Sposobnost umijeća pokreta se krije u glavi svakog čovjeka u univerzumu njegova utjelovljenog uma. Okrivanjem te zatomljene sposobnosti mi otkrivamo i način kojim si otvaramo jedan od puteva ka ostvarenju umijeća življenja, a to je cilj svakog svjesnog bića. Čini vam se da ovom izjavom dotićem tisućljećima otvoreno i diskutirano filozofsko pitanje. Ne neću filozofirati o umijeću života, ispričat ću vam jednu priču.
"Jedan čovjek je, iako nam ništa napisano nije ostavio u nasljeđe, pokrenuo i usmjerio svjetsku mudrost i svojim izgovorenim mislima obilježio pojam umjeće življenja. Živio je u vremenu prije rođenja Krista, u zemlji koju nazivamo koljevkom znanja i kulture. Rođen u tada već velikom gradu, pod suncem juga kontinenta, on je odrastajući zavolio njegove bijele ulice, trgove i ljude s kojima je razgovarao i razmjenivao misli do svoje smrti. Njega je zanimala mudrost o čovjeku, a ne mudrost o prirodi koja se širila izvan zidina grada. Tvrdio je da na poljima i među drvećem nemože ništa naučiti. Viđali su ga često kako satima stoji na jednom mjestu na trgu, utonuo u duboke misli. On je mislio o životu i živio ono što je mislio.
Drugi su pisali o njemu i zabilježili da je jednoga dana usklikuno: "Ja znam da ništa ne znam."
Makinalno izvedeni pokreti ruku, nogu, jezika i usnica čine najveći dio našeg dnevnog gibanja, ali to su oni pokreti koji tako i tako zauzimaju najveći dio našeg središta za pokretanje u mozgu. Drugi dijelovi tijela, kralježnica, rameni pojas, prsni koš i zdjelični pojas se pri našim makinalnim pokretima ne pokreću dovoljno, ponekad satima ostaju u istom položaju.
"Jedan čovjek je, iako nam ništa napisano nije ostavio u nasljeđe, pokrenuo i usmjerio svjetsku mudrost i svojim izgovorenim mislima obilježio pojam umjeće življenja. Živio je u vremenu prije rođenja Krista, u zemlji koju nazivamo koljevkom znanja i kulture. Rođen u tada već velikom gradu, pod suncem juga kontinenta, on je odrastajući zavolio njegove bijele ulice, trgove i ljude s kojima je razgovarao i razmjenivao misli do svoje smrti. Njega je zanimala mudrost o čovjeku, a ne mudrost o prirodi koja se širila izvan zidina grada. Tvrdio je da na poljima i među drvećem nemože ništa naučiti. Viđali su ga često kako satima stoji na jednom mjestu na trgu, utonuo u duboke misli. On je mislio o životu i živio ono što je mislio.
Drugi su pisali o njemu i zabilježili da je jednoga dana usklikuno: "Ja znam da ništa ne znam."
Više od dva tisućljeća su njegove misli prepričavane i citirane, misli koje je on razmjenjivao sa ljudima koje je sretao na svojim lutanjima trgovima i ulicama. Njegova majka je bila babica, pa je on svoj posao uspređivao s njenim. Želio je biti nešto kao babica, samo pomagati pri porodu svjesne spoznaje koja je kako je on tvrdio dolazila samo iz dubine svakog pojedinog čovjeka.
"Ja neželim nikoga učiti životu, jer i ja još uvijek učim živjeti, učim od Vas." govorio je svojim sljedbenicima koji su vjerno zapisivali njegove misli. On se bunio i uzvikivao.
"Vi nesmijete učiti napamet ono što vam govorim jer to je dokaz da nemate svojih misli. Razmislite i zaključite sami, kao što to ja uvijek činim. Vjerujte u svoj um, svoju razboritost jer bez vaše svjesne spoznaje o sebi samome vam ni bogovi nemogu pomoći. " iznosio je svoje misli glasno i na koncu bio zarobljen i optužen da zaluđuje mladež i huli bogove. Presuda je glasila smrt.
"Ja neželim nikoga učiti životu, jer i ja još uvijek učim živjeti, učim od Vas." govorio je svojim sljedbenicima koji su vjerno zapisivali njegove misli. On se bunio i uzvikivao.
"Vi nesmijete učiti napamet ono što vam govorim jer to je dokaz da nemate svojih misli. Razmislite i zaključite sami, kao što to ja uvijek činim. Vjerujte u svoj um, svoju razboritost jer bez vaše svjesne spoznaje o sebi samome vam ni bogovi nemogu pomoći. " iznosio je svoje misli glasno i na koncu bio zarobljen i optužen da zaluđuje mladež i huli bogove. Presuda je glasila smrt.
Taj čovjek je spustio mudrost sa neba na zemlju, unio ju je u grad i kuće, pozivajući čovjeka da razmišlja o sebi i životu, da sam razlući što je dobro, a što loše za njega. Umro je ostavši vjeran svom načinu života, svojim mislima i svom karakteru. Drugi poslije njega su pokušali slijediti njegove misli, poistovjećivali svoje s njegovima, ali su tek oni koji su od njega uistinu naučili samostalno donositi zaključke bili njegovi istinski sljedbenici i živjeli njegovo toliko željeno umijeće življenja. "
Umijeće življenja nije lijepi stan, skupi automobil, vila na moru, raskošna odjeća. To su, o našoj financiskoj moći ovisna, kupljena materijana dobra koja čine naš život udobnijim i ugodnijim. Umijeće življenja proizlazi iz naših misli o nama samima, misli koje prelaze u osjećaje sreće, zadovoljstva, mira i spokojstva, a to je cilj kojem bi svako svjesno biće trebalo težiti. Probuđenom željom za ostvarenjem umijeća pokreta mi potićemo upravo te naše mogućnosti na svjesno i pravilno djelovanje.
Umijeće življenja nije lijepi stan, skupi automobil, vila na moru, raskošna odjeća. To su, o našoj financiskoj moći ovisna, kupljena materijana dobra koja čine naš život udobnijim i ugodnijim. Umijeće življenja proizlazi iz naših misli o nama samima, misli koje prelaze u osjećaje sreće, zadovoljstva, mira i spokojstva, a to je cilj kojem bi svako svjesno biće trebalo težiti. Probuđenom željom za ostvarenjem umijeća pokreta mi potićemo upravo te naše mogućnosti na svjesno i pravilno djelovanje.
Misaona, ideokinetička slika je osnova našeg svjesnog postojanja, u svakom novom trenutku se zrcali nova slika u našem mozgu, svaka naša misao je slika onoga o čemu mislimo, a iz nje onda proizlaze naši pokreti kojima ostvarujemo naša djela. Razmišljajući o nećemu mi te slike ne spoznajemo svjesno, nepamtimo ih jer bi to bilo preveliko opterećenje za naš um. One su same po sebi razumljive, kao i iz njih proizašli pokreti tijela kao npr. ustajanje iz kreveta, odlazak u kupaonu, pijenje prve jutarnje kave, odlazak na posao, kuhanje, pospremanje, čitanje knjige, gledanje televizije i sjedenje za stolom pri svečanim večerama.
Te pokrete izvodimo makinalno, ali vjerujte mi svaki i najmanji pokret našeg tijela ostavlja jednu malu slikicu u galeriji našeg senzomotoričkog pamćenja.
Tako nastaje čovječuljak u našoj glavi kojeg su znanstvenici već davno nazvali Homunkulus.
On je stiliziran kao čudovište sa velikim usnama, jezikom, šakama i stopalima, podijeljen na osjetilnu i pokretačku stranu tijela.
Te pokrete izvodimo makinalno, ali vjerujte mi svaki i najmanji pokret našeg tijela ostavlja jednu malu slikicu u galeriji našeg senzomotoričkog pamćenja.
Tako nastaje čovječuljak u našoj glavi kojeg su znanstvenici već davno nazvali Homunkulus.
On je stiliziran kao čudovište sa velikim usnama, jezikom, šakama i stopalima, podijeljen na osjetilnu i pokretačku stranu tijela.
Danas se zna da je djelovanje tog malog čudovišta puno kompliciranije, ali to nama ne smeta da bi si uistinu napravili njegovu misaonu sliku i počeli komunicirati s njim.
Zamislimo ga kao biće koje nema svjesnu spoznaju, ali osjeća poticaj i reagira na njega, kao ježa koji se u trenutku opsnosti sklupča u svoje bodlje ili kao puža koji se pred opasnosti uvlači u svoju kućicu ili ga jednostavno pretvorimo u Leonardo- Vitruvievog čovjeka zatvorenog u kvadrat i kružnicu.
Leonardo je pokretima Vitruvievog čovjeka kvadrirao kružnicu, dakle mi svojim svjesno izvedenim pokretima u svom prostor- vremenu možemo puno više.
Leonardo je pokretima Vitruvievog čovjeka kvadrirao kružnicu, dakle mi svojim svjesno izvedenim pokretima u svom prostor- vremenu možemo puno više.
4- D samomobilizacijom mi možemo kvadrat pretvarati u kubus, ikosaedar, pentagram, a tragovi koje naši pokreti ostavljaju u našem prostor- vremenu su zlaćane spirale izrasle iz geometrije našega tijela i zakona zlatnog reza.
Makinalno izvedeni pokreti ruku, nogu, jezika i usnica čine najveći dio našeg dnevnog gibanja, ali to su oni pokreti koji tako i tako zauzimaju najveći dio našeg središta za pokretanje u mozgu. Drugi dijelovi tijela, kralježnica, rameni pojas, prsni koš i zdjelični pojas se pri našim makinalnim pokretima ne pokreću dovoljno, ponekad satima ostaju u istom položaju.
bglavac
irida
edin.kecanovic
