"Čisto sumnjam. Nikada nisam čuo za Leprechaune koji žive izvan Irske. Dobro, a sada se moram vratiti kući; već je kasno." Nakon što je to rekao, izvadio je iz džepa nekakav svijetleći kamen koji je stavio u fenjer. Nikada nisam vidio takvo nešto. Svjetlo se širilo na oko pet metara uokolo. Izgledalo je poput žeravice, samo puno svjetlije. Bilo je neugodno za oči promatrati kamen duže od nekoliko sekundi.
   "Hej, što ti je to?"
   "Ah, to... to se zove utam. Svijetleći kamen; ali nisam ovlašten da ti odajem tajne. Idem sada; vidimo se možda nekom drugom prilikom."
   "Opssss, ovo postaje interesantno. Gdje on uopće živi?", pomislio sam u sebi.
   "Diarmuid, a gdje ti živiš?"
   "Aaaaaah ne, to ti ne mogu reći", odvratio je odlučno. Prošlo je desetak sekundi dok smo šuteći gledali jedan drugoga u oči. On je u mojim očima sigurno mogao vidjeti dječju radoznalost, upornost i molećivost.
   "Znam što ti je na umu", rekao je tiho, "ali ne želim dovesti u opasnost svijet Leprechauna. Već je i ovo previše."
   "Diarmuid, slušaj; ja stvarno znam čuvati tajne i nisam pokvarenjak koji bi iz bilo kojeg razloga htio dovesti u pitanje vašu sigurnost. Molim te, pokaži mi gdje vi Leprechauni živite."
   "Znam, vjerujem ti. Osjetim tvoju vibraciju. Mene ne možeš prevariti čak i da hoćeš. Ti si dobar čovjek, ali ipak..." Prekinuo sam mu rečenicu oduševljeno ubacivši: "Čuj, možda ja mogu učiniti nešto za vas. Napraviti nekakvu uslugu ili tako nešto; ha? Uostalom, sada je već gotovo mrak i ne mogu se vratiti tamo gdje boravim. Čak sam izgubio orijentaciju. Ne znam uopće ni kako da se vratim; a nemam ni džepnu svjetiljku..."
   "Imaš dovoljno mjesečine", nasmiješio se zadovoljno što se sjetio dobrog izgovora. Istina; skoro da nije bilo niti oblačka na nebu. Zvjezdano je nebo izgledalo još tajanstvenije u prisustvu Leprechauna. Čitava je situacija odisala misterijem. Gledao sam molećivo u pravcu Diarmuidovih toplih očiju, jer nisam mogao jasno razaznati crte njegovog lica, budući da je već bilo prilično mračno. Pomislio sam: "Kako je vrijeme brzo proteklo otkako sam ga sreo.

Već je mrak, a sve do nedavno sam mantrao na japi1. Zašto sam uopće toliko uporan? Kako to da me nije strah, jer ... tko zna u kakav bi me svijet on to mogao odvesti? Otkuda mogu biti siguran da Leprecauni nemaju neke mistične moći kojima bi mi mogli nauditi? Uostalom, počinje noć..." Unatoč svim tim mislima osjećao sam neki neodoljivi poriv da idem do kraja. Diarmuid je sve to vrijeme gledao u moje lice i onda je kao gospodar vječne mudrosti značajno prekinuo tišinu.
   "Vrati se sada na svoj otok i dođi sutra u 19 h na isto mjesto gdje si me prvi puta ugledao."
   "Kako ti mogu vjerovati da ćeš sutra doći na sastanak?"
   "Ako mi ne bi vjerovao sutra, zašto mi onda vjeruješ sada?" Nisam imao odgovor na to pitanje. Zatim je dodao: "I još jedna važna stvar; pobrini se da nitko ne sazna za naš susret, ni današnji ni sutrašnji; u protivnom će tvoja želja ostati samo neispunjeni san. I ne zaboravi - mene ne možeš prevariti." Rekavši to, hitro se okrenuo i munjevitom brzinom nestao u visokoj travi i trsci. Ostao sam zatečen i trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim kako sam ostao sam, na početku noći, među šikarama i trskom, bez džepne svjetiljke i na nepoznatoj lokaciji. Imao sam tek blijedu ideju u kojem pravcu sam trebao krenuti.
  

Trebalo mi je skoro sat i pol vremena da dođem do mjesta gdje su još uvijek bila svezana dva čamca. Tijekom desetak minuta veslanja do otoka, um mi je bio prožet mislima o mojem susretu s Diarmuidom i o tome što bi se moglo dogoditi sutra uvečer. Gotovo sam zaboravio na to kako su moji prijatelji sa Govindadvipa sada već sigurno zabrinuti za mene. Jesu li otišli na spavanje ili me netko još čeka budan? Još sa sredine jezera primijetio sam da je u hramskoj zgradi upaljeno jedno svjetlo. Vrata verande bila su otključana. Očigledno da su moji prijatelji primijetili moje dugo odsustvo. Izuvši cipele, tiho sam se šuljao do sobe na prvom katu gdje sam obično boravio.
   "Gdje si ti do sada?", iznenadio me i uplašio glas mog prijatelja Šri Rupe. "Pokušavao sam te nazvati telefonom, ali sam shvatio da ti mobitel zvoni u sobi kraj kreveta."
  

"Oh, hvala ti što si se brinuo za mene." Pokušavao sam iz uma izvući neku dobru laž, iako me je bilo pomalo stid što moram lagati najboljem prijatelju.
   "Pa ovaj, išao sam u Enniskillen u auto servis, a čovjek koji radi na narudžbi rezervnih dijelova, primijetio je da sam član Hare Krišna pokreta, pa je imao puno interesantnih pitanja..." Šri Rupa je lako povjerovao u moju prijevaru jer nije uopće sumnjao zašto bih ga lagao.
   "Mogao si nazvati da ćeš kasniti."
   "Ah, dobro sada... Isplatilo se popričati s Terryjem. On je jedan od onih rijetkih ljudi koji još uvijek ne nasjedaju na budalaštine koje promoviraju javna glasila. Zamisli; čak nema ni televizor. Izbacio ga je iz kuće kada mu je klinac počeo dobivati loše ocjene u školi. Rekao je: 'Ne želim da mi profiteri, političari, lažovi i manipulatori odgajaju dijete'. Fenomenalno, zar ne?"
   "Slažem se; ali sutra možemo više o tome. Idemo Vrišabha na spavanje. Već je kasno." Zaspao sam tek oko jedan sat iza ponoći, jer sam po umu prevrtao što li će se dogoditi osamnaest sati kasnije, kada se sretnem s Diarmuidom. I što uopće da kažem ako se opet vratim tako kasno? Smislio sam da ću parkirati auto na neko skrovito mjesto i pretvarati se kako se vraćam u Dublin.

   Jutarnje sunčeve zrake su mi prešle preko lica kao nagovještaj nekog velikog događaja. Znao sam da me očekuje nešto značajno i neuobičajeno. Moj um je bio usredotočen samo na jedno. "Možda će ovaj dan biti velika prekretnica u mojem životu. Tko zna što me čeka u svijetu Leprechauna, ako me zaista tamo odvedu? Volio bih da i Šri Rupa ide sa mnom, ali sada sam već dao obećanje da nikome neću ništa reći."
   Toga jutra sam nakon doručka upućivao posebne molitve Šri-Šri Radha-Govindi2. Božanstva3 kao da su mi davala svoje odobrenje: "Vrišabha, imaš naše blagoslove. Zaštitit ćemo te od svih opasnosti i nepovoljnih sila." Možda je takvo tumačenje bila samo uobrazilja koja je izbijala iz moje jake znatiželje da se upoznam s Diarmuidom i svijetom u kojem on živi. Baš kao da sam se spremao na neki dobro poznati izlet, u svoj ruksak sam pripremio sve što mi je trebalo za tri dana putovanja.
   "Ideš natrag u Dublin?", upitala me Rupamati, naša kuharica, kada me vidjela da s koferom i vrećom za spavanje silazim niz stepenište. "Oh, da. Ovdje sam već tri dana.

Mislio sam ostati malo duže, ali iskrsle su neke nove obaveze u Dublinu. Vidimo se sljedeći mjesec. Hvala na svemu..." Potrpao sam sve stvari u prtljažnik svoje Škode i nakon desetak minuta vožnje, parkirao je u jednoj od sporednih ulica obližnjeg sela Derrylin. Tek kada sam ugasio motor, palo mi je na pamet (zapravo, govorio sam sa samim sobom): "Zašto sam uopće došao ovako rano? Dobro sad... Čitat ću i mantrati do 18 h, a onda ću se uputiti do mjesta sastanka sa Diarmuidom."
   Mantrao sam dok je vrijeme sporo prolazilo. Iza ugla je bila mala trgovina u kojoj sam kupio banane, jogurt, prženi kikiriki i vodu. Nakon što sam se dobro najeo, počeo sam čitati Caitanya-caritamritu4 dok sam kroz volan povremeno pogledavao na sat komandne ploče. 15.38 h, pokazivale su brojke na satu. Vrijeme je sporo odmicalo. Umjesto da se usredotočim na maha-mantru, razmišljao sam o Diarmuidu. Hoće li biti dovoljno pošten da se zaista pojavi na mjestu sastanka ili me samo blefirao kako bi me se riješio na kulturan i učinkovit način? U umu su mi odzvanjale Diarmuidove riječi 'Vrati se sada na svoj otok i dođi sutra u 19 h na isto mjesto gdje si me prvi puta ugledao'. U 16.48 h nisam mogao više izdržati da se samo prevrćem po sjedalu i povremeno gledam u brojke sata koje su se sporo mijenjale.

Dok sam polako i značajno zaključavao vrata automobila, razmišljao sam: "Kada ću ga sljedeći put otključati? Još večeras... ili možda sutra, pa čak i kasnije... ili možda nikada više!? Zašto mi je Diarmuid rekao da se nađemo tako relativno kasno?" Dok sam polako koračao prema obližnjoj livadi s konjima, nastavio sam razmišljati. "Pa što on misli? Koliko dugo vremena ću provesti s njim (njima)? Čak bi mi i pola sata mističnog iskustva bilo dovoljno. Pa da, moram biti skroman. Koliko ljudi ima priliku razgovarati s Leprechaunima? Mora da sam od Boga izabran. Zašto ne? A zašto baš ja, a ne netko drugi? Hoću li od svog susreta s Diarmuidom dobiti neku posebnu duhovnu dobrobit ili pak Krišna želi da Diarmuid dobije dobrobiti od druženja sa mnom?"
 

  Iz misli me trgnula glasna automobilska sirena. Okrenuo sam glavu preko ramena. Iza mene, na nekoliko metara udaljenosti, kroz prozor auta mi se smješkao moj prijatelj Derek. Nosio je sunčane naočale jer mu je poslijepodnevno Sunce iza mojih leđa išlo pravo u oči.
   "Hej, Derek! Baš mi je drago što te vidim. Hare Krišna!"
   "Hare Krišna! Bio sam parkiran kod pošte. Nisi me vidio. Promatram te već pet minuta. Izgledaš mi nešto zamišljen. Je li sve ok?"
   "Pa naravno da je. Hvala što se brineš. Uskoro se vraćam u Dublin. Stao sam samo da tu kraj konja izmantram 2-3 kruga, pa idem dalje."
   "Ok. Čeka me žena. Vidimo se sljedeći tjedan. Kavicandra Swami daje nedjeljnu lekciju u Govindas-u. Dolaziš?"
   "Obavezno." Mahnuo sam mu dok se polako udaljavao. Pomislio sam: "Bolje da se gubim odavde prije negoli opet sretnem nekog poznatoga. Morao bih ponovo lagati." Pogledao sam na sat. 16.53 h.

Fusnote:

1 Riječ mantrati je žargonski izraz koji članovi Hare Krišna pokreta koriste u odnosu na Hare Krišna maha-mantru, koja je dio svakodnevne meditacije. Maha-mantra literarno znači  ‘velika  pjesma (zvučna  vibracija) za oslobođenje uma’ (od kontaminacije materijalnom, iluzornom energijom). Hare Krišna Maha-mantra glasi: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.  Japa znači brojanica sa 108 zrna.

2 ‘Šri' je sanskrtski izraz poštovanja. Govinda je jedno od nebrojenih imena Boga (Krišne). U skladu s vedskom literaturom Bog ima neograničeno mnogo imena.  Ime Govinda ima dva literarna značenja - 'Gospodar krava' i 'Gospodar osjetila'. Baš kao što je Sunce jedno, ali ga razni narodi nazivaju različitim imenima (Sun, Sole, Sonne, Aurinku, itd). – slično tome Bog je jedan, iako ga razni narodi nazivaju raznim imenima (Krišna, Govinda, Višnu, Allah, Buddha, Jehova, itd). 'Radha' je otjelotvorenje božanske energije duhovnog blaženstva. Drugim riječima, ona je 'prva dama duhovnog svijeta';  osoba koja Krišni pričinjava najveće duhovno zadovoljstvo.

3 Božanstvo – Budući da Boga  i Njegove  vjerne pratioce  iz duhovnog  svijeta, ne možemo  vidjeti  svojim  ograničenim, materijalnim  osjetilom  vida; Oni se  pristaju  pojaviti  u  oblicima  sačinjenim  od  materijalnih  elemenata (metal, mramor, drvo,  itd).  Takvi  oblici  Boga  i Njegovih  bliskih pratioca nazivaju se Božanstva. Obožavanje Božanstava je jedan od najistaknutijih aspekata vedske/vaišnavske duhovne tradicije.

4 Caitanya-caritamrita je životopis Šri Caitanye Mahaprabhua, samoga Krišne koji se 1486. godine pojavio u Indiji (Bengal) kako bi osobnim primjerom pokazao ponašanje savršenog sveca. Pojavio se u ulozi velikog duhovnog reformatora koji je svojim sankirtana pokretom čitavo čovječanstvo počeo podsjećati na važnost i autentičnost vedske literature.