PONOVNO S
LUČAJ BLEIBURGA Čitam danas u novinama da je član predsjedništva Sveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Ivan Fumić zajedno sa Izvršnim odborom predložio Hrvatskom Saboru prestanak pokroviteljstva nad komemorativnim svečanostima kojima se svake godine obilježavaju žrtve Bleiburga.Tobože je ova nova vlast u Hrvatskoj pogodna antifašistima pa oni sada mogu otvoreno reći što misle. Dočim ranije nije bilo tako. Međutim je istina ta da se u novim konstelacijama u Hrvatskoj podjednako ispituju zločini koje su počinile kvinslinške snage ali i partizanske snage jer se ne bi moglo reći da su partizanske jedinice bile ''janje''. A da je tome tako pokazuje mnoštvo primjera pa pored ostalih i oni gdje su potomci nosili bremena svojih očeva i svojih djedova iako je od rata proteklo pola stoljeća pa su se u Hrvatskoj kažnjavali kao ''ustaše'' i oni kojima su partizanska pobjeda i socijalizam u Jugoslaviji bili posljednja rupa na svirali u ime genuinoga marksizma koji sa ideologijom titoizma nema ama baš nikakove veze. Zato konačno treba rijeti da je pokolj u Bleiburgu ratni zločin i zločin protiv čovječnosti kojeg je počinila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije 15. svibnja 1945 kada su se Hrvatska vojska i hrvatski civili ,njih otprilike 50 tisuća, počeli povlačiti prema britanskim snagama stacioniranim kod Bleiburga. Sam pokolj počeo je 17 svibnja prema naređenju Vrhovnoga komandanta partizanskih jedinica Tita da se ta masa ''anulira''. Tako je Bleiburg postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja. Jedan veliki dio hrvatskih žrtava podnesen je također u marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom slijedećih mjeseci. To je u hrvatskoj historiografskoj literaturi nazvano Križni put i taj je izraz u općoj uporabi u Hrvatskoj. Odatle se postavlja pitanje: zašto ljudi danas žele obustaviti obilježavanje ove tragedije
? Pa vjerojatno zato jer bi i dalje htjeli biti u pravu mada ih je historija osporila kao zločince. Na
žalost, ali je tako! zlatan gavrilović kovač