Znanom prečicom sam krenuo preko livada do mjesta sastanka s Diarmuidom. Stigao sam 60-ak minuta ranije. Opuštao me mir krajolika - šaš, trske, povremeno glasanje barskih ptica i žaba.  Nalazio sam se na istom mjestu gdje sam bio 24 sata ranije. Pomislio sam: "Gdje ću li se sutra nalaziti u ovo doba?" Kao i prethodnog dana, počeo sam se šetati po uskom puteljku. Držao sam brojanicu u ruci i pokušavao se koncentrirati na maha-mantru. 18.55 h. Spremio sam brojanicu u ruksak i s iščekivanjem gledao u mjesto na kojem je jučer stajao Diarmuid.
   Čuo sam šuškanje iz obližnjeg raslinja... i onda ispred mene iz žbunja iskoračiše dva Diarmuida, bolje rečeno dva Leprechauna koji su izgledali gotovo identično. Mora da sam izgledao kao netko kome je žirafa upravo izašla iz smočnice. Moje širom otvorene oči i obješena donja čeljust sigurno su bili smiješni dvojici Leprechauna koji su se nespretno trudili da prikriju svoje osmijehe. Prvi sam započeo razgovor upitavši: "Tko je od vas dvojice Diarmuid?"
   Lijevi progovori: "Eto vidiš Vrišabha, održao sam svoje obećanje. Čak i više od toga. Doveo sam svog brata Seamusa." Seamus mi se naklonio baš kao i prethodnog dana Diarmuid. Uzvratio sam na isti način. Desna ruka do lijevog ramena i lagani naklon.
   "Promatramo te već desetak minuta. Htjeli smo biti sigurni da ćeš doći sam." Progovori Seamus malo dubljim glasom od Diarmuidovog. Podigao sam obrve i raširio ruke progovorivši: "I ja sam ispunio svoje obećanje. Došao sam čak i prije dogovorenog vremena. Gdje ćemo sada?"
   "A gdje bi ti htio?", reče Diarmuid.
   "Pa, rekao bih... tamo gdje vi živite."
   "Upravo tamo te i vodimo, ali morat ćemo ti staviti povez preko očiju."
   Po prvi puta otkako sam upoznao Diarmuida, osjetio sam nelagodu i malo straha. Mislio sam u sebi: "Jest da ovi Leprechauni izgledaju simpatično, ali ja zapravo ništa ne znam o njihovim naravima i običajima. Tko zna što mi mogu napraviti ako me zaista odvedu u svoj svijet?"
   "Ne boj se", prijateljski i s razumijevanjem reče Diarmuid koji kao da je pročitao moje misli. Rukom mi je pokazao da se sagnem kako bi mi mogli staviti povez preko očiju. Nakon otprilike deset minuta hoda, Seamus mi je rekao da sjednem na tlo. Nisam mogao napipati ništa neobično, tek travu i pokoji grumenčić mirisne zemlje. Njih dvojica su počeli nešto razgovarati na svom jeziku koji mi je zvučao kao gaelic1. Razgovor se postupno pretvorio u tihu i neobično milozvučnu pjesmu, koja se nakon 3-4 minute pretvorila u recitaciju nekakvih mantri. Činilo mi se da su i mantre trajale nekoliko minuta... i onda – potpuni muk.

Dolazak u svijet Leprechauna

   Ubrzo sam osjetio neku pozitivnu promjenu. Zrak koji sam udisao, bio je ispunjen nekim ugodnim mirisom. Iz daljine je dopiralo pjevanje umilnih ženskih glasova. Čuo se smijeh, cvrkut ptica i zujanje insekata. Iako sam još uvijek imao povez preko očiju, osjetio sam neku dobru vibraciju. Ono malo straha što sam osjećao, raspršilo se kao magla rastjerana sunčevim zrakama. Osjetio sam da mi netko polako razvezuje čvor na potiljku kako bi skinuo povez. Kakvog li iznenađenja! Umjesto bradatog Diarmuidovog ili Saemusovog lica, preda mnom je sijalo lice plavokose djevojčice, koja je sa svojim pjegicama na licu i frizurom podsjećala na vilinsku verziju Pipi Duge Čarape. Moglo bi se reći da je bila lijepa, iako je po ljudskim standardima pomalo naličila na karikaturu. Rekla mi je: "Ceid mile failte!" Nisam razaznao niti jednu prepoznatljivu riječ na engleskom.  
   "On ne razumije naš jezik. Kaži mu na engleskom", iza mene se čuo poznati Diarmuidov glas. Brzo sam okrenuo glavu preko ramena i ugledao dva nasmiješena lica. Diarmuid i Seamus su opet prikrivali svoj smijeh. Iako su stavili ruku preko usta, njihove oči su se smijale. Vidjeli su totalnu zbunjenost na mojem licu. Ovog puta mora da sam im izgledao kao netko kome upravo čopor jazavaca istrčava iz kupaone. I ja sam se počeo smijati. Okrenuo sam se prema djevojčici koja mi je na odličnom engleskom (ali ipak sa čudnim akcentom) rekla: "Dobro došao u svijet Leprechauna i vila!" Imala je iskričave svjetloplave oči i osmijeh od uha do uha.
   "Ja se zovem Poi; a ti?"
   "Ja se zovem Vrišabha."
   "Vrišabha? To je čudno ime."
   "Pa, to je zapravo moje duhovno ime. Imam ja i drugo ime. Zovem se Vladimir."
   "Oh, to je još čudnije. Bolje ću te zvati Vrišabha."
   "Bilo je dosta Poi", oglasi se Seamus, "Hodi se igrati s ostalom djecom."
   Na to je Poi poslušno odskakutala niz livadu prema rasplesanoj grupici od koje je i dalje dopirala milozvučna glazba. S velikim iščekivanjem gledao sam u Diarmuida i Seamusa. Bio sam spreman  punim plućima uroniti u njihov svijet, koji mi je izgledao toliko čaroban iako još nisam napravio niti koraka. Nakon Poi, moje drugo veliko iznenađenje bila je priroda koja me okruživala. Uštipnuo sam se ne bih li provjerio da li sanjam. Nalazio sam se nadomak sela okruženog predivnom šumom. Ta šuma nije bila obična. Podsjećala me na jedan ogroman botanički vrt u kome je bilo drveća raznih oblika i boja. Suprotno nekom logičnom očekivanju, drveće nije bilo manje od drveća kakvog sam poznavao do tada. Mislio sam da će u svijetu malih 'ljudi' i drveće biti malo. Koliko sam mogao primijetiti s pozicije na kojoj sam sjedio, s mnogih krošanja visjeli su plodovi kakve još nikada nisam vidio. U podnožju stabala rasla je uglavnom paprat i žbunovi šumskog cvijeća od kojeg se širio neodoljiv miris. Uokolo su prolijetale neobične ptice raznih boja. U tom trenutku su mi opisi rajskih planeta iz Šrimad-Bhagavatama2 postali opipljiva realnost. Pomislio sam: "Oh, kako svijet može biti divan kada ga
ne upropaste ljudi motivirani pohlepom!"
   Upitno sam podigao obrve prema svojim prijateljima. Da; prijateljima. Kada se nađete u sasvim drugačijem svijetu, svaka poznata i blagonaklona osoba vam odjednom postane prijatelj. Pitam se, zašto to nije tako kod nas ljudi? Kada se nađemo u nekoj nepoznatoj zemlji, podozrivo gledamo čak i one koji nam se smiješe, jer ne znamo nose li na svom licu masku ili ogledalo svoga srca. Pored toga, u našem svijetu su čak i mnoga prijateljstva motivirana sebičnim ambicijama koje prije ili poslije, postanu očigledne.
   "Vrijeme je da te odvedemo u selo i predstavimo našem vođi Acanusu", reče Seamus.
   "Mogu li prije toga nešto upitati?" Bio sam užasno znatiželjan i nestrpljiv da saznam kako su me Diarmuid i Seamus doveli u svoj svijet.
   "Možeš", odgovori Diarmuid.
   "Pa, ovaj... kako da počnem? Što ste to napravili da smo tako brzo sa obale Upper Loch Erne jezera stigli ovdje? Moram priznati da sam oduševljen ovom atmosferom iako još ništa nisam ni vidio osim divne mirisne prirode i simpatične Poi." Diarmuid i Seamus su također sjeli na tlo ispred mene, baš kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Nisam se nikada tako osjećao. Htio sam pažljivo saslušati što mi njih dvojica imaju za reći i istovremeno se strčati u selo da vidim u kakav svijet sam došao. Diarmuid je pogledao u Seamusa i rukom mu dao znak da počne govoriti.
   "Čak i vaši znanstvenici nagađaju nešto o fenomenu paralelnih svjetova, mada zapravo ne znaju ništa o tome. Ovaj naš svijet postoji u dimenziji višoj od vašeg ljudskog svijeta. Bojim se da ti nedostaje osnovno znanje pomoću kojega bi mogao razumjeti o čemu govorim, pa ću ti zato dati pojednostavljeno objašnjenje. Za razliku od vašeg svijeta kojega mi nazivamo Lobhadomhan, što znači svijet pohlepe – u našem svijetu se vrijeme i prostor očituju na drugačiji način, iako živimo na istom planetu. Vi ljudi to ne možete razumjeti baš kao što lik nacrtan na papiru ne bi mogao shvatiti kako je moguće iz njegovog dvodimenzionalnog svijeta ući u vaš trodimenzionalni svijet, a kamoli ne u naš četverodimenzionalni. U biti, ono što vama nedostaje jest proširena svjesnost i razvijenija osjetila!"
   "Razumiješ li što ti Seamus govori?", upade Diarmuid. Ne čekavši na moj odgovor, nastavi od tamo gdje je Seamus stao. 
   "Vi ne možete vidjeti mikroorganizme bez vaših pomagala. Ne možete vidjeti jako udaljene objekte. Ne možete čuti ono što vaši znanstvenici nazivaju ultrazvuk i hiperzvuk. Ne možete osjetiti mnoge mirise koje mogu npr. psi iz vašeg svijeta, a umovi su vam ograničeni na razumijevanje pojmova, procesa i objekata temeljeno na logici trodimenzionalnog svijeta. Zbog svojih ograničenih osjetila ne možete realno doživjeti čak niti svijet u kojem živite, a da ne govorimo o svjetovima koji postoje na višim dimenzijama i razinama svjesnosti. Ni mi nismo savršeni. Postoje svjetovi koji su daleko iznad našeg. Stanovnici tih svjetova posjeduju mistične moći koje daleko nadilaze naše..."
   "Što vi smatrate mistikom?", upao sam Diarmuidu u pola rečenice.
   "Mistika zapravo ne postoji. To je samo termin kojim se služe oni koji su u neznanju; nesposobni shvatiti urođene mogućnosti razvijenijih živih bića. Na primjer, jesu li avioni kojima se vi služite mistika?"
   "Pa naravno da nisu. Rekao bih da su to tek trapavi pokušaji naših znanstvenika da naprave savršeni spoj zračnog uzgona i fizičkih zakonitosti motora s unutrašnjim izgaranjem goriva. O tome svatko uči u školi. Princip rada avionskog motora je dobro poznat i nema tu nikakve mistike..." Seamus se ponovo uključio u razgovor i prekinuo me.
   "Ali za životinje ili čak tehnički neobrazovane ljude, vaše željezne ptice su apsolutna mistika, zar ne?"
   "Apsolutno."
   "Vidiš, slično tome, tebi je mistično kako smo te za vrlo kratko vrijeme prebacili iz Lobhadomhana u naš svijet. Za nas je to vrlo jednostavno jer imamo osjetila koja su razvijenija od vaših, poznajemo određene fizičke zakonitosti koje su neshvatljive i za najbolje logičare trodimenzionalnog svijeta i znamo koristiti suptilne sile zvuka. Za nas tu nema nikakve mistike. A što ti misliš da je mistika?"
   "U biti, slažem se s tobom, ali mogu još dodati da je Krišna jedini mistik. Ako neki čovjek ima nadnaravnu moć ili talent – to je dobio zbog Njegove milosti. Krišna sam kaže u Bhagavad-giti3 da je On sposobnost u čovjeku. Kada neki ljudi postanu bahati i ponosni na svoje sposobnosti, nerijetko se dogodi da im On oduzme te sposobnosti ili obilja (znanje, slavu, bogatstvo, sreću, itd). Vidite samo koliko su naši znanstvenici ponosni na svoje znanje. Stvorili su epohu tehnoloških izuma o kojima uvelike ovisi gotovo čitavo čovječanstvo. Sada sve ovisi o tehnologiji i nafti, dok s druge strane, ponizili su sami sebe time što su uništili skoro sve oko sebe. Zagadili su vodu, zrak, hranu i poljoprivredne površine. Zbog njihove tehnologije, gotovo svakodnevno se događaju ekološke katastrofe, izumiru na tisuće vrsta životinja i biljaka, krče se tropske šume, stvorena je ozonska rupa u omotaču oko Zemlje, a za svaki virus koji znanstvenici poraze svojom medicinom – priroda stvori tri nova nepoznata virusa. Doveli su nas do ruba klimatskog kaosa za kojeg ne znaju kako će se uskoro odraziti na populaciju ovog planeta, itd.

Fusnote:

1 Izgovara se ‘geilik'. Jezik starih Kelta koji se još uvijek održao uglavnom na zapadnoj obali Irske.

2 Šrimad-Bhagavatam je duhovno književno djelo zapisano prije više od 5 000 godina. Sastoji se od 18 000 stihova na sanskrtu i detaljno opisuje aktivnosti i učenja Krišne i Njegovih bliskih pratilaca iz duhovnog svijeta.

3 Bhagavad-gita znači ‘Božanska pjesma’ (sanskrt). Posljednji puta ju je Krišna (Bog) izgovorio prije otprilike 5 300 godina kao moralnu i filozofsku smjernicu za čitavo čovječanstvo. Sastoji se od 700 stihova koji se bave tematikama: a) Bog, b) živa bića, c) priroda – materijalna i duhovna, d) karma i e) vrijeme.