4. PORIJEKLO I SMISAO ZLA

 

Biblijski mit o ADAMU I EVI

 

POSTOJI PERSONIFICIRANO DOBRO KOJE  NAZIVAMO BOGOM!

POSTOJI PERSONIFICIRANO ZLO KOJE NAZIVAMO

 ĐAVLOM !

 

Velike istine o Bogu, svemiru i čovjeku dane su ljudima u zagonetkama, pričama i mitovima. Priče i mitovi skrivaju u sebi velike tajne istine, koje treba odgonetnuti i iza vanjske odjeće treba dosegnuti i shvatiti sakrivenu istinu. „Priče su dane djeci za uspavljivanje, a odraslima za buđenje.“

Filozofi i teolozi, već preko dvije tisuće godina, proučavaju biblijski mit o Adamu i Evi, a da još do danas ne shvaćaju misaonu dubinu i istinsku poruku tog mita. Ovaj mit u sebi skriva duboke kozmičke principe i velike istine o čovjeku.

Centralna misao ove priče kruži oko porijekla zla i čovjekovom padu u dimenzije mučeničkog življenja. Mit želi odgonetnuti istinu na pitanje: Zašto je naš život, na ovom planetu, ovakav kakav jest ? Zašto je čovjekov raj pretvoren u dolinu suza ? Zašto čovjek mora prolijevati znoj za zemlju, suze za svoje bližnje i krv za nebo ???

Ista sudbina pogađa i carstvo životinja !  Zašto svi mi ne živimo život kakav želimo, nego onakav kakav moramo ? Da li su naši životi na zemlji vrijedni življenja ? Zašto većina ljudi mora oplakivati svoju prošlost,  proklinjati sadašnjost i strahovati pred budućnošću ?

Sve crkve uče, da ovakav život ne može biti zamisao Stvoritelja, nego je za njegov nastanak kriv čovjek zbog neposlušnosti. Taj je odgovor prejeftino rješenje za one, koji do danas još ne shvaćaju dublje i skrivene poruke ovog mita.

Da li je Stvoritelj, pri stvaranju, imao svoj ideal, svoj plan i svoju želju o svijetu kojeg stvara ?  Koji bi to svemogući i dobri Stvoritelj bio, ako se nešto moglo razviti mimo i protiv Njegovog ideala i protiv Njegove želje ? Nije li logično, da se je sve moralo razvijati onako kako je On zamislio i programirao ?

„U znoju lica svoga jesti ćete kruh svoj !“ govori Bog u Bibliji. Je li ovo prokletstvo zaista izrekao dobri i milosrdni Bog ? Odgovori na sva ova pitanja sakriveni su u ovom mitu.

Tek u naše vrijeme dobivamo novoobjavljene odgovore na ova pitanja. Oni, koji ne prihvaćaju istinu o danas prisutnom i objavljujućem Bogu govore o teologiji mrtvog Boga, koji se je objavljivao i poučavao samo u davna vremena, a danas šuti i nema više što reći. Oni ponavljaju preživjele istine i u svom fanatičnom vjerovanju ne mogu se osloboditi svog mentalnog kaveza. Zato njihovo učenje i njihove metode prosvjetljivanja i posvećivanja imaju samo muzejsku vrijednost.

Na ova pitanja daju istinite odgovore samo pravi karizmatici, mistici i avatari , koji su  danas prisutni u našem svijetu.

 

Veliki katolički teolog Toma Akvinski, nedavno preminuli intelektualni genij Karl Rahner kao i veliki Benedikt XVI ostavili su blijede i neuvjerljive odgovore na gore postavljena pitanja.

O spomenutom biblijskom mitu najdublje odgovore daju židovski Kabalisti. Kabala je mistična nauka o duhovnoj znanosti. „ Židovima je uvijek svojstveno rađati proroke“, rekao je netko. Hrvatska židovkinja Dolores Bettini napisala je  malu teološku knjigu pod naslovom „  KABALA – Stvaranje svijeta“ (   godine 2004.)  U ovoj je knjizi Dolores iznijela sažetak  mistične znanosti  i misaone domete današnje Kabale. Ovdje prisutno znanje nadilazi sve ono što su dosada filozofi i teolozi učili. Sve što slijedi u nastavku mog pisanja inspirirano je ovom knjigom židovske autorice Dolores Bettini.

Dolores postavlja pitanje : Zašto je Bog stvorio svijet ? I daje odgovor: To je čin Božje ljubavi !

Sa stvaranjem svijeta Bog je imao za cilj čovjeku podariti apsolutno dobro, a to dobro je SAM BOG. Time Bog poklanja čovjeku samog sebe. Kako ? Tako što mu omogućuje, da mu postane sličan, a što mu je sličniji tim će mu biti bliži i steći će pravo, da mu se približi. Da bi čovjek to postigao on mora posjedovati neograničenu slobodu volje i već po tome biti nalik Bogu. Ali za  slobodu volje, kaže Dolores, nužna je i SLOBODA IZBORA, a ona je moguća samo ako postoji ZLO. Kad bi postojalo samo dobro tad ne bi bilo slobode IZBORA, a odluka da se čini DOBRO bila bi beznačajna, jer ne bi bilo druge mogućnosti. Ovim mislima Dolores demitizira mit o Adamu i poučava, da je Bog pripustio zlo kao temelj za čovjekov razvoj. Smisao je čovjekovog postojanja razvijati u sebi potencijal dobra svladavajući zlo kao njegovu suprotnost. Čovjek je ratnik, a zlo je njegov protutim na stadionu života. Čovjek se približava Bogu i postaje bogolik samo u onoj mjeri koliko je svladao zlo u sebi. Čovjeku se daje šansa, da se, pobjeđujući zlo, ima čime ponositi i da stekne pravo doživjeti trijumf pobjednika. Zato ljudski životi nisu igra, nego borba i teška škola.

 

U početku nije bilo ZLA. Kad je Adam pojeo jabuku DOBRO i ZLO su se u čovjeku izmiješali, da ih nije bilo moguće razdvojiti. Dobro i zlo je postalo sastavni dio čovjekovog bića. Time je čovjek osposobljen i pozvan opredjeljivati se za DOBRO ili ZLO, svakom svojom mišlju i svakim svojim činom. Čovjekov je život stalno sukobljavanje, stalna dilema, uspon i pad. Zlo je postalo dio svega stvorenog. Čovjekov je život postao neprekidna borba za razdvajanje dobra i zla. Bog u Bibliji kaže: „Stvorio sam zao nagon, ali i Toru (  Bibliju), koja uči kako svladavati zlo u sebi.Tora uči kako zlo preoblikovati u DOBRO i vratiti izvoru. Krajnji je ishod povratak čovječanstva u stanje koje je vladalo u edenskom vrtu.

Na stadionu ovog svijeta odigrava se ozbiljna i velika igra koja se zove ljudski život. Da bi momčad jednog tima mogla dokazati svoju vještinu i razvoj ona mora imati ozbiljnog neprijatelja na suprotnoj strani. Samo je tako moguć razvoj sposobnosti i trijumf pobjednika. Veliki duhovni učitelj Sai Baba kaže:  Kakva bi to bila igra u kojoj ne bi bilo promašaja, neuspjeha, penala, kazni i crvenih kartona... Takva je igra i naš život u kojem mora biti padova, neuspjeha, pogrešaka, grijeha…

Na putu duhovnog školovanja postoje ideali i ciljevi, koje treba postići:  To su postati PRAVEDNIK, PISMOZNANAC (= učenik), POBOŽNIK ili KARIZMATIK – on ne traži od drugih ništa, a od sebe sve. Posljednji ideal POBOŽNOG je komunikacija s Bogom. Ovo se postiže i izvodi samo u području mistike. To je prijelaz od PRAVEDNOG do POBOŽNOG.

Pravednik je moralni ideal. Duhovni učitelj Bahija ben Ašer kaže: „ Savršeni pravednik posjeduje totalnost svega dobra, jer on stoji u zajedništvu s Bogom.“ Isti učitelj dalje kaže: „ Glavni i temeljni princip Tore sastoji se u tome, da čovjek svoje osobine i strasti treba neutralizirati i njih nadvladati sve dok ih ne stavi pod upravu racionalne duše. Tko ovo čini i svoj razum učini gospodarom svojih osobina i zagospodari svojom životinjskom dušom, taj postaje pravednik. Pravednik svoje strasti mora pobjeđivati ! On svoje dobre osobine još nije učinio sastavnim dijelom svog bića. On se mora još boriti sa svojim sklonostima i zlim strastima. On tek samo ispunjava 613 zapovjedi Tore ( 248 + 365 =  613 ). On je pravednik, koji svladava sklonosti. Ali onaj, koji je integrirao dobre osobine, da su one postale njegova narav ( = njegova priroda), tako da ZAPOVJEDI  Biblije i Bagavat Gite radosno ispunjava iz LJUBAVI PREMA BOGU, bez moranja i bez borbe sa zlim strastima, jer je materija posve pročišćena I DOBRO je njegova priroda, kao da se je rodio kao takav – taj se naziva POBOŽNIK (  kod Židova Kasid ). Na samom vrhu stoji svetac. Pobožnik ili svetac nije više ovisan o čovjekovoj volji sa svojim statusom.

Ono što PRAVEDNIK postiže BORBOM, to SVETAC postiže bez borbe.

Talijanski mistik Moses Luzzatto (1707 – 1747 ) u knjizi „ Put pravednika“ prikazuje put, koji je ideal Kasidija. To je put, koji čovjeka vodi stalnom usponu i višim stupnjevima duhovnog usavršavanja i posvećenja. On ovdje ukazuje na dva puta: PRVI PUT je izvodiv za svakog i vodi idealnom tipu savršenog pravednika. Ali prijelaz iz ovog područja u slijedeće područje, do čovjekovog zajedništva s Bogom, vodi put  Kasidija – pobožnika, koji nije izvodiv bez posebne karzime. Postići jedinstvo s Bogom je posljednji ideal, koji je izvediv samo u području mistike.

„Zajednica Bogobojaznih“ drži se ideala PRAVEDNIKA, dok je Kasidist –Pobožnik je čovjek čije srce dodiruje Bog. On je prorok i vizionar, a ne samo obični vjernik, staromodni svećenik i učitelj Biblije.  „SVLADATI SEBE TEŽE JE I VEĆE OD OSVAJANJA MNOGIH GRADOVA !“ – duhovni učitelj dr. Stone.