POGREB I GROBLJE

U ovaj utorak 22.03.2011, bio sam prisutan na pogrebu ujaku od supruge Vesne. Po prvi puta pojavio sam se na opatijskom groblju, u sat i pol vremena uoči pogreba obišao sam dio tog groblja. Supruga je bolesna ostala doma, dok kći Nataša ne podnosi pogrebe te i nje nije bilo. Obilazeći groblje pročitao sam na jednom spomeniku ovakav natpis:

Ja nisam pjesnik,
ovo pjesma nije.

Ovo je kliktaj
i samoće zov.

I mrtav kad budem,
ništa novo nije.

To će samo biti
mog života poj.


IBRO HARAŠLIĆ ( 1927-1988)

I taklo pritiću misli, moja razmišljanja i sjećanja: " - Prođeš kroz život kao da te nije ni bilo, kao da ga nisi ni imao, niti ga proživio... Pustiš neki trag i ostanu samo sjećanja..."

Doći ćeš na groblje, Opatijsko goblje ili bilo koje drugo, doživjeti viziju, transcedentno
iskustvo, - to upravo ovisi o nama i vremenu kad smo se tamo pojavili... Dali smo u suglasju s objektom razmatranja... Doživjeti možeš, ali i ne moraš...
Spoznaja onog nedokućivog, onostranog, u prvom redu to pojavno iskustvo trenutka nadolazećeg, mističnog, u čaroliji života i istine spoznatog, jeste dar, kojeg kao poklon primamo... Postati akterom i sudionikom tog trenutka, dio njega, to za nas predstavlja vrhunski čin...

Negdje sam pročitao, da: " - Vještine, znanje, sposobnosti i iskustvo korisni su samo
ako se nalaziš na pravom mjestu!" Ja bih dodao i u "vremenu"!

Gdje ću biti pokopan kad umrem, to još neznam!? Do danas o tome nikad nisam razmišljao... o umiranju, o pogrebu, o groblju, o mojem konačnom počivalištu... Sve to definirati, osigurati, locirati i ostalo... Za mene djeluje jako deprimirajuće...

Tim činom ulazim u nova životna iskušenja, s problemima o kojima do danas nikad nisam razmišljao, - ja se trebam suočiti!

Supruga Vesna koja dobro pamti datume, spomenula mi je da je u ožujku mjesecu umrla njena baka, danas je sahranjen moj ujak: - znaš li ti kad je umrla tvoja mama Zorica? - upitala me je! - Neznam?, - odgovorio sam.

Na današnji dan, 23.03.1993. godine umrla je moja majka Zorica. Potom sam zapalio svijeću za sve umrle...

Tek sad mi je jasna poruka Župnika da navratim do njega i da porazgovaramo...

U Rijeci, 23.03.2011. Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/