobičajeni put. Bilo je već 7.56 h kada sam bacio pogled na svoj sat. Danas sigurno ima puno toga za doživjeti i pripremiti se za sutrašnji 'izlet' u budućnost. Na brzinu sam obavio jutarnju higijenu. Dolje u sobi kraj kamina, s gotovim doručkom su me čekale Sinead i Poi. Budući da Sinead nije govorila engleski, kroz Poin prijevod sam saznao da je Saltran već doručkovao i odveo krave na ispašu. Dok sam rezao sir, iskoristio sam priliku da razmijenim nekoliko riječi sa Sinead.
  "Pa, kako je to biti žena u svijetu Leprechauna?"
  "Sretne smo. Obavljamo svoje kućne poslove, vodimo brigu o djeci i ponekada pomažemo svojim muževima u njihovim obavezama. No, uza sve to imamo vremena da se družimo, idemo u posjete...
   "Govoriš u množini. Je li baš sve žene imaju isto iskustvo? Sve se osjećaju zbrinute i zaštićene?"
   "U Fenori, baš sve. Osjećamo se zbrinute i zaštićene; djelujemo i živimo u skladu sa svojom ženskom prirodom i milošću Boga imamo odgovorne muževe."
   "Znači osjećate se emocionalno ispunjene?"
   "Emocionalno ispunjene? Pa, da... naravno. Imamo dobre muževe, predivnu djecu i mnogo iskrenih prijatelja. Sretne smo jer djelujemo sukladno sa svojom ženskom prirodom. Tako vjerovatno žive i žene u tvom svijetu, zar ne?"
   "Uh, pa ne baš. Prije nego što ti kažem kako je kod nas, možeš li mi reći, ako nije tajna, je li ponekada dođe do nesuglasica i svađa u braku?"
   "Pa naravno; ha, ha... ali to su tek sitnice preko kojih brzo prijeđemo."
   "Jesi li ikada bila u Lobhadomhanu?"
   "Ne, žene tamo nikada ne idu. Previše je opasno. Bojimo se da nas ne uhvate neki zlobni ljudi. Samo muškarci idu u Lobhadomhan. I to ne svi – nego samo određeni. Isključivo radi ljekovitih biljaka, ali i da bi pratili tijek vaših svjetovnih zbivanja. Zato govore i čitaju engleski, ali samo oni, ostali ne."
   "Zašto prate tijek svjetovnih zbivanja?"
   "Pitaj Saltrana, on će ti to bolje objasniti. Nego, reci ti meni kako je to biti žena u Lobhadomhanu?",  kroz Poin prijevod upita me Sinead.
   "Uh, malo je onih koje su istinski sretne. Ritam života je takav da su mnoge žene prisiljene raditi teške muške poslove, umjesto da budu kod kuće i vode brigu o kućanstvu i djeci, upravo kao vi ovdje. Naravno, nisu baš sve žene spremne vršiti svoju tradicionalnu ulogu, pa se mnoge radije bave umjetnošću, vođenjem unosnih poslova, sportom, duhovnim misionarskim radom, pa čak i politikom. Mnoge su prisiljene putovati satima da bi stigle do radnog mjesta, a onda minimalno osam sati rade neki dosadni posao za male novce." Sinead i Poi su ostale otvorenih usta i razrogačenih očiju. Nisu mogle vjerovati.
   "Pa, kako onda opstaju?"
   "Ako su udane – moraju stisnuti zube i izdržati ili neke od njih krenu u potragu za drugim mužem koji im može omogućiti sretniji život. Ako nisu udane, žive u nadi da će uskoro naći muškarca svojih snova. U međuvremenu, i jedne i druge nerijetko nalaze 'utočište' u drogi, alkoholu, prostituciji..." Poi nije znala prevesti riječ 'prostitucija', pa su nakon moga objašnjenja, opet postale zaprepaštene. Nastavio sam: "Položaj žena u Lobhadomhanu uglavnom nije baš jako siguran, jer je svijet pun neodgovornih nesposobnjakovića koji ženama ne mogu zadovoljiti njihove osnovne materijalne i emocionalne potrebe. Kao rezultat, neke odlaze u krajnost pa traže jednakost s muškarcima, ali to je samo zato jer jadne nisu srele pravog muškarca koji bi im pružio adekvatnu zaštitu u svim pogledima i omogućio im da žive u skladu sa svojom urođenom ženskom prirodom.   
   Pored toga, žene u Lobhadomhanu su meta požudnih muškaraca koji su dovoljno financijski moćni i utjecajni da kroz masovnu propagandu stvaraju kult ženske seksualnosti. Kroz javna glasila [morao sam objasniti što su javna glasila] pa čak i igračke, ‘treniraju’ djevojčice od ranog djetinjstva da ispoljavaju svoju seksualnost. Neke koje se uhvate u tu paukovu mrežu – postanu žrtve koje javno poziraju gole u erotskim pozama, kako bi seksualno uzbudile muškarce. To uzrokuje da požudni muškarci bez ikakvih moralnih vrijednosti idu uokolo i siluju čestite žene. Mnogi postaju takvi perverznjaci da čak seksualno zlostavljaju i djecu."
   Poi nije znala što je 'silovanje' i 'perverznjaci'. Kada sam im objasnio o čemu se radi – obje su 'pukle'. To je bilo previše za njihova dobra srca i vrlinske odlike. Nastavio sam jesti dok je njima trebalo nekoliko minuta da dođu do sebe. Što bi tek bilo da sam im pričao o incestu? Budući da sam bio svjestan njihovog emocionalnog šoka, osjetio sam se dužnim ispričati se. "Oprostite što sam išao u takve detalje. Vidim da nije trebalo." Sinead je tiho i zamišljeno, zureći u jednu točku na stolu rekla: "Nisi ti kriv, Vrišabha. Za takvo nešto još nismo čule, ali dobro je da jesmo, kako bi više cijenile ono što već imamo." Zatim se trgnula iz svoje zamišljenosti, načulila uši i rekla: "Dolazi Saltran. Nemoj mu reći o kojoj temi smo govorili."
   I zaista, nedugo zatim uđe vidno raspoloženi Saltran i pozdravi nas: "Dobro jutro! O čemu razgovarate?" Munjevito pogledah Sinead i Poi koje su još uvijek bile zbunjene. "Govorimo o životu u Lobhadomhanu", odgovorih Saltranu.
   "Oooooh, to je loša tema", reče Saltran i nasmije se. "Nadam se da se u sljedećem životu neću morati roditi u Lobhadomhanu gdje vladaju poroci i loša karma. Radije bih ostao ovdje."
   "Saltrane, to te još uvijek ne bi oslobodilo utjecaja karme. Zbog svog bezgrešnog života i pobožnosti – ovdje uživate u rezultatima dobre karme. Ali karma je još uvijek samo karma i dok je god imamo, dobru ili lošu – moramo nastaviti s ciklusom rađanja i umiranja. Zbog grešnih aktivnosti dobijemo lošu karmu zbog koje moramo ispaštati u ovom, kao i u sljedećem životu, a zbog pobožnih aktivnosti dobijemo dobre karmičke reakcije zbog kojih nam je omogućeno uživanje određenih pogodnosti u sljedećem životu. Ali, u oba slučaja mora postojati sljedeći život u materijalnom svijetu. Postoji ogromna razlika između bezgrešnog (pobožnog) života i duhovnog života. Biti vegetarijanac, biti pošten, vrijedan, milostiv, pun ljubavi, čist, istinoljubiv, itd. – samo po sebi, nije ništa duhovno. Vi vjerujete da Dea postoji, ali samo vjerovanje u Njega nije dovoljno dobro za povratak u duhovni svijet.
   Za razliku od puke pobožnosti, duhovnost je temeljena na aktivnostima koje je Krišna, odnosno Dea, propisao u svetim spisima. To je služba za Njegovo zadovoljstvo. Tek takve aktivnosti ne stvaraju karmu i ne uvjetuju novo rođenje. U Lobhadomhanu je suviše veliki broj ljudi koji misle da su postigli savršenstvo duhovnog života samo zato što slijede moralna načela pobožnosti kao što su 'Ne ubij', 'Ne ukradi', 'Ne laži', itd. Međutim, slijeđenje takvih moralnih načela je tek preduvjet da bi se netko mogao nazvati civiliziranim bićem. I tek kada netko svjesno prestane s grešnim aktivnostima, slijedeći takva moralna načela – tek tada može početi s ozbiljnim duhovnim životom. Sve ostalo je farsa. U Lobhadomhanu danas ima puno toga što se jeftino prodaje pod velom duhovnosti. Mnogi ljudi od kojih se očekuje da budu primjerni duhovni vođe – vode dvostruki život. Jedno pričaju, a drugo rade. Ne razumiju čak niti ono o čemu pričaju. Danas komercijalna religija ne može ljudima ponuditi ništa više od pukih rituala i nacionalizma."
   Saltran i Sinead su slušali s velikim zanimanjem. On me upita:    
   "Spominješ duhovnost i religiju. U čemu je razlika?"
   "Religije su izmislili ljudi i one se temelje na ritualima i kojekakvim pričicama koje nemaju nikakve veze s filozofijom savršenog života. Religije razjedinjuju ljude. Već je previše krvi proliveno u svijetu pohlepe radi religijskog fanatizma koji je temeljen na odsustvu pravog duhovnog znanja. Kada netko izjavi 'ja sam kršćanin', 'ja sam židov', 'ja sam musliman', itd. – to podrazumijeva da osoba misli 'ja sam ovo tijelo'. Ako ne bi bilo tako, onda više ne bi bilo niti religijske netrpeljivosti niti ratova temeljenih na religijskim razlikama. Jer pravi izvor religijske netrpeljivosti je lažni prestiž koji ide uz iluzorno mišljenje ‘ja sam ovo tijelo’, ‘moja religija je bolja od drugih’, itd. Međutim, ako netko kaže 'ja sam vaišnava' – to znači da ta osoba izjavljuje 'ja sam duhovna duša, vječni Krišnin sluga, privremeno zatočen(a) u materijalnom tijelu ljudskog oblika'. S druge strane, duhovnost je samo jedna jer dolazi od Boga koji je jedan. Za razliku od religije, duhovnost ujedinjuje ne samo ljude nego i sva živa bića, polazeći od činjenice da sva živa bića imaju istu i zajedničku duhovnu prirodu koja je privremeno prekrivena različitim vrstama materijalnih tijela."
Pogledao sam u Saltrana, Sinead i Poi da vidim što će li reći na sve to. Saltran je imao u čudu podignute obrve, ali ništa nije rekao. Još pod emocionalnim šokom, Sinead je samo lagano vrtjela glavom lijevo-desno. Ustala se, počela pospremati stol i otišla u kuhinju. Poi je prva prekinula tišinu: "Ne razumijem baš puno od toga što si rekao, ali izgleda da je jaaaaako komplicirano tamo kod vas. Imala sam želju da šmugnem u Lobhadomhan na kratko, onako iz znatiželje – ali sada sam se predomislila. Ni u ludilu. Nikada!"
Poi se ustane od stola, reče nešto Saltranu i izađe iz kuće. Saltran mi reče: "Vrišabha, drago mi je da je Poi čula ovo. Imamo problema s njom. Previše je znatiželjna i svojeglava, iako vrlo inteligentna. Upravo je priznala ono čega smo se pribojavali, ali ovako je dobro ispalo." Nakon kraće stanke, Saltran nastavi: "Znaš, mislim da bi bilo dobro da okupimo svu školsku djecu i da im ti malo pričaš o realnostima Lobhadomhana. Predložiti ću to Acanusu i lokalnom učitelju Nialu."
"Može, što se mene tiče. Sada bih htio otići do jezera, da se posvetim svojim duhovnim obavezama."

U štali

Nakon svoje svakodnevne meditacije na Hare Krišna maha-mantru, oko podneva sam se vraćao do Saltranove kuće. Uz put sam sreo Vortipora kako se u štali brine o kravama zajedno s još dvojicom Leprechauna. Donosili su kravama vodu i sijeno i češljali ih drvenim četkama.
"Zanimaju te krave?", upita Vortipor iz daljine.
"Naravno; pogotovo ove male s dugom dlakom. Odakle donosite vodu kravama?"
"Ova je iz obližnjeg jezera. Sva voda u Seandomhanu je pitka, bilo da je iz rijeke ili iz jezera. Svako domaćinstvo si donosi vodu iz rijeke ili jezera za piće i kuhanje, a zagrijanu kišnicu koristimo za kupanje. Vidiš, sve je čisto i prirodno i nema potrebe za kompliciranim bušenjem bunara kao kod vas."
"Zavidim ti na tome. Znaš li ti da u Lobhadomhanu u velikim gradovima recikliraju vodu nekoliko puta? Samo je profiltriraju da izgleda bistro i onda ubace neke kemikalije da poubijaju bakterije - i to ne sve. Ukus je odvratan, a mnogi koji je duže piju – dobiju kamence u bubrezima ili neke druge bolesti. Prirodne pitke vode je sve manje, a mogu je priuštiti samo oni koji ili imaju dovoljno novaca da je kupe u supermarketima ili oni koji srećom žive kraj nekog još uvijek čistog izvora." Vortipor mi ništa nije odgovorio, nego se okrenuo i preveo svojim prijateljima što sam upravo rekao. Jedan se uhvatio za glavu, a drugi je razrogačio oči i stavio ruku preko usta.
"Bio sam u Lobhadomhanu desetak puta, ali to nisam znao",  povjeri mi se Vortipor. Odmahnuo sam rukom i rekao: "Loša tema. Želim razmišljati o pozitivnim stvarima dok sam ovdje." Dok su Vortipor i jedan od njegovih prijatelja počeli musti krave, upitao sam ga: "Što radite s kravama i bikovima kada postanu stari?" Vortipor je sjedio na drvenom tronošcu i dok je muzao kravu, povremeno je pogledavao u mene i govorio.
"Vrlo jednostavno. Iz zahvalnosti prema njihovoj službi, održavamo ih i pazimo dok ne umru. Kao što vidiš, sočne trave i pitke vode ima u izobilju. A kada umru, od njihove kože pravimo neke predmete kao npr. onaj bubanj koji si vidio prošle večeri. Sve ostalo zakopamo u zemlju."
"Vidim, tvoja profesija je briga o kravama. Znatiželjan sam čime se bave ostali članovi Zbora mudrih."
"Saltran, Taig i Seamus su poljoprivrednici. Quodvoldeus i Abadonan su druidi. To ti je nešto istovremeno kao svećenici, mistici, znanstvenici i učitelji. Diarmuid je stolar, a Acanus više ne radi jer je star. Radio je kao travar."
"Da li i žene imaju neku svoju specijalizaciju osim što vode brigu o kućnim poslovima?"
"Oh da; ali samo one koje dobrovoljno to žele. Uglavnom one koje su neudane ili nemaju djecu. Moja žena je nekada radila u proizvodnji lanene tkanine i vunenih odjevnih predmeta, a Sinead koju već poznaješ, radila je u proizvodnji papira od konoplje prije nego se udala. Moja kći Deirdre za sada radi kao pisar i kopira knjige, a sin Sean iz šume pribavlja drva i na volovskim kolima ih dovozi u selo za potrebe ogrjeva i stolarije. Naravno, ne sam. Ima ih šestorica koji to rade."
"Organizirani ste kao vrijedne pčele."
"Oh, da. Moj otac je bio pčelar. U svoje vrijeme, jedini je pravio med za čitavo selo. Mama mu je pomagala. Umro je prije 36 godina od neke bolesti. Acanus je tri puta išao u Lobhadomhan ne bi li našao trave koje liječe njegovu bolest, ali našao je samo jednu vrstu koja je bila energetski slaba i zagađena otrovima vaše industrije."