Zbor mudrih

   Najednom je mladi Seamus podignutom rukom zaustavio našu povorku i bez riječi ušao u kućicu koja je bila smještena pod krošnjom visokog, žilavog drveta.

Ubrzo se vratio i dao nam znak da uđemo. Moji pratioci su pred ulazom izuli svoje drvene klompe i stavili ih na policu na kojoj se već nalazilo nekoliko pari drugih. Ja sam isto učinio sa svojim tenisicama.

Morao sam se prilično sagnuti kako bih ušao kroz niska vrata. Da ne bih stajao pogrbljen zbog niskog stropa, čučnuo sam okrenut prema grupici Leprechauna koji su me gledali s mješavinom velikog iščekivanja, radoznalosti i dobrodošlice.

U prostoriji su gorjele četiri baklje koje su bacale svoje treperavo svjetlo preko naših lica. Oni su sjedili na drvenim stolicama u polukružnoj formaciji. Na dvije stolice koje su bile prazne, sjeli su Diarmuid i Seamus.

Mlađi Seamus mi je ponudio mekanu prostirku koju je raširio po podu ispred mene, pokazao mi da sjednem na nju i zatim izašao napolje.

Sjedenje u lotosovom položaju na podu nije mi bilo strano, ali ono što je bilo strano, bila je situacija u kojoj sam se našao. Nalazio sam se u nekakvom četverodimenzionalnom svijetu za kojeg lokalni stanovnici kažu da se zove Seandomhan, sjedeći u maloj kućici, okrenut prema osmorici Leprechauna koji su odisali očekivanjem dugog razgovora.  

Trojica mojih sugovornika imali su sijede brade, uključujući Diarmuida i Seamusa, četvorica bakreno crvene, a jedan je bio potpuno obrijan. Onaj koji je izgledao najstariji među Leprechaunima, obratio se onome koji je sjedio do njega i rekao mu nešto na njihovom jeziku. Taj je pak klimnuo glavom i na savršenom engleskom rekao: "Želimo ti se predstaviti. Ovo je naš starješina Acanus."

Zatim je nastavio rukom pokazivati prema ostalim članovima grupe izgovarajući njihova imena: "Abadonan, Vortipor, Quodvoldeus, Taig. Ja sam Saltran, a Diarmuida i Seamusa već poznaješ.

Prije nego započnemo s razgovorom, predlažem da objedujemo zajedno. Pretpostavljamo da si gladan." Podigao je obrve i upitno me pogledao.
   "Ako je hrana vegetarijanska, vrlo rado", odgovorio sam sklopljenih ruku.
   "Naravno. I mi smo vegetarijanci." Zatim je uzviknuo: "Sinead, donesite hranu!"

Na to je u sobu ušla, nitko drugi nego mala Poi koja je išla od jednog do drugog i dijelila tanjure od nelakirane pečene gline. Ja sam dobio prvi, a potom svi ostali. Zatim nam je podijelila čaše i drvene žlice.

Nakon nje je iz susjedne sobe ušla već najavljena Sinead, koja je vjerojatno bila Poina majka. Sinead je iz glinenog lonca dijelila nekakvo varivo od povrća. Zatim je bila poslužena salata kakvu još nisam vidio, okrugli hljepčići, juha, kaša od žitarica, slatkiš i napitak.

Prije nego sam počeo jesti, sklopio sam ruke i izgovorio sanskrtske mantre s kojima sam odao poštovanje duhovnom učitelju i zahvalio se Krišni za ponuđenu hranu. Svi su bili iznenađeni time, ali ništa nisu rekli. 

Dok sam izgovarao mantre, prelazio sam pogledom preko njihovih začuđenih lica. Samo su se Sinead i Poi smještene na klupici uz ugašeni otvoreni kamin, smješkale od uha do uha, pogledavajući malo u mene, pa malo jedna drugu.

Ne znam tko je kome bio smješniji. Ja njima ili one meni. Obje su imale iste frizure; plavu kosu razdijeljenu na pola i ispletenu u dvije guste pletenice. Imale su pjegice na licu, prćasti nosić i žmirkave očice.

Odjeća im je jako podsjećala na žensku nizozemsku folklornu nošnju, s tom razlikom što je bila ipak raznobojnija. Kada sam počeo jesti, toliko su se nagnule naprijed da su skoro pale s klupe. Širom otvorenih očiju pratile su svaku moju gestu ne bi li saznale kako mi se sviđa hrana. A hrana... bila je fenomenalna! Takvo što dotada nisam jeo.  

Tijekom objeda se nije puno pričalo. Tek tu i tamo je netko od Leprechauna na njihovom gaelic jeziku progovorio rečenicu, dvije. Tih pola sata je bilo dovoljno da mi kroz um prođe toliko toga. Kao Krišninom sljedbeniku, bilo mi je savršeno jasno da se ništa ne događa slučajno. Vrlo vjerojatno sam imao neku karmičku1 povezanost s ovim Leprechaunima iz nekog od prošlih života.

Baš kao što dvije slamke plutaju neko vrijeme zajedno na površini rijeke, pa ih onda valovi razdvoje, da bi ih opet nekada spojili zajedno – slično tome, mi smo iz života u život povezani s nekim osobama na pozitivan i negativan način, pa nam onda te osobe pričinjavaju zadovoljstvo, odnosno patnju.

Krišna kaže da se ništa ne događa slučajno jer se On nalazi u svačijem srcu i upravlja lutanjima svih živih bića, koja kao da su smještena u mašini načinjenoj od materijalne energije.

On je vrhovni lutkar koji povlači konopce naših sudbina u skladu sa našim željama i aktivnostima, dovodi nas u okolnosti koje smo zaslužili i povezuje nas sa osobama koje smo zaslužili, sviđalo se to nama ili ne.

Bio sam ushićen što sam se našao u ovoj situaciji. Osjećao sam se jako spokojno i zadovoljno u društvu Leprechauna koji su vidno zračili pozitivnom energijom. Bilo mi je jasno da su i oni imali nekakav interes u tome što su me doveli u svoj svijet.

Zašto me je Krišna doveo u njihovo društvo? Što se očekuje od mene? Nisam mogao čak niti nagađati, jer što bi jedan stanovnik svijeta pohlepe, sa svim svojim ograničenostima, mogao učiniti za Leprechaune koji posjeduju mistične sposobnosti i žive u tako harmoničnom svijetu?  

"Sinead, Poi; molim vas uklonite pribor za jedenje", oglasio se Saltran na engleskom jeziku nakon što smo svi završili s objedovanjem. Sinead i Poi su bez riječi učinile što im je rečeno, pa su zatim ušle s posudom za ispiranje ruku, vrčem vode i ručnicima.  

"Da bi nas sve mogao razumjeti, od sada ćemo i mi međusobno govoriti samo na engleskom. Bit će mi zadovoljstvo da našem vođi Acanusu dam glavnu riječ", zaključio je Saltran.

Acanus je očigledno bio najstariji od njih. Imao je sijedu bradu, ali nije imao brkove. Na glavi je imao kapu poput kape za spavanje, nešto kao u crtanom filmu o Štrumpfovima. Imao je blage, ali prodorne smeđe oči koje su se susrele s mojim pogledom. Ulijevao je osjećaj osobe od povjerenja i mudrosti. Izgledao je kao netko tko je puno toga prevalio preko glave.  

"Dobro došao, Vrišabha! Čuo sam od Diarmuida da si imao jaku želju da nas upoznaš. Pa, evo te u svijetu Leprechauna. Kako se osjećaš?"  

"Hvala ti Acanuse. Čak i ovim što sam do sada doživio, dobio sam više nego što sam očekivao. Osjećam se izvrsno i svima sam vam zahvalan što ste mi ukazali povjerenje i čast te što ste me doveli u svoje društvo. Nadam se da postoji nešto što mogu učiniti za vaše zadovoljstvo."

Acanus nije odmah uzvratio na moju izjavu, već je napravio značajnu pauzu koju sam iskoristio da pogledom prijeđem preko lica ostalih članova Zbora mudrih. U iščekivanju da vide što će se dogoditi sljedeće, gledali su čas u mene, čas u Acanusa.

Konačno, Acanus nastavi: "Imamo za tebe jedan poseban zadatak od velike važnosti za budućnost našeg svijeta i svijeta iz kojega ti dolaziš." Osjećao sam se kao spasitelj svjetova, misionar sa specijalnim zadatkom. Da li se Diarmuid jučer slučajno zatekao na obali jezera dok sam meditirao ili je to bio smišljeni trik da bi testirao jesam li kvalificiran da izvršim zadatak koji imaju za mene?  

Kao da mi je pročitao misli, Acanus je nastavio: "Nećemo ti odmah reći što to očekujemo od tebe. Prvo ćeš morati odgovoriti na neka pitanja kako bi vidjeli jesi li uopće kvalificiran. Imamo pozitivno mišljenje o tebi. Na tebi je da ga opravdaš ili opovrgneš. Jesi li spreman?"

Umjesto da odgovorim na njegovo pitanje, postavio sam mu jedno drugo pitanje: "Što će se dogoditi sa mnom ako vas razočaram i ne ponudim zadovoljavajuće odgovore?"

"Vratit ćemo te u svijet kojemu pripadaš i izbrisat ćemo iz tvoga sjećanja svaki tračak pomisli da si nas ikada sreo."
   "Znači, to bi za mene bilo samo kao neki lijepi san?"
   "Ne. Čak niti san. Potpuni zaborav." Podignutih obrva, odgovorio je sa stavom učitelja koji od učenika očekuje dobro napisanu domaću zadaću.  

"Dobro, spreman sam", rekao sam dok mi je srce tuklo skoro da su i ostali mogli čuti. Svi pogledi su bili uprti u mene. Diarmud i Seamus su, u znak ohrabrenja klimnuli glavama, dajući mi tako moralnu podršku.

Pomislio sam: "Kakva li će to biti pitanja? Neću valjda uprskati čitavu stvar? Bio bih dvostruki gubitnik. Prvo, ne bih imao priliku učiniti tako značajan zadatak za dobrobit dva svijeta i drugo, sve ovo što sam doživio od jučer uvečer, bilo bi izbrisano iz moje memorije."  

Acanus je prekinuo tijek mojih razmišljanja. "Prvo pitanje. Što je teže kontrolirati od vjetra?"
   "Um", odgovorio sam bez previše razmišljanja, na veliko ugodno iznenađenje Zbora mudrih. Acanus je smiješkom i blagim klimanjem glave potvrdio svoje zadovoljstvo mojim odgovorom. 

"Što je brojnije od vlati trave?"
Ovoga puta nisam htio dati tako brzi odgovor, već sam pažljivo razmišljao. Tišinu u sobi narušila je samo Sinead koja je ušla da bi u kaminu potpalila drva koja su tamo već bila spremna.
   "Čovjekove želje", odgovorio sam, svjestan da za ovo pitanje ne postoji samo jedan ispravan odgovor.

Smiješeći se, Leprechauni su počeli pogledavati jedni druge i kao da više nisu bili moji ispitivači, već moji navijači. Acanus je najvještije prikrivao svoje zadovoljstvo. Vrlo pribrano je nastavio: "Koja su troja vrata pakla?"
   "Požuda, nekontrolirani gnjev i pohlepa."

Acanus više nije mogao prikrivati svoje oduševljenje. Klimajući glavom podignutih obrva, prešao je pogledom preko lica ostalih članova Zbora mudrih. Moj treći ispravan odgovor ulio mu je nadu kao nogometnom navijaču čija momčad vodi 3:0.

Već sam očekivao da će uzviknuti nešto kao: "Bravo! Položio si!", kadli vidjeh Acanusa da se priprema za četvrto pitanje koje je bilo: 'Koji je prvi korak na putu do znanja?' Pouzdavši se u ono što sam naučio iz Bhagavad-gite koju je preveo i komentirao Šrila Prabhupada2, s pouzdanjem sam odgovorio: "Poniznost."  

Nakon uobičajenog odobravanja, Acanus je nastavio: "Što je najveće bogatstvo?" Hm, to je bilo još jedno od onih pitanja na koje se mogu ponuditi različiti ispravni odgovori, ali misleći da Leprechauni nisu bili dovoljno zreli za duhovno znanje koje sam im htio dati, odgovorio sam: "Zdravlje." Bili su vidno zadovoljni mojim odgovorom.

 

Fusnote:

1 Riječ karma je sanskrtski izraz koji označava univerzalnu zakonitost akcije i reakcije, koje se u materijalnom svijetu očituju kao nagrada za dobra, i kazna za loša djela. Sva inteligentna bića su posredno i neposredno odgovorna za svoje aktivnosti koje uvjetuju njihovo tijelo, mjesto rođenja i mentalno ustrojstvo u sljedećem životu. Karma se može očitovati individualno i kolektivno. Razumijevanje zakonitosti karme je neophodno za pravilno razumijevanje ciklusa reinkarnacije i njegovo konačno zaustavljanje.


2 Da bi očuvao mudrost vedske književnosti u svom izvornom obliku za čitatelje današnjice i buduće naraštaje, kao i da bi popularizirao vjerodostojnu duhovnu znanost - Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (1896-1977) osnovao je 1966. godine ISKCON (International Society for Krishna Consciousness) - Međunarodno Društvo za Svjesnost Krišne. Nakon što je publicirao prva tri sveska Šrimad-Bhagavatama, Šrila Prabhupada je došao u SAD 1965. godine da bi ispunio misiju svog duhovnog učitelja. U godinama koje su uslijedile napisao je više od 50 svezaka autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i duhovnih klasika vedske literature.