Zatim Diarmuid preda riječ Noelu koji najavi glazbenu i plesnu grupu. Od instrumenata sam prepoznao harfu, bubanj bothran koji i Irci koriste u folk glazbi, drvenu flautu i dvije vrste frula. Jedna je imala jedan pisak koji se granao u dvije cijevi s rupama po sebi. Zatim su tu još bile neke 'puhaljke' nalik na istarske sopile i još dvije vrste žičanih instrumenata koje ranije nisam nigdje vidio. Izvođači su bili živopisno obučeni. Isti kroj odjeće koju nose svakodnevno, samo s više boja. Počeli su svirati umilnu meditativnu glazbu od koje sam se počeo 'topiti'. Nakon deset minuta ritam se ubrzao, da bi kasnije prešao u fortissimo. Na to su se gotovo svi poustajali i počeo je sveopći ples. Oformili su tri prstena kola koja su kružila oko vatre. Kada je nakon 40-ak minuta ta instrumentalna točka završila, nastupio je zbor od dvanaestoro djece koja su pjevala uz pratnju orkestra iz prve točke.
   "O čemu pjevaju?", upitao sam nagnuvši se prema Taigu.
   "O pčelama. Zapravo, o tome kako i mi možemo naučiti puno od njih, jer žive jako sretno i organizirano iako nikada ne uzimaju od cvijeća više nego što im treba. Šteta što ne razumiješ gaelik. Pjesma se jako fino rimuje. Svidjela bi ti se."
   "Hej, vi ste svi neki čarobnjaci ovdje. Možeš li ti iščarobirati da sada odmah razumijem gaelik?" Taig me sa smiješkom pogleda iskosa i reče: "Nismo baš toliko dobri čarobnjaci. Lakše je poslati stanovnika Lobhadomhana u budućnost i vratiti ga natrag, negoli mu proširiti mentalne sposobnosti. To je malo teži proces." Obojica smo se nasmijali. Nakon druge točke, najavljena je pauza za gozbu. Publika je bila zamoljena da priđe štandovima kako bi im se servirala hrana. Radije nego da odu odmah po svoj obrok, mnogi Leprechauni su se okupili oko mene, znatiželjno promatrajući moj razgovor s Taigom. Nas devetorica smo imali poseban tretman. Četiri djevojke su nam na drvenim pladnjevima donijele obrok. Stigao je u pravo vrijeme jer sam već bio zaista gladan.
   Dok sam prolazio pokraj drvenih toalet kabina, vidio sam da je uz svaku kabinu bio postavljen fenjer s utamom. Vortipor mi je kasnije objasnio kako je ispod svake kabine iskopana duboka rupa, a u samoj kabini je piljevina za zasipanje izmeta i voda za osobnu higijenu. Kabine su namjerno postavljene uz potok u slučaju da zatreba još vode. "To je ono što bi kod nas nazvali ekološki toalet", pomislio sam u sebi. Nakon pola sata od početka pauze, ponovo se oglasio Noel. Taig me obavijesti: "Sada će sljedeća glazbena grupa svirati popularni narodni ples." Odmah od početka svi su se ustali plesati nešto u stilu grčkog sirtakija, ali puno brže. Dvadesetak Leprechauna me okružilo i pljeskanjem ruku u ritmu glazbe, ohrabrivali me da i ja plešem.
   "Uh, reci im da ja baš ne znam plesati. Znaš ja..." Taig im ništa nije rekao, već me zajedno s Vortiporom i Saltranom gurnuo u gomilu razdraganih plesača. Priznajem, glazba je bila kao iz snova, ali ne i moj ples. Neki su čak plakali od smijeha kada su vidjeli kako trapavo oponašam njihove plesne pokrete. Svi smo se smijali; vjerojatno i vile i vilenjaci kojih mora da je bilo uokolo. Moram priznati da nisam niti slutio da ples može biti toliko zabavan, iako nisam siguran da bih istu stvar ponovio u Lobhadomhanu. Nakon polusatnog plesa, Noel je zamolio publiku da sjedne i spremi se za posljednju točku programa. Ludo se zabavljajući, zaista, baš kao u Disneylandu – iskričavih očiju sam očekivao što bi moglo biti sljedeće. S vragolastim osmijehom, Taig je prevodio: "...Sada će naš gost Vrišabha izvesti točku po svojoj volji!" Taig se skoro srušio od smijeha kada je vidio kako se moje lice odjednom uozbiljilo. Prišao mi je Diarmuid, uhvatio me za ruku i odveo prema pozornici uz gromoglasno klicanje publike "Yep!, Yep!" i bacanje šešira u zrak.
   Srećom, pa sam od ranije imao iskustva s javnim nastupima pred publikom u dvoranama, na radiju i televiziji. Samo mi je bilo malo nelagodno jer sam bio 'uhvaćen' na iznenađenje. Umjesto da stojim, sjeo sam na pozornicu dok je Diarmuid stajao kraj mene. Pitao sam ga što se očekuje od mene. On odgovori: "Što god hoćeš. Pleši, govori, pjevaj ili odrecitiraj nešto. He, he... Imaš četrdesetak minuta na raspolaganju." Čitav ambijent je izgledao čarobno. Osim logorske vatre, čija žestina se malo smanjila, po rubovima 'dvorane' na otvorenom, bili su postavljeni fenjeri s utamima. Čak su i zvijezde na nebeskom svodu doprinijele čarobnom ugođaju šumske predstave. U međuvremenu je stiglo još seljana, tako da je oko 400 pari znatiželjnih očiju bilo uprto u mene (ne uzimajući u obzir vile i vilenjake).
   "Je li svi razumiju engleski?", upitao sam Diarmuida.
   "Ne; prevodit će Noel. On je mlađi i ima jači glas." Diarmuid mi namigne i ode na svoje mjesto. Kada je Noel stigao, pitao sam ga je li imaju neki instrument s klavijaturama. Nisu imali.
   "Nema veze. Hajde prevodi." Budući da nisu imali ozvučenje kao mi u Lobhadomhanu, publika je bila toliko tiha da se moglo čuti kako lišće otpada s grana.
   "Draga braćo i sestre, iako nisam Leprechaun, vas puno lakše doživljavam kao istinsku braću i sestre jer imate plemenita srca za razliku od ogromnog broja stanovnika Lobhadomhana. Velika mi je čast što sam večeras s vama i što mi ukazujete tako visoke počasti. Još do prije dva dana nisam mogao niti sanjati da ću se Božjom milosti naći u ovako čarobnom svijetu; među vama koji živite u harmoniji sa zakonima majke prirode, baš onako kako je Bog namijenio svim civiliziranim bićima. Ja Boga nazivam Krišna, što znači sveprivlačan. Baš kao što je Sunce jedno, ali ga stanovnici različitih svjetova nazivaju različitim imenima – isto tako, Bog je jedan jedini. Vi Ga nazivate Dea. U Lobhadomhanu je još poznat kao Allah, Jahve, Buddha, Rama, itd.
   Odlučio sam da svi zajedno otpjevamo jednu pjesmu, zapravo mantru koja se sastoji od tri Božanska imena: Hare, Krišna i Rama. Ta mantra ima za cilj produhoviti našu svjesnost, iskorijeniti nižu prirodu poput pohlepe, požude, zavisti, mržnje i nekontroliranog gnjeva, te ponovo probuditi našu uspavanu i zaboravljenu ljubav prema Bogu. Ona je tako moćna da svakoj iskrenoj osobi može pomoći da shvati da nije materijalno tijelo s kojim se poistovjećuje zbog utjecaja iluzije, već da je vječna duhovna osoba koja izvorno dolazi iz svijeta maksimalne energetske frekvencije, tj. duhovnog svijeta.
   Tajna moći Hare Krišna maha-mantre leži u tome što se Krišna osobno ne razlikuje od Svojih svetih imena. Kada s vjerom i ljubavlju izgovaramo Njegova imena, On je osobno prisutan. Naravno, ne možemo preko noći odbaciti svoje iluzorno materijalno poistovjećivanje s tijelom i razviti ljubav prema Bogu, temeljenu na izvornoj duhovnoj svjesnosti. Niti sam ja ljudsko biće, niti ste vi Leprechauni. Pjevanjem ove mantre možemo postupno izbrisati svoja privremena tjelesna poistovjećivanja, te iskusiti istinsku i vječnu sreću koja daleko nadilazi apsolutno sva zadovoljstva materijalnih svjetova. Probajte ponavljati za mnom. Ta mantra glasi ovako: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare."
   Publika je manje-više uspjela u onome što sam ih zamolio. Rekao sam Noelu da pozove vođu glazbene grupe da vidimo hoće li moći pratiti melodiju koju sam htio pjevati. Vođa grupe je klimnuo glavom u znak potvrde. Izabrao sam melodiju koja je bila istovremeno meditativna, dopadljiva za uho i ne preteška za pjevanje. Kada sam otpjevao prvu maha-mantru, dao sam znak publici da ponavlja mantru istom melodijom. U početku su bili malo zbunjeni, ali vrlo brzo su ušli u meditativno raspoloženje. Mnogi su imali zatvorene oči i u ritmu glazbe ljuljali se blago s jedne strane na drugu. Malo je bilo onih koji se nisu predali nastalom raspoloženju. Orkestar je bio naprosto fenomenalan. Leprechauni su prirodno izvrsni glazbenici i pjevači. Šteta što nisam mogao vidjeti i čuti vile kojih je sigurno bilo uokolo. Čitav ugođaj je bio čaroban. Zamalo sam upao u duhovni trans. Nakon petnaestak minuta, priveo sam pjevanje kraju. Mnogima kao da je smetalo što sam stao. Otvorili su oči još uvijek pod utjecajem nesvakidašnjeg iskustva. To je bilo divno iskustvo za mene. Zbog velike akumulacije loše karme temeljene na veoma grešnim aktivnostima, stanovnici svijeta pohlepe, puno se teže povezuju s duhovnom frekvencijom maha-mantre.
   Međutim, Leprechauni su gotovo bezgrešni i s obzirom da skoro ne stvaraju lošu karmu – vrlo lako su se povezali s duhovnom frekvencijom mantre. Kada su se sabrali, vrativši se u realnost okružujućih  okolnosti – počeli su uzvikivati "Yep!, Yep!",  te bacati šešire i kape u zrak. Bio sam ganut. Oči su mi postale vlažne od duhovnog zadovoljstva. Noelu je očigledno dobro došla stanka od 15-ak minuta jer nije bilo lako prevoditi iz sveg glasa za publiku od oko 400 Leprechauna. On mi je rekao da imam još dvadesetak minuta na raspolaganju. Klimnuo sam mu glavom i rekao da počne prevoditi.
   "Draga braćo i sestre, zahvaljujem vam se na suradnji i sudjelovanju u prethodnoj meditaciji. Po reakcijama mnogih od vas, usuđujem se zaključiti da ste u nekoj mjeri uspjeli osjetiti mističnu moć maha-mantre. Zbog čistoće vašeg karaktera i ugođaja kojeg ste stvorili zajedno s našim izvrsnim orkestrom – za mene je ovo iskustvo bilo puno posebnije od mnogih ranijih iskustava. Za ostatak svog programa želim vam izrecitirati jednu svoju pjesmu na engleskom i potom dati kratko objašnjenje. Većina od vas ne razumije engleski, pa nećete moći osjetiti sklad rimovanja, jer kada se poezija prevede na neki drugi jezik, ona gubi znatan dio svoje izvorne ljepote. Međutim, to sada nije važno kao što je važna sama poruka pjesme." Zatim sam malo zastao, zatvorio oči, koncentrirao se, duboko uzdahnuo, otvorio oči i počeo glasno recitirati prvu, a zatim i drugu polovinu svakog stiha kako bi Noelu olakšao zadatak prevođenja.

The war is not over1

‘An eye for an eye, a tooth for a tooth’;
that was the law I used to live by.
Unable to grasp the absolute truth,
I could only let out my desperate cry.

Revenge for a bad thought,
and a bloody sword for crime.
Many battles have been fought
and many bodies lost to time.

Steeped in illusion and nourished by pride;
not much to gain, but so much to lose,
I chose the devil to be my guide.
He grabbed my neck and tightened the noose.

But then one day, I bought a magical book,
which told me I had been playing a sinful game.
I had lived my life as if I were a spook;
and that was my fault, there was no one else to blame.

Spoken by Krishna in days of yore,
the book offered solutions and gave me relief.
The waves of his mercy washed me ashore,
saving myself from the ocean of grief.

‘Bhagavad–gita’ was the book’s name.
It touched my heart and gave me firm faith.
Written by Prabhupada who put me to shame.
He exposed my madness that I was so great.

Lord Krishna spoke to me from the book’s pages,
the most open secret known to very few.
"You could become successful like previous sages
by following instructions that I am giving you.

Look out for a master, a seer of truth.
Closely follow wisdom that he can share.
Thus, you will taste the best and sweetest fruit,
beyond lamentation and beyond despair.

The war is not over; it is yet to start.
The forces of illusion are certainly strong.
Firmly embrace his feet in the heart
and with his guidance nothing can go wrong.

Don’t languish in sorrow. Be brave and fight!
Unsheathe your sword and face dreadful foes.
Join Prabhupada’s army as a spiritual knight
and relish many victories as the time goes.”

‘For injury – pardon, and for hatred – love’.
This is the guideline by which I now live.
It is the law that comes from above;
thus, we receive more when we try to give."

   Po završetku recitacije publika je bila malo zbunjena jer nisu razumjeli neke izraze kao što su 'Bhagavad-gita' i 'Prabhupada', a vjerojatno nisu znali niti što je 'vitez'. Pored toga, nisu mogli uživati u skladu poetske rime, ali su ipak sa smiješkom na usnama i širom otvorenih očiju čekali da im objasnim što sam upravo odrecitirao. U par rečenica sam objasnio o Vedama i Bhagavad-giti. Potom sam malo opširnije govorio o Šrila Prabhupadu.
   Noel je prevodio: "U ovoj pjesmi sam spomenuo duhovnog učitelja Prabhupada. On je bio jedan od Krišninih opunomoćenih izaslanika iz duhovnog svijeta. Pojavio se u ljudskom društvu da bi širio izvorna duhovna učenja koja su vječna, ali su zapisana prije više od 5 000 godina. Imao je sedamdeset godina kada je gotovo bez ikakvih financijskih sredstava iz rodne Indije došao u jedan udaljeni dio Lobhadomhana koji se zove Amerika, gdje nikoga nije poznavao. Bio je odlučan da po želji svog duhovnog učitelja raširi Krišnine upute u tom dijelu svijeta gdje su ljudi izuzetno degradirani. Od 1965. do 1977. godine kada je umro – preveo je sa sanskrta i napisao komentare na preko pedeset knjiga. U tom vremenskom razdoblju osnovao je sto osam Krišninih hramova po čitavom Lobhadomhanu. Njegova mistična moć je, između ostalog, bila u tome što je od najpalijih ljudi kao što su pijanci, narkomani, kriminalci i prevaranti raznih vrsta – uspio napraviti poštene, trezvene ljude koji su napustili grešni život i krenuli putem ozbiljne duhovnosti, upravo onakve kakva je nekada bila poznata vašim precima.
   Ja sam također rezultat njegove milosti. Da njega nije bilo, ja bih sada bio grešna osoba koja samo stvara probleme u svijetu, sebi i drugima. Šrila Prabhupada nije imao svoj privatni život. Iako je bio duhovni vođa velikog pokreta za produhovljenje čovječanstva, živio je izuzetno skromno i spavao je samo četiri sata dnevno. Sve ostalo vrijeme bio je aktivan u misionarskim aktivnostima. Budući da je bio skroman i ponizan, za sebe je rekao da je jedina njegova zasluga u tome što je Krišnine duhovne upute preveo sa sanskrta bez ikakvih izmjena izvornog teksta. Iako je bio misionar mira, istovremeno je bio neumoran ratnik protiv iluzije i neznanja. Čak i dok je napuštao tijelo, do zadnjeg atoma energije vodio je bitku protiv neznanja u svijetu, prevodeći Šrimad-Bhagavatam za duhovnu dobrobit svih budućih pokoljenja..."
   Tu sam zastao jer su me shrvale emocije i nakon kratke stanke nastavio sam sa suzama u očima. "Draga braćo i sestre, da nije bilo njega – ja sada ne bih bio ovdje s vama, već bih bio jedan od onih ljudi kakvih se vi užasavate. Hvala vam na pažnji i hvala vam što imate tako plemenita srca i vrlinske odlike zbog kojih je večerašnja meditacija na maha-mantru za mene bila posebno iskustvo. Sa zemljopisne točke gledišta, nisam prešao dug put da bih došao ovdje. Ali budući da se putovanje mjeri brojem stečenih prijatelja, a ne brojem prijeđenih milja – onda mogu reći da je moj put bio jako dug i ostat će nezaboravan."
   I opet, u zrak su poletjeli šeširi i čuli su se uzvici "Yep!, Yep!" Dobar dio publike bio je ganut mojim govorom ili bolje rečeno – uzvišenim odlikama Šrila Prabhupada. To se moglo vidjeti po tome što su mnogi imali oči vlažne od emocija, a neki su čak rukavima brisali suze. To je za mene bilo zapanjujuće iskustvo jer iako Šrila Prabhupadova misija u svijetu pohlepe postoji već duže od četrdeset pet godina – većina ljudi još uvijek nije svjesna njegovih priloga čovječanstvu, smatrajući ga tek vođom 'neke indijske sekte'. Postoje mnogi tzv. duhovni vođe koji su zavidni na njegov uspjeh ili su zasljepljeni religijskim fanatizmom, pa su zato u nemogućnosti da prepoznaju duhovne vrijednosti Šrila Prabhupada i značaj njegove misije. S druge strane, ovi Leprechauni po prvi puta čuju maha-mantru i o slavama Šrila Prabhupada – ali zbog svoje bezgrešnosti i plemenitih srca – lako su se uspjeli povezati s duhovnom energijom koja je brzo našla svoj put do njihove duše.
   Sklopio sam ruke, nagnuo se publici, sišao s pozornice i krenuo do svog mjesta uz Taiga, sve vrijeme praćen usklicima publike. Pokretom ruke Acanus mi je dao znak da mu priđem. Uhvatio me za ruku i u uho rekao: "Izvrstan nastup, Vrišabha. Uz tvoje vodstvo, doživjeli smo nesvakidašnje iskustvo. Osvojio si srca stanovnika Fenore."
   "Hvala ti, Acanuse."

Fusnota:

1 U ovom prijevodu pjesme dat je naglasak na značenje izvornog teksta pjesme, radije nego li na rimovanje.

Rat nije gotov

‘Oko za oko, zub za zub’;
to je bio zakon po kojemu sam nekada živio.
U nemogućnosti da shvatim apsolutnu istinu,
jedino sam mogao očajnički zaplakati.

Osveta za nečiju lošu misao,
i okrvavljeni mač za kriminal.
Mnoge bitke su bile vođene
i mnoga tijela izgubljena vremenom.

[Bio sam] preplavljen iluzijom i hranjen ponosom;
nije bilo puno toga za dobiti, već puno za izgubiti.
Izabrao sam samog vraga da bude moj vodič.
On je zgrabio moj vrat i stegao mi omču.

A onda sam jednoga dana kupio čudotvornu knjigu
koja mi je rekla da sam igrao grešnu igru.
Tada sam živio svoj život kao duh;
i to je bila moja greška; nikoga nisam mogao okriviti.

Knjiga koju je izgovorio Krišna u davna vremena –
ponudila mi je rješenja i dala olakšanje.
Valovi Njegove milosti su me izbacili na obalu,
spašavajući me od oceana patnje.

Knjiga se zvala ‘Bhagavad–gita’.
Dotakla mi je srce i dala čistu vjeru.
Napisao [preveo] ju je Šrila Prabhupada koji me je
posramio objelodanjenjem moje ludosti kada sam mislio da sam tako velik i značajan.

Gospodin Krišna mi se obraćao sa stranica knjige,
otkrivajući mi najotvoreniju tajnu, poznatu tek nekolicini.
“Moći ćeš postati uspješan kao prethodni mudraci,
slijeđenjem uputstava koje ti Ja dajem.

Potraži duhovnog učitelja koji može vidjeti istinu
i striktno slijedi mudrost koju on može podijeliti s tobom.
Na taj način ćeš okusiti najbolji i najslađi plod,
daleko od jadikovanja i očaja.

Rat nije gotov; tek treba započeti.
Mayine snage su zaista moćne.
Čvrsto u srcu zagrli stopala svoga učitelja
i pod njegovim vodstvom, ništa neće poći krivo.

Nemoj venuti u žalosti. Budi hrabar i bori se!
Isuči svoj mač i suoči se s opasnim neprijateljima.
Pridruži se Prabhupadovoj vojsci kao duhovni vitez
i uživaj u mnogim pobjedama koje će vremenom uslijediti.”

‘Za povredu, oprost; a za mržnju, ljubav’,
postala je nova vodilja po kojoj sada živim.
To je zakon koji dolazi odozgo;
tako, više primaš kada više daješ.