PONESTO O MEDITERANSKOM BREVIJARU

Predrag Matvejevic vec decenijama uveseljava hrvatsku i europsku javnost svojim mediteranskim brevijarom i svojim razmisljanjima o "mediteranskom jedinstvu". I sam je autor priznao da ovaj njegov proslavljeni rad ima korjena u prijasnjim knjigama koje je autor bez imalo problema na sve strane stampao kao jedan od najcjenjenijih jugoslavenskih knjizevnih teoreticara i mislilaca. Stovise kao jedan od najpriznatijih jugoslavenskih marksista oko kojih se strunila struna uticajne jugoslavenske praksis filozofije. Stekavsi veliku popularnost svojim razgovorima sa Krlezom u najnovije vrijeme stice u Hrvatskoj popularnost ukazujuci na osobitosti mediteranske kulture kojoj valjda i Hrvatska pripada zaboravljajuci pri tome da je posegnuo za jednom starom ideologijom o jedinstvu Mediterana i jedinstvu europske kulture na isti nacin na koji je Mussolini vidio Sredozemlje - kao jedinstveni prostor u nastupu rimske civilizacije koja ce Mediteran vojno i kulturno zaokruziti kao jedno veliko jedinstveno carstvo rimskih Cezara. Vec 1977 godine Matvejevic u svome eseju O mediteranskim kulturnim tradicijama govori kako je Mediteran "simbolican", "otvoren" karakterizira ga "teznja k univerzalnim parametrima", ovdje je "duh Atene suocen s antiduhovnoscu Sparte", "prakticnost Rima s stanovitom apragmaticnoscu covjeka s suprotne strane", "Mediteran nije krug kredom u prostornom pogledu" no Mediteran je i "osmoza" i "sinteza duha Odisejeva i Protejeva". Tako je kod Matvejevica Mediteran "maternica koja ce iz ljudskoga sjemena poroditi civilizaciju dostojnu covjeka", tu "cvjetaju najopojniji cvjetovi mediteranski". Mediteran je "sunce i more, mirisi,plavetnilo,oblaci,covjek i zena na plazi, grobista uz more i simbolika cempresa, poziv za putovanje i odisejska plovidba, sjaj zivota i bijeda zivljenja na oskudnom tlu....ta opce mjesta nisu samo knjizevni motivi. Danas se kao i jucer njima opijaju turisti. Zasto i ne bi?" Mediteranu dugujemo "iskonsku biblijsku rijec, pocelo i pocetak stvari, pravorijek svijeta."

Sama cinjenica daje djelo prevdeno na preko dvadeset jezika, da je dozivjelo priznanja od Izraela do Francuske i da je nekoliko puta nagradivano najprestiznijim nagradama u Hrvatskoj i Italiji bjelodano govori "o tezini" politicke poruke koju u sebi sadrzi. Nema nikakove sumnje da je ideja "mediteranskoga jedinstva" danas toliko popularna i toliko uticajna da i hrvatski knjizevni kriticari koji imaju ne malo poznavanje europskih politickih prilika 20 stoljeca smatraju da je rijec o izuzetnom, stovise kapitalnom nasem prilogu suvremenoj europskoj esejistici. I pored toga sto eksplicirane teze ne idu Hrvatskoj nikako u prilog kao sto Hrvatskoj Mussolinijeva politika prema Balkanu nikada nije isla u prilog i kao sto mi Danunzijevo pjesnistvo i samoga autora ne drzimo osobitim pojavom u talijanskom panteonu bogova. Mediteranski brevijar ima MASLINU kao fundament toga jedinstva o kojem govorimo: U Bibliji ona se spominje vise od tisucu puta. u Krscanstvu je simbol bozje providnosti i brige za ljude. Mojsije je oslobadao ratovanja muskarce koji su uzgajali masline. Golubica koja se nakon potopa vratila u Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grancicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Na slikama sa prikazom ukazanja andela Gabrijela Mariji Djevici vidi se kako andel u ruci ima maslinovu grancicu. S mnogo takvih grancica narod je proslavio Isusov ulazak u Jeruzalem. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori okruzen mnostvom maslina, a Isusov kriz bio je po predaji od maslinova i cedrova drva. Zbog cvrstoce i otpornosti maslina je simbol snage. Tako je Herkul imao toljagu od maslinova drva, a Odisej je od maslinova kolca oslijepio Kiklopa. Maslina je simbol odanosti i vejrnosti pa je Odisejev i Penelopin bracni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekucim zlatom, Hipokrat je maslinovo ulje pripisao kao lijek za 60 raznih bolesti. Medutim je isto tako istina da su u doba vladavine Fasizma pobjednicima na gimnastickim igrama na glave stavljali maslinove vijence a za nagradu su dobijali "amfore s maslinovim uljem" zapravo koncesije koje su im omogucavale probitak i uspjesnost u siroj drustvenoj zajednici. Nema vece historijske ironije od ove - da je jedna takva simbolika trebala biti i da jos uvijek i danas jest upotrebljena za populariziranje najsramije politike fasizma koja bi trebala odvratiti nasu mladez od pozitivnih socijalnih solucija.

I konacno bi trebalo reci da niposto nismo iznenadeni ovim "prevaljenim putom" od ljevice i dogmatskoga marksizma prema isto tako dogmatskoj desnici i to u mozda nekih dvadesetak godina autorovog stvaranja jer se daleko krupnije stvari dogadaju i za daleko manje vremena. Moze nam biti jedino zao da je hrvatska javnost jos jedanput nasjela nasim "mutikasama" koji su ostali u hrvatskom kulturnom "vrhu" bez obzira o kojim se politickim rezimima radilo kao sto je pjena morskoga vala svagda na njegovom vrhu dok se konacno ne izgubi u supljinama morskoga zala.

zlatan gavrilovic kovac